ŠKOLJKARI NA SUHOM
Luko BRAILO
27. siječnja, 2005.

Školjkarima jednostavno nije jasno zbog čega se godinama ne može riješiti famozna "isprepletenost nadležnosti" triju ministarstava. To više što je i prošla i aktualna Vlada u Strategiji razvoja ribarstva i Nacionalnom programu proizvodnje i potrošnje ribe potvrdila kako će se upravo na području Malostonskog zaljeva do 2008. godišnje moći uzgojiti 8500 tona školjaka i 1250 tona ribe, što je blizu 50 posto ukupne planirane hrvatske proizvodnje...

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Iako uzgoj školjaka, kamenica i daganja (mušula) u Malostonskom zaljevu datira još od antike, iako je stonska kamenica najkvalitetnija na Sredozemlju, iako se školjkarstvom žitelji stonskog kraja i dijelova Dubrovačkog primorja bave generacijama, iako je uzgoj kamenica i daganja dobio, barem na papiru, primjereno mjesto u Strategiji razvoja ribarstva i Nacionalnom programu proizvodnje i potrošnje ribe... ljudi koji se time bave zapravo su ilegalci?!

Znamo da takva konstatacija zvuči nevjerojatno, ali u maloj zemlji velikih čudesa raznih vrsta kakva je Hrvatska, sve je moguće. Pa i činjenica da tamošnji školjkari već šest godina ne mogu ishoditi koncesiju za taj posao, budući da je ona uz prethodno pribavljanje lokacijske dozvole neophodna, jer se ta gospodarska aktivnost događa na pomorskom dobru, dijelu zaštićenog obalnog pojasa i zaštićenog rezervata u moru.

U čemu je problem? Godine 1996. kada je Hrvatska dobila svoj prvi Pomorski zakonik, stručnjaci splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo izradili su studiju o mogućnostima uzgoja ribe i školjkaša u Malostonskom zaljevu, a pritom je naglašeno da planirani uzgoj "neće ugroziti ekosustav" tog područja. Temeljem nalaza te studije dotadašnjih je 125 školjkara i uzgajivača ribe preko županijskih ureda ishodilo potrebne koncesije za uzgajališne parkove prosječne površine od oko 5000 metara četvornih mora. Međutim, dvije godine kasnije Malostonski zaljev proglašen je zaštićenim rezervatom u moru, i od tada počinju problemi. Od onda do danas ne izdaju se nikakva odobrenja za uzgoj, a istovremeno se ne legalizira i postojeće stanje.

Neodrživo stanje

- Došlo je do isprepletanja ingerencija Ministarstva mora, Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva poljoprivrede te različitih tumačenja o režimu zaštite u Malostonskom zaljevu - kaže Antun Pavlović, predsjednik Ceha za ribarstvo i marikulturu pri Obrtničkoj komori Dubrovačko-neretvanske županije, naglašavajući da taj Ceh više od šest godina upozorava "nadležne da se riješi to neodrživo stanje". Naime, za zaštitu Malostonskog zaljeva nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša, za korištenje pomorskog dobra Ministarstvo mora, a za ribarstvo i marikulturu Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.

Kvaka je u tome što zaštitari smatraju da u Malostonskom zaljevu kao zaštićenom rezervatu u moru "ne može biti gospodarskih aktivnosti, a time ni ribolova, niti uzgoja školjaka i ribe". Također u Ministarstvu zaštite okoliša uzgojne školjkarske i ribogojilišne parkove smatraju tzv. građevinskim objektima u moru, za što najprije valja ishoditi lokacijsku dozvolu koja je preduvjet dobivanja koncesije za gospodarsko korištenje na pomorskom dobru. Dodatnu, pak, zbrku unijela je i nedefinirana provedba lanjske uredbe Vlade RH o zaštićenom obalnom pojasu u što spada i Malostonski zaljev. S druge, pak, strane u Ministarstvu poljoprivrede, a napose u Ministarstvu mora, skloni su tumačenjima da "postojeće gospodarske aktivnosti u ribarstvu i marikulturi mogu ići zajedno s propisanom zaštitom", budući da se uzgojem školjaka i ribe ljudi u Malostonskom zaljevu bave od davnina, te da je to zapravo tradicijska djelatnost.

ŠKOLJKARI NA SUHOM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.