Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
IZBORI KAO STRATIŠTE
20. siječnja, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Stipe Mesić opet je pobijedio na istoj špranci kao 2000. godine. Birači još jednom nisu htjeli dati svu vlast jednoj stranci ("sva jaja u istoj košari"), kako je valjda stotinu puta naglašeno ovih dana, pa to već treba uzeti kao novu činjenicu hrvatske političke kulture. Nakon više desetljeća jednostranaštva, službeno proklamiranog ili faktičnog, stvorena je relativno brojna i homogena kolonija birača, između milijun i milijun i pol ljudi, koja povlači ručnu čim osjeti da bi se to moglo ponoviti.

Koliko je to profiliran stav, vidjelo se već na izborima 2000. godine, kada su trijumfatori "novog smjera" samo nekoliko tjedana nakon dolaska na vlast ošinuti odlukom birača da umjesto, kako se činilo, sigurnog pobjednika Budiše, izaberu za šefa države potpunog autsajdera Mesića. Ali, ovi drugi predsjednički izbori ne zaostaju ništa u važnim političkim implikacijama. Na njima je došlo do odgođenog sraza između glavnog dirigenta detuđmanizacije Mesića s HDZ-om, koji je stjecajem okolnosti prije pet godina izostao.

Mate Granić otpao je tada sasvim uvjerljivo već u prvome krugu, i to ne samo zato što je i sam HDZ bio na rubu potonuća, nego i zato što mu praktički nije dao nikakvu podršku. Ni Jadranka Kosor nije sada bila bez tih problema, ali se stranka na kraju ipak oko nje okupila (četiri petine HDZ-ovaca glasalo je za nju), i što je najvažnije ušla je u drugi krug. Tako su se Mesić i HDZ napokon ipak pogledali oči u oči na predsjedničkim izborima.

I tek danas kada je i to obavljeno, može se reći da je knjiga o devedesetima definitivno zaklopljena. Tek sada se može govoriti i o tzv. kohabitaciji između njih, jer ovo što smo imali u proteklih godinu dana i nije bila prava kohabitacija. Do nje je došlo nakon izbornog sraza između Račana i Sanadera, a ne između Mesića i Sanadera, jer jedino na izborima oni stvarno dolaze u konkurentski položaj. I, eto, sada to imamo, što je sasvim nova situacija.

Pobjedom nad izravnim suparnikom, Mesić je bitno ojačao svoju poziciju i sada će puno snažnije moći istupati kao "čvrsta točka", koja se aktivira kada nešto u državnoj vlasti ne funkcionira kako treba. To je, uostalom, već pokazao i u prvome mandatu. Počev od već amblematskog umirovljenja pučistički nastrojenih generala i depolitizacije tajnih službi (iako tu njegova uloga nije bila ni izbliza tako čista i neupitna), do objavljivanja Tuđmanovih stenograma, stopiranja hrvatskog vojnog angažiranja u Iraku i vazalnog saginjanja pred Amerikancima.

Odmah, međutim, treba istaknuti i jednu riskantnu stranu visoke Mesićeve pobjede. S čak dvije trećine glasova koje je dobio lakše će doći do izražaja i loše osobine koje je pokazao u izborima, na prvome mjestu napadno, iako ne sasvim iznenađujuće, koketiranje s nacionalističkom desnicom, od koje je uostalom dobio u drugome krugu čak i više glasova od Jadranke Kosor. To je nju i dovelo do ruba velikog poraza, koji je ipak izbjegnut gotovo klasičnom mobilizacijom HDZ-ovih birača, i, mora se reći, dobro je da je izbjegnut.

ARITMETIKA POLITIKE: IZBORI KAO STRATIŠTE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.