Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
12. svibnja, 2005.

NIKICA GABRIĆ, POZNATI ZAGREBAČKI OFTALMOLOG I BIVŠI PREDSJEDNIK UPRAVNOG VIJEĆA HZZO-a, RAZILAŽENJU SA SDP-om

BANDIĆEVO PLEME POD SLJEMENOM
Ivica
12. svibnja, 2005.

Od SDP-a sam odlučio dignuti ruke kada su Milan Bandić i njegov pročelnik za zdravstvo Zvonimir Šostar bili toliko bahati da su nekoliko sati prije zakazane sjednice našeg savjeta organizirali smjenu Dalibora Krpana, ravnatelja Bolnice Sveti Duh. Račan se s time nije složio, ali se nije ni usprotivio, jer je procijenio da mu u tom času šteti sukob s Bandićem. To me je jako povrijedilo i smatram da mi nije mjesto u takvom društvu

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Gospodine Gabriću, zašto ste odlučili napustiti mjesto predsjednika SDP-ova Savjeta za zdravstvo i socijalnu politiku?

- Cilj tog savjeta, čiji sam predsjednik bio kao nestranačka osoba, sastojao se u pokušaju stvaranja javnog foruma koji bi diskutirao o problemima zdravstva i socijalne politike i koji bi donio nove i svježe ideje u SDP. Savjet je osnovan u rujnu prošle godine i počeli smo dobro raditi, premda je otpočetka bilo loše što su se u različitim SDP-ovim savjetima okupili bivši Vladini funkcionari, koji su promjenom vlasti ostali bez svojih položaja i kojima je to bilo sklonište do eventualnog povratka u državne strukture. Ti su ljudi forsirali tezu da savjeti ne trebaju raditi ništa nego kritizirati aktualnu Vladu i čekati trenutak za povratak, dok je moj stav bio da manjim dijelom trebamo kritizirati, a većim se dijelom baviti pronalaženjem rješenje za zdravstvenu problematiku, e kako bi SDP u slučaju ponovnog osvajanja vlasti odmah znao što treba činiti.

Nisam naišao na razumijevanje, jer se, općenito, ljudi u strankama bave osobnim interesima i jer je tamo vrlo malo onih koji imaju svoj posao i profesiju koja se ne tiče profesionalne politike. Tako nam se onda događa da primitivci i pripadnici plemenskih družina izbijaju na površinu i upravljaju javnim poslovima, a da ništa u životu nisu postigli i da se nisu dokazali ni u jednom građanskom zanimanju.

Skandalozna priča

- Dobro, ali pretpostavljam da je, ipak, postojala neka konkretna točka sukoba na kojoj ste odlučili dignuti ruke od SDP-a?

- Da, bio je to sukob oko Bolnice Sveti Duh i smjene ravnatelja Dalibora Krpana i njegove ekipe. Zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić i njegov pročelnik za zdravstvo Zvonimir Šostar nisu smijenili Krpana zato što je loše radio, nego stoga što nije iskazivao dovoljnu dozu poslušnosti. Od Ivice Račana nisam tražio da zaštiti dr. Krpana od Bandićeve metle, nego sam tražio da se na Savjetu za zdravstvo SDP-a povede razgovor o problemima Bolnice Sveti Duh i da se suprotstave argumenti o Krpanovu radu. Račan mi je obećao da ćemo svi sjesti za stol i da ćemo na osnovu argumenata zaključiti treba li uprava te bolnice otići ili ostati.

Bandić i Šostar su, međutim, bili toliko bahati da su nekoliko sati prije zakazane sjednice našeg savjeta organizirali smjenu Dalibora Krpana. Račan se s time nije složio, ali se nije ni usprotivio, jer je procijenio da mu u tom času šteti sukob s Milanom Bandićem. Nisam, dakle, mogao prihvatiti odbacivanje ispravnih, poštenih i vrijednih ljudi zbog nekakvih stranačkih interesa. To me je jako povrijedilo i smatram da mi nije mjesto u takvom društvu.

- Koga je Bandić instalirao u upravu Svetoga Duha?

- To je još skandalozniji dio ove priče. Imena nisu važna, ali tamo su postavljeni ljudi koji nemaju ni magisterij, ni doktorat, ni primarijat, ljudi koji ne znaju ništa o menadžmentu i koji ne poznaju strane jezike. U posljednjih trideset godina Sveti Duh nije imao ravnatelja s tako niskim stupnjem formalnog obrazovanja. Znači, nije bitno što i koliko znaš i što si napravio u životu, nego je jedino bitno pripadaš li plemenskoj zajednici ili ne pripadaš i jesi li poslušan ili nisi. Istovremeno, Gradsko je poglavarstvo odredilo četiri potpuno nekompetentne osobe – psihijatricu, medicinsku sestru, politologinju i defektologinju – da planiraju strateški razvoj Svetoga Duha. U tome zaista nisam mogao sudjelovati. Ako ovo što radi Bandić prihvatimo kao normalno, onda moramo imati ono što imamo: stranačke čelnike koji prepisuju magisterije, stranačke prvake koji prodaju dionice na Mirogoju, stranačke prvake koji se lažno razvode da bi se domogli stanova...

- Kako je Ivica Račan reagirao na vašu ostavku?

- Rekao mi je da ne moram prihvatiti njegovo objašnjenje, ali da vođenje stranke podrazumijeva kompromise u interesu organizacije. Ono što se meni ne sviđa kod Račana jest to što on, šahovski rečeno, cijeli život igra s crnim figurama: čeka, dakle, protivničke greške da bi eventualno napravio nekakav prodor. Ono što danas nedostaje ovome društvu jesu ljudi koji igraju s bijelim figurama, to jest, ljudi koji nameću rješenja, otvaraju pozicije i tjeraju svoje protivnike da se podređuju njihovoj igri. Možda dugotrajna igra s crnim figurama govori nešto o Račanovoj političkoj mudrosti, ali to je u suprotnosti s mojim karakterom i mojim shvaćanjem društvenog angažmana.

Manjak intelektualaca

- Ne svodi li se društveni angažman najvećeg broja članova vrha SDP-a isključivo na klimanje glavom i totalno odsustvo stavova koji i u najmanjoj mjeri odstupaju od Račanove politike nezamjeranja i igre s crnim figurama?

- To je zacijelo točno, ali je, po meni, ključni SDP-ov problem sadržan u manjku intelektualaca koji bi tu stranku suočili s nekoliko temeljnih pitanja s kojima se Račan izbjegao suočiti i o kojima se u SDP-u nema hrabrosti govoriti. To je, recimo, uloga SDP-a ili SKH u proteklih pedeset godina hrvatske prošlosti: od članova SDP-a danas ne možemo čuti suvisao stav o antifašizmu, o Titu ili o negativnostima koje su se događale tokom komunističke vladavine. U SDP-u se danas ne može razgovarati o poziciji Srba u Hrvatskoj, ne možemo razgovarati o novom tipu socijalne pravde i o tome kakvu vrstu ekonomije u društvu želimo razvijati...

Bojim se da je način Račanova petnaestogodišnjeg upravljanja SDP-om bio taj da se bježi od vrućih tema kako bi se sačuvao od optužbi o svom i stranačkom komunističkom naslijeđu. SDP se ne smije sramiti svoje komunističke prošlosti, jer je u toj prošlosti, po mom mišljenju, bilo više pozitivnih nego negativnih stvari, premda je bilo i onih koje su izrazito negativne. Dok se god ne razriješe ta pitanja koja su se petnaest godina izbjegavala, SDP neće moći stvoriti svoju novu prepoznatljivu politiku za budućnost.

BANDIĆEVO PLEME POD SLJEMENOM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA