PROJEKCIJA BUDUĆNOSTI
Dragan JURAK
29. prosinca, 2004.

Filmsku godinu na izmaku obilježila su neka nova, široj javnosti slabo poznata imena: Sofia Coppola, Fernando Meirelles i Fatih Akin. Vrijedi to i za hrvatski film: debitantski omnibus “Seks, piće i krvoproliće” trojke Matić-Jurić-Nuić, kao i “Ta divna splitska noć”, nagrađivani dugometražni debi Arsena Ostojića, razlog su zbog kojih se publika ponovno interesira i za domaću produkciju, a ne samo za razvikane hollywoodske blockbustere...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

1. “Izgubljeni u prijevodu”, režija: Sofia Coppola – najbolji ljubić nakon "Titanica". "Izgubljeni u prijevodu" su odgođena romansa. Ona je bila mlada (Scarlet Johanson), on je bio star (Bill Murray), ona je bila udana, on je već desetljećima sretno oženjen, i što bi oni uopće zajedno – "osnovali band?", kako kaže jedan od nesuđenih ljubavnika. S obzirom na to da se romansa nije niti konzumirala, Coppolin ljubić je najbolji ljubić bez ljubića, ikada.

2. “Sretno dijete”, Igor Mirković – dokumentarac o herojima djetinjstva. Mirkovićev film mogao bi se bez straha od nerazumijevanja prikazati i Fincima i Bugarima – kao i svima drugima koji nemaju pojma who the fuck is Johnny – pa da skuže o čemu se tu radi. Film je još i bolji na DVD-u, jer sadrži i neke scene koje su u kino-verziji bile izbačene kako film ne bi ispao kabastim. Jednostavno, što ga je više to je bolji... Mirković bi od njega mogao napraviti čitavu trilogiju novovalnog "Gospodara prstenova".

3. “Seks, piće, krvoproliće”, Boris T. Matić, Zvonimir Jurić, Antonio Nuić – zaboravite Knjazove BBB-e, simpatične televizijske statiste s RTL-a i HTV-a; također, zaboravite i Radakovićeve BBB-e, urbanu alternativu dinarsko-ruralnim HDZ-ovcima, iz Kerempuha i "Sjaja epohe"... ovo su autentični Boysi, očišćeni od tv-zabave i želje da se na njih projicira ono što nisu. Nuićeva epizoda iz omnibusa – a o njoj govorimo – najbolji je debi u hrvatskom filmu još od Tadićeva "Ritma zločina". Zagrebačka urbana subkultura dobila je ovim svoje malo remek-djelo.

4. “Barbarske invazije”, Denys Arcand – "profesorska drama" s neengleskim Oscarom. Filmovi o sveučilišnim profesorima i njihovim cjelonoćnim polemikama ne zvuče kao oličenje filmskog suspensa. No, ako ne svi, barem dva filma tog "akademskog žanra" pravo su oličenje uzbudljive, penzionerske "profesorske drame": "Propast američkog carstva" (koji je u Americi dobio inkriminirajuću oznaku R zbog prostačenja, golotinje i simulacije seksa), i njegov nastavak, tj. "Barbarske invazije". Naspram njih, Spiderman je živa tinejdžerska, visokomimetska dosada.

5. “Božji grad”, Fernando Meirelles – nova lica, nove ulice, novi Tarantino. Na pitanje kuda je nestao pravi Tarantino, "Božji grad" daje izravan odgovor. Meirelles je "pravi" Tarantino. Pet godina nakon nestanka Quentina Tarantina (službeno proglašen nestalim nakon "Jackie Browne") debitirao je brazilski redatelj i scenarista koji je neobuzdan, zabavan, i ozbiljan koliko je to bio i pravi Tarantino... Eto, gore potpisani Marti Misterija uspješno je riješio još jednu filmsku misteriju!

6. “Razvedi me, zavedi me”, Joel Coen – film o "operacijama kapitala i želje". Brak je interesna zajednica i kapitalističko poduzeće. Supružnici (George Clooney i Catherine Zeta-Jones) su ekonomske jedinice koje preko predbračnih ugovora osiguravaju pravila igre i romanse. To zvuči romantično poput reaganomike, no u svom dijaboličnom, satiričkom umu braća Coen su to upravo tako i zamislili.

7. “Vječni sjaj nepobjedivog uma”, Michael Gondry – najbolji ljubić o pranju mozga, ikada. Kao što se u "Biti John Malkovich" onim tunelom ulazilo u glavu Johna Malkovicha, tako se s postmodernom, spotovskom režijom Michael Gondrya (Björk, Chemical Brothers...) ulazi u glavu Charliea Kaufmana, najvećeg scenariste današnjice. "Vječni sjaj..." njegov je najbolji film nakon "Biti Johna Malkovich" - pravi "Biti Charlie Kaufman".

8. “Američki san”, Robert Pulcini i Shari Springer Berman – Spiderman je bio dosadniji i od sveučilišnih profesora pred umirovljenjem, a šansu mu nije dao niti Harvey Pekar; pogureni, buljooki, grintavi stripovski junak s majicom na kojoj su uvijek fleke od đuveđa, te životnim gubitništvom kao specijalnom vještinom. "Američki san" je "američka noćna mora" koja se nekako premetnula u "američki san" a da je i dalje izgledala kao mora. Uistinu dobar film, u kojemu Paul Giamatti kao Harvey Pekar parira i stripovskom "junaku", i samom originalnom Harveyu Pekaru.

PROJEKCIJA BUDUĆNOSTI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.