ADAM I ŠEVA
Viktor IVANČIĆ
21. travnja, 2005.

Bezočna pljačka u najvišem tijelu zakonodavne vlasti, k tome još objavljena i dokumentirana u novinama, a nakon toga tri tjedna debelog institucionalnog i političkog muka – kako je to moguće objasniti osim ako Sabor ne razumijemo kao kriminalnu družinu delegiranu parlamentarnim izborima, neku vrstu maskirane bande drumskih razbojnika koja jaše kroz roto-štampu pod popularnim nazivom Adam Family?

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Djelovanje parlamentarnih zastupnika, političkih predstavnika tzv. naroda u najvišem tijelu odlučivanja u zemlji, sve češće je motivirano golom osvetom prema vlastitim biračima. Ova neobična bića, prepuna bijesa i revolta, odmah po preuzimanju mandata nastoje ubrati barem djelomičnu naknadu za nanesenu im nepravdu. Obuzeti srdžbom, zabacuju glave u naslone crvenih kožnih fotelja, sklapaju oči, zamišljaju ljudski tepih sačinjen od nepreglednog broja jedinki iz tzv. baze i kroz stisnute zube cijede kategoričnu kletvu: Platit ćete vi meni!

Stvar se potom odvija sasvim doslovno. Kako mandat traje, naplaćuje se svaki dinar zbog nepravde nanesene ukazanim povjerenjem. Bez milosti, bez popusta, bez grižnje savjesti. U tome smislu Sabor Republike Hrvatske, osim kao najviše tijelo političkog odlučivanja u zemlji, možemo razumjeti i kao poprište organiziranog revanšizma, ili – da malo zaoštrimo temu – organiziranog kriminala.

Puna tri tjedna nakon što je Feral objavio i dokumentirao jednu skandaloznu priču – o tome kako je predstavnik mađarske nacionalne manjine u Saboru, izvjesni Jene Adam, koristio sredstva namijenjena "političkome radu zastupnika" za otplatu vlastitog stambenog kredita – u političkoj javnosti, a naročito u saborskim klupama, vlada zastrašujuća šutnja. Tišina koja naprosto ubija u pojam. Nitko od članova parlamenta – niti iz redova vladajuće stranke, niti iz opozicije – nije se udostojio to pitanje staviti na dnevni red, ili se barem o njemu javno izjasniti, premda se radi o nesumnjivom kriminalu u samome srcu političkog sustava, vrhovnoj zakonodavnoj instanci.

Historija blasfemije

Ergo, sabornici više nisu puki Adamovi kolege, već njegovi loše kamuflirani jataci, tihi pomagači u pljački, a to će reći da i tijelo u kojem zasjedaju ima jasno definirani karakter: ono je poprište organiziranog kriminala. Još više od toga – na vijest i objavu dokumenata o tome kako je narodni zastupnik otuđivao društvenu imovinu nije reagiralo ni Državno odvjetništvo, iako je to po zakonu obavezno činiti, pa i ovu instituciju možemo sagledati u istome svjetlu: ona funkcionira kao logistika organiziranog kriminala.

Uz malo zdrave demagogije dobro je podsjetiti da se pošast organiziranog kriminala, kada zahvati široke segmente društva, obično nastoji sanirati pojačanim inicijativama parlamenta, vlade i tužilaštva. Tijelima koja su, u hrvatskim prilikama, osuđena da uče na vlastitom iskustvu.

Ono što je činio Jene Adam, naime, zove se pljačka. Čovjek je uzimao novac poreznih obveznika, namijenjen "političkom radu zastupnika nacionalnih manjina", i trošio ga u privatne svrhe, za otplatu stambenog kredita u iznosu od 451,72 eura mjesečno. Pa tako sedam mjeseci. Pa je još o tome uredno obavještavao saborsku administraciju, koja se nije osjećala dužnom provjeriti nejasne oznake "B.S." u njegovim izvještajima. Kada su nejasnoće razjasnile novine, administracija se – šutnjom – proglasila nenadležnom. Malo je razloga za sumnju da je šutnja proglašena s najvišega mjesta, od strane Vladimira Šeksa, predsjednika Sabora Republike Hrvatske.

ADAM I ŠEVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.