TO ŠTO SU GLASALI MRTVI JOŠ UVIJEK NE ZNAČI...

ISPOVIJEST JEDNOG POKOJNOG BIRAČA

Dižite s mene tu nadgrobnu ploču,
Građansku dužnost ja izvršit hoću!
Otvorite kapsil, izlazim vanka –
Zovu me država, narod i stranka!

Nek crkne kome dijaspora smeta
I pravo glasa s onoga svijeta!
Nek crkne, pa neka iz carstva duša
Slobodno glasuje za svog Burduša!

Ja opet bih ruku digao na se
Da mogu glasovat za koga - zna se!
Opet bih visio na istoj lipi
I jezik plazio Mesiću Stipi!

Ne plači, Jadranka, sve naše žrtve
Za te ne mogu bit dovoljno mrtve!
Ne, nikada nije sve izgubljeno -
Navik on živi ki krade pošteno!