POŠTO GRAD?
Luko BRAILO
12. svibnja, 2005.

Miljenko Montagne Sparavalo samo je jedan od najmanje šest slučajeva koji ukazuju na čudne okolnosti pod kojima se – dakako, uz sudski blagoslov - dubrovačka tvrtka In Trend, u vlasništvu Mirka Obrvana, domogla vrijednih nekretnina u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Prodajna cijena metra četvornog takvog prostora doseže i do 10 tisuća eura po metru četvornom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Invalid sam, bez noge, socijalni slučaj i, vjerujte, nije mi do parade po novinama. No, neću odustati od obiteljske nekretnine stečene krvavim radom", kaže za Feral Miljenko Montagne Sparavalo koji već dulje vrijeme vodi pravnu bitku za povratom nacionalizirane imovine.

Još 27. svibnja 1997. godine naš je sugovornik Uredu za imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije podnio zahtjev za povratom poslovnog prostora od 96 metara četvornih, koji se nalazi na uglu Varine i Široke ulice, jedva desetak metara od Straduna. U vrijeme bivše SFRJ tim je prostorom raspolagalo trgovačko poduzeće Minčeta, formalno upisano kao "društveno vlasništvo u cjelini čiji je organ upravljanja Narodni odbor općine Dubrovnik". Minčetu je kasnije naslijedila Dubrovkinja, pa devedesetih godina Dubrovkinja Trade, da bi od lanjskoga proljeća njezinim sljednikom postala tvrtka In Trend d.o.o.

Zabrana korištenja

"Nakon što sam podnio zahtjev za povratom imovine, 15. veljače 2000., Općinski sud u Dubrovniku odredio je privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja tog poslovnog prostora. Ta je zabrana uredno upisana u zemljišnu knjigu, a kako povrat imovine nije ostvaren, na zemljišne knjige su stavljene plombe", priča Feralov sugovornik. Uvjerenje da je u pravu Miljenko Montagne-Sparavalo gradio je, među ostalim, na rješenju o pretvorbi Dubrovkinja Tradea iz kolovoza 1996. godine gdje je, uz ostalo, stajalo kako su dionice u protuvrijednosti spomenute nekretnine "rezervirane u Hrvatskom fondu za privatizaciju zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa".

"Međutim, u svibnju 2001. tvrtka Dubrovkinja Trade je tužila Grad zbog tog, ustvari mog, prostora, a ja sam se umiješao u rečeni spor. Sud je presudio da Dubrovkinja Trade dostavi ugovor o podjeli imovine i ugovor o prijenosu konkretne nekretnine s Minčete na Dubrovkinju, pa zatim na kasnije sljednike. Naravno, te dokaze tvrtka Dubrovkinja Trade nije mogla pribaviti", kaže naš sugovornik.

Uslijedila je nova rasprava 25. veljače 2002. godine tijekom koje je Općinski sud presudio kako je spomenuta nekretnina ušla u pretvorbu poduzeća Dubrovkinja Trade, koje time nije "steklo pravo vlasništva", jer nije "dokazalo pravni osnov posjedovanja te nekretnine". Novo sudovanje dogodilo se na Županijskom sudu u Dubrovniku. Taj sud 22. listopada 2004. godine potvrđuje da nad spomenutim poslovnim prostorom postoji zabrana otuđenja, da je prostor unesen u pretvorbenu vrijednost kapitala tvrtke Dubrovkinja Trade, dok je HFP rezervirao dionice nominalne vrijednosti 1,006.000 DEM, koliko je iznosila procijenjena vrijednost nekretnine, uz dodatak kako "nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi". Županijski sud također traži da se utvrdi je li postojao ugovor o prijenosu prava korištenja konkretne nekretnine, pogotovo "ako se uzme u obzir da tužitelj tvrdi kako nije plaćao zakupninu bivšem Narodnom odboru općine Dubrovnik niti Gradu Dubrovniku kao pravnom sljedniku". Postupak je vraćen "na dopunu" Općinskom sudu, a u međuvremenu je obavljena i revizija pretvorbe tvrtke Dubrovkinja Trade, u kojoj stoji kako Dubrovkinja Trade "nema dokaza o pravu korištenja navedene nekretnine"!

POŠTO GRAD?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.