Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
21. travnja, 2005.

ROBERT MLINAREC, PISAC I NAKLADNIK, O PODCIJENJENOSTI KNJIGE U HRVATSKOJ I (NE)OBJAVLJIVANJU POEZIJE

KAKO IZDATI IZDAJU
Stevo
21. travnja, 2005.

Knjiga je kod nas, nažalost, negdje na samom dnu prioriteta, ali ne treba kukati, već raditi. Ne izdavati poeziju zbog toga jer nema financijske isplativosti, znači u startu si oduzimati prostor slobode

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Robert Mlinarec (r. 1966.) pisac je s dosad objavljenih pet knjiga proze, iz kojih su priče prevedene na desetak jezika. Zadnja, "Sve o vjetrenjačama", objavljena je 2002., a uskoro bi se trebala pojaviti i nova, "Vremenski stroj i druge priče". Suradnik je na više međunarodnih književnih projekata, a zajedno s Markom Plavićem urednik je i pokretač izdavačke kuće Mlinarec & Plavić, poznate po neobičnoj sklonosti izdavanja poezije, te osobito pjesničkih "prvijenaca"...

- Imamo li na umu financijsku isplativost poetskih izdanja, a osobito prvijenaca, kako uopće preživljavate kao nakladnik?

- Za mene je poezija vrhunac umijeća, poput filozofije ili glazbe. Ne izdavati je zbog toga jer nema financijske isplativosti znači u startu si oduzimati prostor slobode. To je jedan od razloga zašto mislim da se isplati ulagati u poeziju. Preživljavamo tako što Plavić i ja sve osim tiskarskih poslova odrađujemo sami - a i to ćemo naučiti! - dok tiskare s kojima radimo imaju razumijevanja i vrlo su nam sklone. Ministarstvo kulture svojedobno je prepoznalo značaj pojedinih autora, no s obzirom na opću krizu u državi pitanje je hoće li i koliko moći nadalje pomagati. Knjiga je, nažalost, negdje na samom dnu prioriteta, ali ne treba kukati, već raditi! Volim reći da radimo kvalitetu s minimalnim budžetom i određenom dozom samozatajnosti. Namjeravamo trajati godinama, jer postoje i stalno dolaze novi sjajni autori. Trajno je prisutna i mala doza inata, jer kad i sam pišeš, znaš da bi se stvari uvijek mogle bolje postaviti.

- Budući da živite na relaciji Zagreb-Beč, kakvo je stanje u austrijskoj književnosti u odnosu na našu, osobito što se tiče politike prema knjizi, fenomena novinskog nakladništva, lanca pisac-nakladnik-knjižar-čitatelj?

- Čitatelji tamo imaju veću kupovnu moć i naviku kupovanja knjiga. Nakladnici prodaju na cijelom njemačkom govornom području, a zajedničko tržište određeno jezikom u startu je gotovo 100 milijuna ljudi. No, ne treba gajiti iluzije da je art-literatura probitačna i da pisci tamo lagodno žive! Žive nešto lakše zato što je u državi općenito viši standard, ali pjesnici i mlađi prozaici i tamo se suočavaju s istim problemima, od statusa u društvu do nemogućnosti objavljivanja, odnosno niskih honorara u odnosu na druge struke. No na njemačkom govornom području postoji čitav niz nacionalnih, pokrajinskih i gradskih stipendija, te mnoštvo privatnih zaklada koje potiču pisce. To poprilično olakšava snalaženje. Novinsko nakladništvo u Austriji i Njemačkoj ni približno ne stvara potrese na tržištu kao naše, i nije drastično pojeftinilo knjigu, kao što se dogodilo kod nas. Veleprodaja knjiga ima jasno definirana pravila; lanci knjižara i distribucija savršeno funkcioniraju, a i naplata je sigurna.

- S obzirom na to njemačko-austrijsko iskustvo zajedničkog jezika, može li hrvatska književnost uopće opstati ako se zadrži u svojim uskim okvirima? Vaša naklada objavila je neke knjige u suradnji s mostarskim Alternativnim institutom...

- Da, razmjena ideja u regiji je neminovna, osobito s obzirom na iskustvo zajedničkog, ili bar vrlo sličnih jezika, kao i u njemačko-austrijskom slučaju. U startu smo se profilirali kao mali nakladnik koji objavljuje hrvatsku književnost i autore s područja bivše Jugoslavije i srednje Evrope, pa se trudimo surađivati s ljudima koji imaju ideje i entuzijazam da ih prostorno-vremenski protegnemo. Alternativni institut u Mostaru od naših prvih kontakata širio je pozitivnu energiju i neponovljivi smisao za humor, čak i kad su prilike u tom gradu bile crne i rijetko se prelazilo Bulevar. Inače, Plavić i ja smo biblioteku otvorili knjigom Bogdana Bogdanovića "Grad i budućnost", a osim niza važnih hrvatskih autora poput Mlakića, Šimovića, Perića i Bogunovića, intenzivno smo prevodili suvremene slovenske prozaike (Feri Lainšček, Goran Gluvič), u pripremi su prijevodi s mađarskog i dva prvijenca. Dakle, mi smo povezivanje i književno upoznavanje ugradili u svoj koncept. Ali, nažalost mislim da će ta nastojanja i dalje ostati ograničenog dosega, jer su tradicionalne strukture prerušene i u 21. stoljeću. Na našim se prostorima krv i zlo dugo pamte, postoji zazor od drugog i drugačijeg, osobito ako ti je sličan.

KAKO IZDATI IZDAJU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA