NISAM PESIMIST!
Hrvoje PRNJAK
12. svibnja, 2005.

Činjenica da se odnos grada i Ministarstva kulture prema festivalu ne mijenja, što će reći da će, evo, deset godina a da nismo dobili ni kune za opremu. No, valjda tako mora biti jednom festivalu koji se događa u tranzicijskom društvu, koje najviše zanima nekakva jet-set lakrdija i slične gluposti

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sigurno ste čuli za priču o članu videoteke koji, vraćajući s oduševljenjem nižerazredni film o junacima nepobjedive američke mornarice, što u svojim podmorskim pothvatima koriste i dresirane tuljane, pita videotekara: “Imate li još koji ovako dobar film s tuljanima?”.

Kakve sad pak to ima veze sa “Split Film Festivalom”, koji će se ove godine održati od 3. do 10. lipnja? Naravno, ama baš nikakve osim po tome što spomenuti korisnik videoteke – a takvih je, nažalost, vjerojatno većina! – sasvim sigurno neće otići ni na jednu projekciju festivala za publiku istančanijeg ukusa. Zbog čega će i Branko Karabatić, direktor i pokretač “Split Film Festivala”, koji ove godine obilježava i desetogodišnji jubilej, razgovor početi s konstatacijom kako “Split, za razliku od recimo Zagreba, zapravo nema publike za ovakav festival”.

No, ističući da mu je svako naricanje nad teškom sudbom zapravo odbojno, Karabatić nastavlja: “Ove godine na našu je adresu pristiglo 1075 kratkih filmova i video-radova, 280 igranih i dokumentarnih filmova te 95 radova u kategoriji novih medija. Od toga smo za konkurenciju odabrali 11 naslova dugog metra i 40 kratkometražnih. Između ostaloga, prikazat ćemo i ciklus od četiri filma s temom ‘Svjetski policajac’ koji će se, pogađate, baviti ulogom SAD-a u današnjem svijetu, gdje izdvajam rekonstrukciju filma Samuela Fullera “The Big Red One”, a pripremili smo i Program splitskog filma, kao svojevrsno podsjećanje na neka bolja, prijeratna vremena u kojemu je Split godišnje proizvodio nekoliko filmova kratkog metra te barem jedan dugometražni film, u produkciji Marjan filma, koji je u devedesetima jednostavno nestao, a oprema mu je razgrabljena. Predstavit ćemo i program kratkih, nemontiranih dokumentaraca iz Domovinskog rata koje se dosad nije moglo vidjeti na jednom mjestu, a vidjet ćemo i posljednje filmove Larsa von Triera i Bele Tarra.

- Nažalost, čini se da gradske vlasti i dalje ne prepoznaju potencijale koje bi “Split Film Festival” mogao imati u kompletiranju turističke te općenito kulturne ponude? Naime, i ove godine projekcije će se održavati na tri lokacije?

- Kažem, ne želimo kukati, ali je činjenica da se odnos grada i Ministarstva kulture ne mijenja, što će reći da će, evo, desetljeće festivala a da nismo dobili ni kune za opremu. No, valjda tako mora biti jednom festivalu koji se događa u tranzicijskom društvu. Kako smo izgubili prostor u koji je useljena Galerija umjetnina, a Dom mladeži još uvijek nije dovršen, praktično smo ostali i bez osnovnih prostora za organizaciju, ali to nas ne obeshrabruje. Čak smo razmišljali i o projekcijama na otvorenom, kako bismo zaintrigirali i širu publiku, ali opet je problem bio – novac. To je ujedno i glavni razlog zašto nemamo još bolji program, jer se svi ti filmovi na carini tretiraju kao uvozna roba, a to košta.

NISAM PESIMIST!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.