HRVATSKI ZVEKET PRAZNIH KONZERVI
Deadn DUDA
21. travnja, 2005.

Iz sfere primitivne simboličke vidljivosti, hrvatska je desnica krenula u kratak i uspješan marš kroz institucije i, nametnuvši okvir i ritam javne rasprave, pretvorila, napokon, percepciju društva u konzervativne mjerne jedinice. Već se nekoliko mjeseci, posebice nakon europskog kraha hrvatskih iluzija, desnica pojavljuje kao jedini definitor svih problema koji cirkuliraju javnim prostorom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Hrvatska je desnica žrtvovala figuru i, izgleda, dobila partiju. Mrvicu je suspregnula svoje simboličke rituale, a na tanjuru joj se našao gotovo čitav domaći medijski pogon i, sudeći prema izborenoj poziciji, ekskluzivno pravo na definiranje i artikulaciju osnovnih društvenih problema. Ako smo još prije nekoliko mjeseci imali posla s ocvalim domobranima u novoskrojenim ustaškim odorama, ćelavcima koji šakama broje rasna zrnca, koncertima i utakmicama na kojima se pozdravljalo rimski, igrokazima u formi misa zadušnica ili pak sa spomen-pločama neumrlim književnim velikanima, dakle uvelike sa simboličkim repertoarom što ga je odozdo proizvodila demokratski osnažena folklorna naci-svijest, danas je situacija posve drukčija.

Iz sfere primitivne simboličke vidljivosti, hrvatska je desnica krenula u kratak i uspješan marš kroz institucije, zagospodarila javnim prostorom i, nametnuvši okvir i ritam javne rasprave, pretvorila, napokon, percepciju društva u konzervativne mjerne jedinice.

Zaokret udesno

Već se nekoliko mjeseci, posebice nakon ranoproljetnoga europskog kraha hrvatskih iluzija, desnica pojavljuje kao jedini definitor svih problema koji cirkuliraju javnim prostorom i sve što u posljednje vrijeme zaokuplja hrvatski javni interes izišlo je iz desničarskog šinjela. Nakon europskog udarca hrvatsko se društvo okrenulo sebi, zapalo u melankolično stanje refleksije i negdje u dnu vlastitog mraka pronašlo konzervativnu utjehu.

Možda je posrijedi samo dojam, možda i nešto više, ali čini mi se da bi i površna analiza pokazala da smo prvi put u tzv. novijoj povijesti, sudeći po krvavim javnim žuljevima, ozbiljno zaokrenuli udesno, i to onako temeljito, tiho, infrastrukturno i jednodušno. Izgleda da su napokon zaživjeli učinci dugotrajne stilistike omamljivanja u javnoj komunikaciji, da je izbjegavanje sukoba i projekcija društva kao beskonfliktne nakupine ljudi koji glavu mahom koriste u nenamjenske svrhe dovela do stanja u kojemu je odustajanje jedina prihvatljiva strategija i u kojemu svatko raspolaže lažnim papirom o mentalnom invaliditetu kao sigurnom učinku konzumacije domaćih medijskih proizvoda. Sve što je u području političkoga, barem po samodefiniciji građansko ili ne daj bože lijevo, sve se to odazvalo dirigentskom zovu i uglavnom zašutjelo.

Stvari su, naravno, krenule iz paketa kulturne ponude, inače stalnoga desničarskog arsenala svih naših zapostavljenosti, te vatrice vječne koja priječi svaku nahladu našeg nacionalnog identiteta. Najprije su ugledne znanstvene i kulturne institucije, svjesne sveopće ugroze, proglasno zaplakale zbog tretmana kulture na javnoj televiziji, a ova je odmah ponudila papirnate rupčiće u obliku nekakvih ponoćnih vjestica iz kulture i oveći projekt jednosatne emisije koja bi se uskoro trebala pojaviti u nekad kultnom yu-terminu, dakle petkom u 22 sata.

HRVATSKI ZVEKET PRAZNIH KONZERVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.