Milan GAVROVIĆ
PREVO
ŽUPANJE
20. siječnja, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Gospođa Jadranka Kosor odgovorila je kratko i odlučno: "Ja sam za radničko dioničarstvo!" Na isto pitanje, inspirirano sukobom oko privatizacije županjske sladorane, slično je odgovorio i predsjednik Stjepan Mesić. "Ja sam uvijek bio za privatizaciju koja će biti na tragu nastanka kapitala", rekao je on u predizbornom suočavanju. Taj je odgovor imao pokriće u njegovom prijašnjem angažmanu. Tokom kratka tri mjeseca, koliko je bio premijer nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju godine 1990., Mesić je dao punu podršku modelu privatizacije koji je u vladi zastupao tadašnji nestranački ministar dr. Dražen Kalogjera, a izvan nje Ekonomski institut Zagreb na čelu s dr. Dragomirom Vojnićem. Oni, ali i niz drugih ekonomista, smatrali su da imovinu treba podijeliti "tragom njenog nastanka". To je značilo da je nekadašnjim vlasnicima trebalo vratiti dio koji im je davno nacionaliziran, a sve je drugo moralo pripasti dijelom zaposlenicima (tadašnjim i bivšim), a dijelom svim građanima. Na taj je način, usput rečeno, provedena privatizacija u uspješnoj Sloveniji.

Sve je to palo u mutnu i prljavu vodu čim je Mesić otišao u Beograd, a njegovo mjesto zauzeo Josip Manolić. Ni on, doduše, nije imao ništa protiv takve privatizacije. Manolićev je jedini argument bio da taj model "nije prošao" na višem mjestu. To više mjesto bio je, naravno, kabinet Franje Tuđmana. Manolić je, dakle, postupio kao odani vojnik partije. Kalogjera je, međutim, podnio ostavku, a Vojnić otišao u zasluženu mirovinu. Takva usporedba njihovih postupaka zvuči patetično, ali ipak nije sasvim korektna. Prema HDZ-ovom korifeju Manoliću koji je stvarao državu, oni su bili samo nestranački stručnjaci za jednokratnu upotrebu. Osim toga, uskoro se pokazalo da pravu igru vode neki drugi, mnogo okrutniji poglavice. Slijedilo je mračno doba bezočne pljačke, uništavanja privrede i istjerivanje desetaka tisuća radnika na ulicu. HDZ-ova je vlast, pri tom, bez krzmanja prilagođavala privatizaciju čoporu gladnih kurjaka nazvanih po dr. Tuđmanu 200 obitelji na kojima će se temeljiti hrvatsko gospodarstvo.

Danas, poslije 14 godina, kao posljedica takve politike, samo 15 posto stanovništva posjeduje 80 posto nacionalnog bogatstva, a jaz između bogatih i siromašnih u Hrvatskoj je veći nego u bilo kojoj drugoj tranzicijskoj zemlji. Istovremeno, HDZ-ova gospođa Jadranka Kosor, hladno i bez imalo stida, izjavljuje da je ona za radničko dioničarstvo!?

Kad bi za političare vrijedila pravila logike, trebalo bi zaključiti da se gospođa Kosor time okrenula protiv svog velikog vođe i učitelja, pokojnog Franje Tuđmana, čiji lik i djelo na riječima tako usrdno brani. A kad bi riječi gospođe Kosor imale težinu koja odgovara njenoj stranačkoj funkciji, to bi istovremeno bila najava radikalne promjene u privatizacijskoj praksi HDZ-a. Posebno zato jer je ona stalno isticala da sve što govori u predsjedničkoj kampanji, govori u ime stranke. "Mene je kandidirao Ivo Sanader...", glasi njena izjava, koja se nadovezuje na onu "Kud Sanader, tud i ja...". Znači li to da se i gospodin Sanader odjednom počeo zalagati za radničko dioničarstvo? Naravno, da ne. Riječ je, očito, samo o specifičnom političarskom uvjerenju, po kome je u borbi za birače, kao i u ratu i ljubavi, dozvoljeno sve. Kako ide ona komparacija iz vica? Obična laž, svinjska laž, predizborna laž..?

PREVO: ŽUPANJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.