Milan GAVROVIĆ
PREVO
OVISNOST
29. prosinca, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Gospodin Ivo Sanader birao je inozemne ocjene kao u samoposluživanju; uzmi što ti se sviđa, a na ostalo ne gubi vrijeme. Tako je u njegovim kolicima završio povećani kreditni rejting Hrvatske (po agenciji Standard & Poor's), dok je na polici ostala lista Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, a kojoj je po konkurentnosti Hrvatska pala za čak 13 mjesta. “Popravljanje rejtinga posljedica je dobivanja datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu u Evropskoj uniji”, smatra premijer. A čega je posljedica daljnje urušavanje konkurentnosti zemlje i to na razinu na kojoj se danas, na primjer, nalazi Ukrajina?

To, očito, nije zanimalo ni eksperte u Standard & Poor'su, jednoj od najvećih svjetskih agencija specijaliziranih za provjeru sposobnosti zemalja da vraćaju svoje dugove. “Hrvatskoj smo popravili rejting zbog snažnih reformi i strukturnih promjena u posljednjih nekoliko godina, kao i zbog stabilizacije razine vanjskog duga”, kaže analitičar S&P-a Ramy Salters. Ali, kakve su to reforme i strukturne promjene čiji je rezultat dramatično smanjivanje konkurentnosti privrede i zemlje u cjelini?

Kako je uopće moguće da se popravlja hrvatski kreditni rejting, iako je ona ekonomski sve slabija u odnosu na druge, usporedive zemlje? (Svjetski gospodarski forum u Davosu stalno prati konkurentnost 104 države.) Moguće je, ako ocjena ne ovisi o ekonomskom napretku zemlje i sposobnosti njene privrede. Da je upravo o tome riječ, pokazuju obje citirane izjave; i dr. Ive Sanadera i Ramyja Saltersa. Tako umjesto razvoja i konkurentnosti, premijer naglašava približavanje Evropskoj uniji, a S&P-ov analitičar reforme i stabilizaciju inozemnog duga. Grubo rečeno, to znači da su za popravljanje hrvatskog kreditnog rejtinga mnogo više zaslužni strani nego domaći interesi.

Punopravno članstvo u Evropskoj uniji nije, naime, samo interes Hrvatske; to je i interes Unije. Iako Hrvatska još nije ušla u Uniju, Unija je već odavno u Hrvatskoj. I to bezikakvih datuma i uvjeta. Unija, to su T – Com (Telekom), Unicredito i Intesa (vlasnici Zagrebačke i Privredne banke), Raiffeisenbank i još osam drugih stranih banaka koje raspolažu s kompletnom hrvatskom štednjom uključujući i mirovinski fond, zatim svi mogući trgovački lanci, a i nezasitna glad da se što prije pokupuje ili preuzme sve što u Hrvatskoj donosi sigurnu zaradu. U tome, u pravilu, ne sudjeluju ni Amerikanci, ni Kinezi, ni Japanci, ni Rusi - već mahom tvrtke iz Evropske unije. Njihove će investicije (točnije akvizicije, odnosno stečevine) biti tim sigurnije čim je Hrvatska čvršće vezana uz Uniju. Hrvatsko punopravno članstvo i za njih je, dakle, najbolje rješenje.

Krediti su tu posebno važni, jer otežavaju Hrvatskoj da napusti put rasprodaje. Guverner Narodne banke dr. Željko Rohatinski koji dobro zna otkud vjetar puše, kaže da Hrvatska ne može funkcionirati bez pet milijardi dolara novih kredita godišnje. Ako ih ne dobije, prijeti joj apstinencijska kriza. A kad do nje dođe, ponašanje je ovisnika nepredvidljivo. Odnosno, sigurno je samo jedno: da će on učiniti sve kao bi došao do onog o čemu je ovisan. Zato ga se ne smije ostaviti bez nade, pri čemu se zadovoljavanje njegovih potreba mora uskladiti i s interesom dilera.

PREVO: OVISNOST
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.