Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Virtual Tribune

Pisma

Stranica obnovljena:
27. siječnja, 2005.

Dražen MATOŠEC
STROJ ZA MAGLU
KAJDUKOVAC
27. siječnja, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Novi idol splitskih navijača ima figuru štrukla, prezime Glembajevog sobara i onaj neprispodobivi akcent s Donjih Svetica, kojem su se na vjernost zakleli Tomislav Židak i njegova družba neveselih tekstova "Iz maksimirske šume".

Dečec je, bumo rekli, rođeni kaj-dukovac.

Premda u biti ultimativni Vlaj, koji se do mora dotepao preko sedam gora – umjesto standardne jedne – Niko Kranjčar prihvaćen je na Poljudu kao fetiva sorta. Transferi su inače poprilično banalna rabota, no selidba love iz lisnice u lisnicu ovaj je put protumačena kao kapitalna pobuna mladog Dinamova kapetana. Dok je prosvjedovao protiv treninga i dijete, jer tu rebelijansku crtu vuče još iz plavog dresa, u Splitu su se zajebavali na račun "okruglog mulca". Čim se odlučio oprostiti s Vincekovim kremšnitama, djevojačkim "očima boje Dinama" i glavnom ulogom u Židakovoj furt istoj kolumni, Dalmacija je taj primarno poslovni potez doživjela kao start kopačkom na samu kralježnicu purgeraja i učas se raspametila nad momkovom šprehom. Zato je onih nekoliko tisuća raspjevanih Dalmoša u odboru za doček klicalo svakom loše prikrivenom kajkavizmu, izgovorenom na aerodromu. Procijenili su, naime, da će Nikin neiskorjenjivi maksimirski cockney, u kombinaciji s bijelim dresom, u budućnosti iritirati dinamovce u istoj mjeri u kojoj sada oduševljava njih. Računica možda i nije bez vraga, iako ide na vlastitu štetu. Ako Kranjčarov naglasak uistinu postane nešto kao Hajdukov dvanaesti igrač, tada Torcidi valja proreći ulogu čistog suviška na derbijima.

Istodobno, tsunami u spitfajericama, koji se s rubova Zagreba dovaljao do tzv. Canjugine tribine, prevrćući na bok redarstvene aute, ali i redarstvenike – Mamić i Barišić sami su sebe unaprijed proglasili nestalima, s razloga sigurnosti – pokazao je pak... što zapravo? Da BBB ne mogu oprostiti Kranjčaru, ili Mamiću, ili Barišiću, ili Bandiću, ili policiji, ili kurvi sudbini? Rekao bih da im svima zajedno imaju biti zahvalni, budući su od vikenda bogatiji za jednu mržnju, ono što i sami manje-više neuvijeno proglašavaju smislom života. Skupine navijačkih plavoarmejaca i dosad su se s bjelogardejcima mjerkale preko lanca, boksera i noža; tom odnosu, na žalost, napokon je pridodano i nešto kao smisao. Kulturnijem dijelu plavih drukera ne obećava se spokojan posjet maksimirskim tribinama, dakle, premda prevladava dojam da ni on ne gleda s naklonošću na nogometni prijelaz desetljeća. Od tog segmenta zagrebačke navijačke obitelji po svoj prilici treba očekivati tipično agramerski potez, odlaganje kompromitiranog imena u ladicu vječne šutnje, tamo gdje se inače pohranjuju uspomene na ludog ujaka ili pradjeda razbojnika kojem dugujete veći dio imetka.

Ovaj autor? Fali mu nepristranosti, pa kani šutjeti o vlastitom mišljenju. I sam se odavno prodao u Split.

Koncept "Mjenjačnice", što joj i ime kaže, počivao je prošli put na razmjeni: ja Tarzan – ti Jane, ja tebe u borbu za opstanak – ti mene u parfimiranu civilizaciju. Đoranje svjetova, zacijelo se računalo, u kojem će se oboje podjednako loše snaći.

NASLOVNICA