Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
KLIZIŠTE SRBIJA
22. ožujka, 2007.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Nedavno se poznati novinar beogradskog tjednika Vreme Teofil Pančić oštro zakačio s Bačkom eparhijom Srpske pravoslavne crkve nakon što je izvrgao ruglu sijamsku spregu države i Crkve u Novom Sadu. Ondje je policija, poslušno trznuvši na dojavu vladike Irineja (Bulovića), prekinula uličnu predstavu talijanskog teatra na, pazi lijepe ironije, Trgu slobode.

Incident nije od onih zbog kojih se trese svijet, ali činjenica da neko popovsko preosveštenstvo može zabraniti kazališnu predstavu – da bi policija poslije klimoglavo podnijela i prijavu protiv organizatora, jer predstava tobože nije održana na odobrenom mjestu (a jest) – tužno je tipična za Srbiju danas. Pravoslavna crkva uvijek je imala dosta veliku ulogu u povijesti Srbije, ali je ipak stalno bila u sjeni (službi) države. Vjerojatno bi i danas bilo tako da ta država nije u dubokoj krizi, toliko dubokoj da to nema usporedbe u Evropi.
 
Stvar je tim važnija i tim teža što Srbija ima najrespektabilniju povijest državnosti na prostoru ex-Jugoslavije, puno respektabilniju od Hrvatske, o Sloveniji da se ne govori (jer ona čak vuče i ime iz slavenske pretpovijesti, kada se još nije nazirao ni početak ovdašnjih nacionalnih država). A sada je baš Srbija daleko najslabija i najumornija država i nacija u regiji. I to ne samo zato što je izgubila sve ratove koje je vodila tokom devedesetih (osim djelomično u BiH) i što su joj ti ratovi odlamali komad po komad nacionalnog teritorija.
 
To je naravno vrlo važno, ali još je puno važnije što se ona cijelo to vrijeme bavila drugima, a sasvim zaboravila i zapustila sebe. Zato sada čeka vjerojatni novi teritorijalni gubitak (odlazak Kosova) kao ekonomski i mentalno slomljena zemlja, sa samo još rijetkim preostalim prednostima u odnosu na susjede (ima mladu i školovanu političku elitu koja dolazi, ako joj se dopusti, a zahvaljujući dugoj tradiciji ima i relativno dobru državnu upravu, koju nije uspjela uništiti čak ni Miloševićeva "antibirokratska revolucija").
 
Osim toga, Srbija ima malu ali vrlo kvalitetnu opoziciju, vjerojatno najkvalitetniju u okruženju, okupljenu oko beskompromisno antinacionalističkog i silno motoričnog prvoborca "oktobarske revolucije" Čede Jovanovića. Njegovi liberalni demokrati i koalicija malih građanskih stranaka koju su okupili, jedini su se iščupali iz bratskog zagrljaja homogenizacije oko Kosova, za koju Pančić duhovito i urarski precizno kaže da je nastala iz patriotskog mazohizma svih političkih stranaka da i one, poslije Miloševića, "ponovno izgube Kosovo".
 
Ta mala i vrijedna opozicija mogla bi u budućnosti postati zaglavni kamen nacionalnog preporoda Srbije, bez čega ovaj balkanski bolesnik neće izaći iz postmiloševićevskog miloševićizma (što je najtočnija dijagnoza bolesti od koje danas teško boluje). Ali, pitanje je ima li ta zemlja vremena da to čeka. Ne računajući pojavu Jovanovićeve koalicije, na srbijanskoj političkoj sceni već se godinama gotovo ništa ne pomiče s mjesta, jer Šešeljevi neofašisti svaki put uredno uzmu svoje sljedovanje od trećine glasova i tako zemlju stalno drže u opasnosti da njima padne u ruke.
 
Doduše, s njima nitko neće u koaliciju, pa je vjerojatnost da se to dogodi sasvim mala, možda nikakva, ali sama činjenica da ta mogućnost postoji izvor je stalne talačke krize. To je otprilike kao da kampirate na rubu odrona, a kada je ultradesni Le Pen na prošlim predsjedničkim izborima ušao, na užas Francuske, u drugi krug, vidjelo se da ni zemljama veteranima zapadne demokracije to nimalo lako ne pada.
 
Iz ovoga je prilično jasno da demokratizacija Srbije, kao uostalom ni drugih zemalja u regiji, samo još u većoj mjeri, ne može biti prepuštena njoj, nego mora biti i dio međunarodnog projekta. Za početak, međunarodna zajednica morala bi izbjeći velike i glupe greške, a njih je itekoliko bilo. Podsjećam da je ovdje potpisani novinar bio jedan od rijetkih, što rijetkih, superrijetkih, koji je kritizirao NATO-ovo bombardiranje SR Jugoslavije, i to s više argumenata koji su se u međuvremenu pokazali opravdanima.
 

ARITMETIKA POLITIKE: KLIZIŠTE SRBIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.