Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
PINCARIJE
29. prosinca, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dalo bi se zaključiti kako se radi o plošnom crno–bijelom filmu, poput onoga o Indijancima i kaubojima, ili Nijemcima i Židovima, ili ustašama i partizanima... Tamo su jedni uvijek dobri, a drugi loši momci. Da, tako je to u filmovima. U stvarnosti, ovoj našoj "bremenitoj i složenoj", međutim, jedni te isti skinuli su poster Ante Gotovine sa zadarskog Bedema, inače zaštićenog spomenika kulture, jedni te isti potom su digli u zrak spomenik Josipu Brozu, koji je, pak, sam po sebi, spomenik kulture, ako ni zbog čega drugog onda zato jer ga je izradio umjetnik Antun Augustinčić.

Jedni te isti, dakle, sada su se samo privremeno našli na različitim stranama, jer režiser filma tako hoće, pa jedni te isti, ali na državnoj plaći, dođu s kamionom i dizalicom, a zovu se specijalne postrojbe MUP-a, kako bi "spomenik" težak 300 kilograma pažljivo digli sa zadarskog Bedema, odnijeli ga negdje i spremili. Za neka bolja vremena. Radilo se tiho, ali dugo, jer bila je noć i bilo je mračno.

Sanaderova je policija tako uhvaćena u teškom prekršaju budući da su članovi zadarske HVIDR-e od tadašnjeg gradonačelnika Zadra, a sadašnjeg Sanaderova ministra Božidara Kalmete, dobili koncesiju za korištenje jednog zaštićenog spomenika kulture, e kako bi baš na njega mogli napičiti kilometarski plakat s likom Ante Gotovine. Oni sada s pravom kažu kako su koncesiju, pa i izradu plakata, masno platili, samo ne kažu čijim novcem, ali to se ionako zna – njihova je udruga, kao i sve ostale proizašle iz rata, a ima ih mali milijun, na državnim jaslama, pa su oni novac svih građana samo korisno upotrijebili, tako da su jedan zaštićeni spomenik kulture ukrasili slikom čovjeka optuženoga za ratni zločin.

Oni će se sada žaliti, ne zadugo, budući da je Kalmeta ionako friško izjavio kako će Gotovininu sliku vratiti u zadarsku Gradsku vijećnicu. A ako može tamo, naravno da može i na Bedem, pogotovo jer su ljudi uredno platili upotrebu spomenika kulture u političke svrhe.

Onda su jedni te isti otišli u Kumrovec i tamo za glavu skratili Josipa Broza. Nisu koristili dizalicu, nego su stvar pojednostavili i uz veliku količinu eksploziva poslali poruku o tome kakva je ovo zemlja. A Ivo Sanader, koji je bidan koliko jučer zagovarao onaj zadarski "spomenik kulture" i bljuvao po onom kumrovečkom, sada je na teškim mukama, jer zbog svoga trenutačnog mišljenja mora nadugo i naširoko objašnjavati kako je drukčije ono što je isto. A nije. Jer da jest, bilo bi konačno posve nemoguće da spomenik Brozu leti u zrak, bilo bi nemoguće da se u Udbini po zidovima ispisuju grafiti "Srbe na vrbe", bilo bi nemoguće da u zagrebačkom naselju Trnsko jedan božićni bor bude ukrašen s desecima velikih slova U... I bilo bi nemoguće da Vesna Pusić bude u pravu kada poziva na mirne antifašističke prosvjede.

Naravno, sav taj hrvatski jad događa se isključivo pod okriljem noći, kao nastavak stare prakse Tuđmanove partije; sjetimo se, samo su noću, kukavički, odvodili srpske civile, noću su upadali u tuđe stanove, noću su digli u zrak na tisuće spomenika antifašistima i partizanima... A noć je, zna se, vrijeme za vampire, pa je bilo prirodno da i "spomenik" Gotovini uklone noću, baš kao i da Brozu otkinu glavu zaštićeni mrakom noći.

GLEDE & UNATOČ: PINCARIJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.