DALJE TIHIM KORAKOM
Igor LASIĆ
12. svibnja, 2005.

Stanovništvo kozaračko-dubičkog područja, na bosanskoj strani negdašnjeg ustaškog stratišta u Jasenovcu, uvjereni su da je na tom mjestu u Drugom svjetskom ratu ubijeno oko 700 tisuća ljudi; s hrvatske se strane, pak, procjenjuje da su ustaše u Jasenovcu ubili oko 70 tisuća žrtava. Oprečni pogledi na broj stradalih zapreka su boljoj suradnji dviju strana ovoga kompleksa

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Na utoku rijeke Une u Savu, kod mjesta Jasenovac, obnovljen je most što je bio uništen u posljednjem ratu, i ovih dana bit će pušten u promet. Od Siska do Nove Gradiške, inače, dvije obale Save još uvijek povezuju samo dotrajale motorne skele. Pred jednom od njih, onoj koja prometuje nadomak novom-starom mostu, zatekli smo veliki, crvenom bojom ispisan grafit: "Živio most"... Skela ima red plovidbe na puni sat; dovoljno da se pročita još poneko slovo, jer je preporučljivo malo ranije stati u kolonu automobila pred rampom za ukrcaj. Uz oglas za otkup puževa, međutim, tu je samo plakat HSP-a, koji poziva u jasenovački Pučki dom, na projekciju filma o agresiji na Hrvatsku, znakovitog naslova "Komšije II", i također - posve eksplicitno - na zajedničko prepoznavanje komšijskih lica što se pojavljuju u drami.

Odvojene komemoracije

Jasenovac okićen pretežno crnim predizbornim reklamama HSP-a, od krivine iza nekadašnjeg ustaškog konc-logora do zapadnog ruba mjesta prema skeli, razglednica je koju će lako zapaziti svaki posjetitelj Spomen-područja Jasenovac na hrvatskoj obali Save i Spomen-područja Donja Gradina u Bosni i Hercegovini. Naime, sve do skorog otvaranja mosta za promet, nekad jedinstvenu memorijalnu cjelinu još uvijek je moguće posjetiti samo uz pomoć rečene skele, zatim autom dalje prema Hrvatskoj Dubici, pa starim mostom preko Une u Bosansku Dubicu, a koju je vlast Republike Srpske preimenovala u Kozarsku Dubicu, i zatim dalje obilazno prema Donjoj Gradini, ustaškom stratištu vis a vis Jasenovca.

Dva mjesta istog, pojedinačno najvećeg zločina u povijesti južnoslavenskog prostora, bila su i ove godine poprištem dviju odvojenih komemoracija povodom spasonosnog proboja preživjelih logoraša i ujedno kraja konc-logora Jasenovac, 22. travnja 1945. godine. Ono što i dalje zbunjuje jesu tvrdnje o broju žrtava, a koje se na dvjema obalama, ugrubo kazano, razlikuju po jednoj nuli: od 70 tisuća u Hrvatskoj do 700 tisuća u BiH, točnije Republici Srpskoj. Ta nula ujedno ocrtava i prazan skup konsenzusa, dosad postignutog oko broja žrtava, kao glavnog kamena spoticanja. U drugim stvarima već su se dvije strane poprilično usuglasile: o fašističko-genocidnom karakteru ustaškog režima, i jednako takvoj namjeni koncentracijskog logora Jasenovac. Naravno, izuzmemo li pritom bar kandidate i glasače HSP-a, koji također znaju što je na stvari, ali ne žele priznati.

Stanovnike kozarsko-dubičke ravni, u njihovu se uvjerenju može razumjeti; ovaj kraj, većinom srpska sela, ustaše su možda i ponajviše "čistili" od pravoslavnog življa. Apstraktnu procjenu od 700 tisuća umorenih Srba, Židova, Roma i antifašista, među kojima je bilo dosta Hrvata, servirali su im malne svi, jednako komunistička jugoslavenska vlast radi povisivanja ratne odštete, i velikosrpski centri moći iz svojih, ideološko-manipulacijskih razloga. Skidanje one jedne nule, njima bez ikakve rezerve izgleda kao nova ustaška prijevara. Ne pomažu tvrdnje da je do približno deseterostruko manjeg broja žrtava dovelo već prvo ozbiljno istraživanje, još šezdesetih godina, kao niti više idućih, primjerice, ono što ga je nedavno proveo Muzej genocida u Beogradu, došavši do preko 80 tisuća konkretnih imena. Upravo poimenični popis žrtava, u koji zatim s argumentima svatko može intervenirati, međutim, ovdje zasigurno još neko vrijeme neće predstavljati superioran i svima prihvatljiv dokaz.

DALJE TIHIM KORAKOM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.