GERILSKI POSAO
Goran BORKOVIĆ
20. siječnja, 2005.

U realizaciju filma smo ušli s nekih 20 tisuća eura, svi glumci i autori su radili bez honorara. Dakle, i tako se može snimiti film. Ipak, više ne bismo radili na ovakav gerilski način, jer nije dobar za zdravlje. Nadam se da ćemo do motovunskog i pulskog festivala biti gotovi

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ako u Hrvatskoj postoji neki film koji može opravdati naziv (financijski) nezavisnog, onda je to "Ono sve što znaš o meni" koji - po predlošku iz svojih predstava "Usporavanja" i "Nesigurna priča" – već dulje vrijeme pripremaju Bobo Jelčić i Nataša Rajković. Tim smo povodom razgovarali s Jelčićem.

- S obzirom da se već dugo priča o dovršenju ovog filma, hoće li ove godine biti napokon i završen?

- On je zapravo već završen. Ono što nedostaje do konačne realizacije su dvije stvari: tonska obrada koja je već dogovorena, te prebacivanje na filmsku vrpcu, što je skuplja stavka budući da košta između 30 i 40 tisuća eura koje mi, naravno, nemamo! Zato smo u više navrata tražili pomoć od Ministarstva u prebacivanju na filmsku vrpcu s obzirom da nam do sada nisu pomagali, a što je nužno kako bi se film mogao normalno prikazivati u kinima i da može ići na festivale. Duže od godinu i pol se mučimo s tim dijelom posla jer je film snimljen u digitalnoj tehnici.

- Koliko će u konačnici koštati?

- Obradu tona smo dogovorili s Gama studiom, koji nam je izišao u susret bez ijedne kune. Zapravo smo najveći dio filma tako snimili. Svi glumci i autori su radili bez honorara. Od Ministarstva kulture smo dobili ondašnjih deset tisuća maraka, ali ne iz Fonda za film nego iz Fonda za poticanje projekata. Istu svotu smo dobili i od grada Zagreba. Dakle, u realizaciju smo ušli s nekih 20 tisuća eura. Sve ostalo, od montaže i ostalih postprodukcijskih stvari pa do honorara, nije koštalo ni kune. Dakle, i tako se može snimiti film. Nadam se da ćemo do početka motovunskog i pulskog festivala biti posve gotovi.

- O kakvom je filmu zapravo riječ? "Ono sve što znaš o meni" zamišljen je kao nastavak rada na hvaljenim predstavama koje ste radili s Natašom Rajković?

- Može se i tako kazati. Glumci u filmu su isti kao i u predstavama. Na specifičan način smo radili unutar kazališta, pokušavši u procesu rada doći do sadržaja osoba kojima se bavimo, kao i do načina govora koji je autentičan, dakle, nije umjetan kao što je to u kazalištu često slučaj. Istu stvar smo pokušali s filmom koji, shvatili ste, nema klasičnu fabulu. Vidjet ćemo koliko smo uspjeli. U kazalištu smo, i u Hrvatskoj i inozemstvu, bili uspješni. Na određeni način, riječ je o eksperimentu ili načinu ispitivanja glumca, jezika i govora unutar filmske forme. Dakle, ne samo u smislu priopćavanja filmske priče, nego i eksperimentiranja u kojem smo i glumci i mi kao autori uzeli dulji vremenski period za rad. Nataša i ja prije toga nismo imali nikakva iskustva s filmom, tako da je sve skupa za nas bila velika škola. Tek sada znamo apsolutno sve o snimanju filma i što treba uraditi nakon toga. Dakako, više ne bismo radili na ovakav gerilski način koji, u svakom slučaju, nije dobar za zdravlje.

- U Hrvatskoj nema puno ovakvih, nezavisnih projekata?

- Tako nezavisnih nema. Jasno, ovisno o poimanju što zapravo znači nezavisan film. Klasično poimanje po kojem čovjek uzme kameru i snima možda bi najpreciznije odgovaralo ovome što smo mi radili bez ikakvih dotacija. U usporedbi s našim, svi su ostali filmovi visokobudžetni, iako su zapravo jako jeftini, jer je naš realiziran ispod svih granica i po tome ga nije realno uspoređivati s ostalima.

GERILSKI POSAO
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.