Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
21. travnja, 2005.

ZAGREBAČKI KUSTOSKI TIM “ŠTO, KAKO I ZA KOGA” NAJAVLJUJE IZLOŽBU KOJU POSTAVLJA U UGLEDNOM NJEMAČKOM MUZEJU “FRIDERICIANUM”

DRANG NACH WESTEN
Ivica
21. travnja, 2005.

“Poziv maloj nezavisnoj ženskoj organizaciji iz Istočne Evrope za artikuliranjem stavova u jednom od centara zapadnjačkog umjetničkog kapitala, stvarno je izuzetan”, kažu Sabina Sabolović, Ana Dević, Ivet Ćurlin i Nataša Ilić

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zagrebački kustoski tim iz Udruge za vizualnu kulturu “Što, kako i za koga” - WHW čine Sabina Sabolović, Ana Dević, Ivet Ćurlin i Nataša Ilić, a jedna od njihovih glavnih karakteristika – osim ozbiljnog i u svijetu relevantnog bavljenja svojim poslom – jest samozatajnost i podređenost (umjetničkom) timu, pa su stoga poželjele da ovo bude razgovor sa sve četiri njih ujedinjene pod egidom WHW-a, te da, umjesto njihovih fotografija, budu objavljene fotografije koje nešto govore o izložbi koju 1. svibnja postavljaju u njemačkom Kasselu.

- Kako je došlo do toga da izložba "Kolektivna kreativnost" gostuje u Kasselu, i kojom ste se koncepcijskom mišlju vodili kad ste se upustili u organiziranje ove izložbe?

WHW: Poziv da radimo izložbu u "Kunsthalle Fridericianum" proizašao je iz naših aktivnosti u Zagrebu, prvenstveno u gradskoj Galeriji Nova, koju kao nezavisni tim vodimo dvije godine. Budući da već pet godina radimo kao kustoski kolektiv "Što, kako i za koga" - WHW, zanima nas kako funkcionira grupa, koji su njeni potencijali, kako izgleda njena dinamika... Tako smo započele seriju aktivnosti "Kolektivna akcija" koja se sastojala od predavanja, manjih izložbi i diskusija. Radeći veliki projekt o Balkanu, direktor “Fridericianuma”, René Block, često je dolazio u Zagreb, pratio naš rad i tako nas pozvao. Taj spoj, da mala nezavisna ženska organizacija iz Istočne Evrope dobije poziv za artikuliranjem nekih svojih stavova u jednom od centara zapadnjačkog umjetničkog kapitala, stvarno je izuzetna.

- Po kojem ste kriteriju okupili 42 umjetničke grupe s raznih krajeva svijeta i objedinili ih u zajedničku izložbu?

WHW: Željele smo si prije svega dozvoliti da napravimo osobnu izložbu koja pokazuje pogled i interes naše generacije odrasle u Zagrebu. Izložba nije objektivni povijesni pregled nego je usmjerena prema društvenim tenzijama koje predstavljaju zajedničku os oko koje se organiziraju različite grupe. Zanimao nas je emancipatorski aspekt kolektivnog djelovanja, i to ne samo shvaćen kao otpor dominantnim sustavima, nego i kao produktivna kritika društvenih institucija i politike. Nismo se geografski ograničile, ali smatrale smo da je političnost kolektivne kreativnosti posebno zanimljiva u tzv. perifernim zonama iz perspektive tzv. Nove Evrope i drugih geografskih lokacija sa sličnim "problemima s modernizmom" i tradicijom umjetničke samoorganizacije. Izložbu smo počele slagati od kolektiva koje dobro poznajemo, poput IRWIN-a iz Ljubljane ili ŠKART-a iz Beograda, a na putovanjima smo upoznale i mnoštvo inspirativnih i na različite načine angažiranih grupa... Zapad smo u izložbu uključile kroz neka važna povijesna imena kao što su Gilbert & George, Art & Language, General Idea...

- Koje ste domaće umjetničke skupine uključili u izložbu?

WHW: Odlučile smo istaknuti dvije povijesne pozicije koje nam se čine izuzetno važne: prominentno ćemo predstaviti grupu Gorgona koja je šezdesetih godina započela konceptualnu praksu u hrvatskoj umjetnosti. Grupu šestorice pokazujemo kroz njihove vlastite akcije i kroz časopis Maj 75, u kojem je tada radove objavljivao veliki broj umjetnika. Goran Trbuljak i Mladen Stilinović sudjeluju u projektu “Moskovski portreti” koji je još 1990. inicirao Goran Đorđević. Mladen Stilinović, s kojim često surađujemo, bit će prisutan i kao individualni umjetnik, izložit ćemo njegovu minimalističnu skulpturu "Crvena nit" koja se može shvatiti i kao leit-motiv čitave izložbe. Što se mlađe generacije tiče, važno je naglasiti kako smatramo da je u Hrvatskoj najproduktivnija i najangažiranija nezavisna izvaninstitucionalna scena. Zato smo na izložbu pozvale suradničku platformu "Zagreb kulturni kapital Evrope 3000" čiji smo i mi dio.

- Nije li vaša izložba dokaz da uključenost u državni ili paradržavni sustav nije uvjet za suradnju s velikim umjetničkim institucijama u inozemstvu?

WHW: Naš primjer samo je jedan u nizu koji to dokazuje. Zanimljivo bi bilo vidjeti statistiku koliko su poziva na značajne međunarodne projekte imale institucije, a koliko inicijative kao što su BadCo, Multimedijalni institut, Art radionca Lazareti, Platforma 9.81, Factum, BLOK, Drugo more... U Hrvatskoj postoji angažirana i produktivna izvaninstitucionalna scena koja gradi vlastite komunikacijske obrasce. Ona izlazi iz okvira reprezentacije nacionalne kulture i u svom središtu nema instituciju već dinamične procese razmjene.

DRANG NACH WESTEN
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA