Dražen MATOŠEC
STROJ ZA MAGLU
GUZOTAPŠAČI
2. prosinca, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prema mišljenju neke mudro namrštene natjecateljice iz “Najslabije karike”, glavni lik “Odiseje” je Ahil. Ova bravurozna konstrukcija izravan je posljedak uvjerenosti Hrvata da ih svatko želi zaje..., pa i sastavljač pitanja u kvizu, također svojevrstan centar moći: tip je na poziciji koja izravno odlučuje o dobitku, a pokvaren poput tajne službe, te mu ne treba vjerovati ni kad se zanima za ime rijeke ispod savskog mosta. Kako vidimo, naš građanin sluti podvalu pri svakom susretu s autoritetom, bila to kviz-emisija, općinska birokracija ili visoka politika. Oprezan kakav jest, važe svaku riječ s druge strane, prvo podiže obrvu, a tek potom – eventualno - sriče vlastito mišljenje. Uz toliki stupanj nepovjerenja, teško je razumjeti kako mu je vlast uopće prodala priču da ne zna gdje je general Gotovina. Pa makar uistinu ne znala.

Zašto, uostalom, i njemu i Carli HDZ ne kaže otvoreno: tako smo dobro sakrili Gotovinu da ga više ni sami ne možemo naći.

Jednom davno, za soldatskih dana, dopala me grozomorna dužnost da roditelje nekog regruta izvijestim o sinovljevoj smrti. Momak je poginuo na straži, nesretnim slučajem, a kako u JNA bijaše teže pronaći pismenu ruku negoli “uzornog strelca”, to smo neki kunsthistoričar iz Sremske Mitrovice i moja fiškalski školovana malenkost dobili zadaću da bijes familije, u epistolarnoj formi, preusmjerimo s oficirčina prema sferama neodredive odgovornosti. “Vaš sin, s kojim smo dijelili radost i tugu vojničkog života...”, krenuli smo naivno, kadli je skočila jedna od brkatih vješalica za epolete i umalo nas smjestila u pritvor. Koja tuga?

Pokazalo se da je čak i melankoliji zabranjen ulazak u kasarnu, po principu “ushićenje naprijed, ostali stoj!” Tada smo dakle naučili da u JNA nema tuge, kao što ovih dana doznajemo kako u HV-u ni teoretski nije moguća pederastija. Tapšanje “po guzi” možda, doznavali smo od Hloverkina “Otvorenog”, silovanje ni u snu! Interesantno, Maja, Sanja i njihovi hiperpsihologizirani TV-kružoci istodobno nas uvjeravaju da je i gruba riječ nasilje, katkad i smrknut pogled, dok Hloverki i dijelu njezinih gostiju tapšanje po dupetu prolazi takoreći pod egzercir. Ako je tako, neka se i salutira prstima ispruženim prema turu.

Jedan od dvaju stupova društva, uz Crkvu, uporno maršira nasuprot tendencijama u društvu: umjesto da objelodani postojanje homoseksualnih sklonosti u svojim redovima i ne prakticira ih nasilno, čini upravo obrnuto, seksualno nasilje prodaje pod vojnu tajnu. Na Gay prideu nikad nije vidjeti ni odora ni mantija, usput govoreći, te se suzavac troši isključivo na neobično otvorene i hrabre dijelove civilnog sektora. Koji se hvataju na bazi međusobnog pristanka, nota bene. Njihovi pandani iz oružanih snaga svoje vojno-pederstvene akcije provode pak kudikamo diskretnije. A ako ih se i provali, nikome ništa, najvjerojatnije. Kažnjiva jedino nemoć jest, tome nas barem iz dana u dan uči život u ovom Skandalistanu s jugoistoka Europe.

STROJ ZA MAGLU: GUZOTAPŠAČI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.