TU
Boris RAŠETA
20. siječnja, 2005.

Nova hrvatska država nastala je na temeljima koji su stvoreni još u prošlom sustavu. Istra, nikad do NOP-a, nije bila u sastavu Hrvatske, otoci su bili prepušteni Talijanima itd. A onda se, 1991. počelo govoriti: "Stvorili smo hrvatsku državu." Nemam ništa protiv nove Hrvatske, ali to naprosto nije točno. Moderna je hrvatska država stvorena u Topuskom, 9. svibnja 1944., kao federativna država Hrvatska, a prvi predsjednik bio je Vladimir Nazor. Tuđman može biti prvi predsjednik samostalne države Hrvatske, to je u redu, ali on nije prvi predsjednik hrvatske države, jer to jednostavno nije istina

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Josip Broz Tito nedvojbeno je najznačajnija hrvatska politička figura prošlog stoljeća, samo je predznak koji se stavlja ispred njegova imena dijametralno suprotan: po jednima, on je "najgori Hrvat u povijesti", za druge, Tito je i dalje "najveći sin naših naroda i narodnosti". U raspravama o Titu "srednji stav" praktički ne postoji, a sve tv-ankete u kojima se spominje njegovo ime bilježe masovni odziv; očitovanje o Brozu uvijek je neka vrsta iznimno ostrašćenog plebiscita.

Savez društava Josip Broz Tito, čiji je predsjednik dr. Tomislav Badovinac, danas okuplja čak četiri i pol tisuće članova. Ovaj se Savez pojavio kao izdavač zbornika Zagreb i Hrvatska u Titovo doba, u kojemu je pedesetak autora pokušalo što egzaktnije, s onu stranu politike - koliko god je to moguće - sumirati naslijeđe Titove epohe u materijalnoj i kulturnoj sferi, što bi trebao biti argumentirani prilog raspravi o Titu koja će, očito, trajati još desetljećima. Dr. Tomislav Badovinac, urednik ovoga zbornika - čija su četvorica autora, dr. Branko Horvat, dr. Stipe Šuvar, Vladimir Velebit i Edo Murtić - umrla prije njegova objavljivanja, zanimljiv je sugovornik ponajprije zbog svog profesionalnog backgrounda.

"Početak povijesti"

Badovinac je, naime, makroekonomist sa dugim iskustvom u pregovorima sa MMF-om, a dulje vrijeme bio je generalni direktor Narodne banke Jugoslavije te predsjednik poslovodnog odbora Privredne i Udružene banke Hrvatske. U razgovoru s njim pokušali smo doći i do odgovora na neka pitanja koja se u našem društvu najčešće ne postavljaju. Ponajprije, kako je moguće da je Hrvatska, u socijalizmu - koji bi po definiciji trebao biti ekonomski inertno društvo - ostvarivala za današnje pojmove neshvatljivo visoke stope privrednog rasta, bez sumanutog zaduživanja, dok danas u tržišnim uvjetima (koji bi, opet, trebali biti poticajni) - bilježi sveopću stagnaciju. Razgovor smo ipak otpočeli pod dojmom kumrovačke eksplozije koja je prošlog mjeseca pomakla sve granice vrlo ustrajne antititovske kampanje...

- Zašto je, od početka, kampanja usmjerena protiv Tita bila tako ustrajna premda je Broz već poodavna mrtav?

- Dva su ključna razloga. Prvi je razlog što su svi novi državnici u bivšim jugoslavenskim republikama već u startu htjeli ukloniti jednog preopasnog konkurenta, neželjeni predmet usporedbe, osobu čija je simbolička moć bila velika i koja im se bez obzira na fizičku odsutnost pričinjavala nepobjedivom. To je subjektivni razlog. Objektivni razlog je to što su nove političke snage, naročito emigracija, tražile vlastiti prostor djelovanja. Zato su se latili posla na prevrednovanju partizanskog pokreta, koji je iznova opisan, otprilike, onako kako je to, prije Churchillova zaokreta, učinila Enciklopedija Britannica, definirajući ga kao banditski, odmetnički, rebelski pokret.

TU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.