Milan GAVROVIĆ
PREVO
REKLAMA
27. siječnja, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Mogu li se uzgajati banane na Sjevernom polu? Naravno, jedino što bi svaka banana koštala kao da je od suhog zlata, možda još i optočena briljantima. Tehnologija omogućava gotovo sve. Problem je samo, kaže ta stara ekonomistička dosjetka, što nitko nije istovremeno dovoljno i lud i bogat da to plati. A može li se izgraditi svjetski skijaški centar na jedva tisuću metara nadmorske visine? Može, pri čemu onaj tko je to napravio u Zagrebu nije ni bogat, a niti lud. Štoviše, on time kopa zlatnu žilu svoje političke karijere.

"Ja sam 20. studenog godine 2000. rekao da će Zagreb imati Svjetski kup i to se ostvarilo...", izjavio je agilni Milan Bandić pred kamerama Hrvatske televizije. A u Jutarnjem listu: "Smijali su mi se i tada sam bio usamljen. Napravili smo čudo. Prvi put je takvo natjecanje organizirano u glavnom gradu jedne države, i to države koja je poznatija po mediteranskoj nego po kontinentalnoj klimi." Ali zašto se to čudo dogodilo samo u Zagrebu? Za gospodina Bandića je to, očito, smiješno pitanje. Valjda je samo po sebi jasno, smatra on, kako je problem ostalih gradova to što nemaju čudotvorce njegovog kalibra.

Sličnih bi se političkih maga i mađioničara, međutim, sasvim sigurno našlo i tamo, samo kad bi im odgovarala klima. I to ni mediteranska, ni kontinentalna, već politička. U drugim glavnim gradovima to, međutim, nije slučaj, jer u njihovim skupštinama i poglavarstvima uglavnom ne sjede politički pigmejci kakve je iznjedrila hrvatska partitokratska demokracija. Zato su tamo mnogo manje šanse za čudotvorce koji djeluju po principu literarnog hohštaplera Ostapa Bendera: Ideje moje, benzin vaš. Kad Bandić ima ideju, benzin nije problem. Za investiciju na Sljemenu potrošeno je, prema njegovim riječima, 126 milijuna kuna iz gradskog proračuna. To, naravno, nije sve, pa drugi izvori spominju trošak od 180 milijuna. Zastrašujuće su obje brojke, a da je novac tekao kao sljemenski potok poslije pljuska vidi se i po tome kako su ga organizatori olako trošili.

To, uz ostalo, pokazuju novinski izvještaji iz Bruegelove zemlje dembelije, odnosno sljemenskog VIP salona, čijih je više od tisuću kvadrata bilo pretijesno za "društvenu elitu" koja je u vrijeme dok su se Janici Kostelić tresla koljena od treme, navalila na đabaluk i mukteševinu. "Od bogatog švedskog stola, brže su se praznile samo butelje najfinijih hrvatskih vina", piše Jutarnji list. "Gosti su žeđ između dviju trka gasili graševinom Enjingi, Souvignonom, Bijelim pinotom Jarec ili Plavcem Tomić (...) Pripremili smo dovoljno obroka za deset tisuća ljudi, rekao je Silvije Belušić, šef kuhinje Cateringa Majetić (...) Na bogatoj trpezi bilo je čak 32 vrste hladnih predjela (...) Najvažniji su gosti bili posluženi dalmatinskim pršutom i najfinijim sirevima, dimljenim lososom, salatom od hobotnice, tzv. skijaškom sarmom, te gotovo svim vrstama svježeg voća. Gradonačelnica Vlasta Pavić najviše je uživala u sarmi, a u sljemensku ski arenu došla je odjevena u dugu bundu po uzoru na modu u svjetskim skijalištima."

PREVO: REKLAMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.