Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
12. svibnja, 2005.

Bora ĆOSIĆ
BERLIN APATRIDA
BROZWAY
12. svibnja, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Jedan pesnik voleo je da imitira Josipa Broza, legendarnog jugoslovenskog vođu koji je govorio krivo sve jezike, uključujući i sopstveni, zagorski. Tako je to bio pogodan materijal za persiflažu, čak i pod uslovom da se model prikazuje u svetlu pozitivnom i sa simpatijama. Bio sam, pre nekih pola stoleća, mnogo puta na ovim kratkim priredbama, u kasne sate, u podrumima društva pisaca, beogradskih. Kelneri su navlačili zavese na ulazu u jednu prostoriju, a ono malo publike, među kojima bilo je i Titovih generala, uživalo je u ovoj produkciji, urnebesnoj, karnevalskoj, skoro dadaističkoj. Samo što se umesto Huga Balla ili Huelsenbecka, iz ciriškog kabarea Voltaire, u nas prikazivao moćni vlastodržac, kao da govori nekakav automatski tekst. Jer svaki govor, politički, takvo je jedno štivo, načinjeno po automatizmu, najčešće sa svrhom da slušaoce dovede u zabunu. Zato što umeće političara, ako baš nije sasvim niske razine, sastoji se u govorenju neočekivanog, u odvođenju od problema, u zavođenju u stranu. Ali se onda dogodi da takvu jednu numeru, velikog diktatora, nekakav Šarlo takođe u stanju je da odvede u komediju, gde većini političkih govora je mesto.

Bilo je mnogo veselosti u tim kratkim, minutnim priredbama, kojima su naše dekadentne duše trošile svoje mladenačke noći. Potom se onaj plišani zastor otkriva, restoranski život se nastavlja. Kao kada fina gospođa obavi najveće svinjarije sa nekim gentlemanom, a potom, oboje se zakopčaju i sve se vrati u prvobitno stanje. Neću da kažem da jedna satirična imitacija bliska je pornografiji, ali možda i jeste. Jer u tim stvarima ima takođe mnogo svlačenja, a potom, i prilične veselosti. Ipak, u sceni koju opisujem meni se čini najvažnije da je u pitanju vođa jednog režima, takođe punog imitacije.

Čitav sustav jedne socijalističke državice načinjen je po obrascu one velike carevine tog tipa, tako je u istočnoj Evropi pedesetih godina niklo mnogo sitnih zemalja, nalik nekoj džepnoj Rusiji. Sve, od kostimografije do dekora, od svakodnevnog opštenja do obeležavanja pojedinih datuma, sve se činilo tako kao da moji Srbi, Hrvati ili Rumuni žele da se prikažu kao Rusi, samo mali. Otud je naša republika često ličila na dečju državu, a njena privreda, prosveta i svakodnevni život kao da su poticali iz vrtića za pretškolski uzrast. Naravno, da to ne isključuje i po koji neprijatan događaj, što se i među decom katkad zbude, kao što boravak, često nedobrovoljan, po sličnim institucijama aludira na konfiniranje nepoželjnih u zemljama oštrog režima i čvrste ruke. Mimo svega, jedna republika sa Istoka kao da oponaša neku "normalnu" zemlju, iako do one uobičajene normalnosti današnjeg vremena dolazi se vrlo teško. Jer ova uključuje slobodan protok ljudi i ideja, nezavisno tržište i sudstvo, tolerantnost prema avangardi u kulturi i umetnosti, jednom rečju otvoreno društvo kako ga je zamišljao Karl Popper.

Tako se život, jugoslovenski, u godinama šezdesetim i sedamdesetim lagano približavao zapadnjačkim formama, uz nešto malo samostalnih ideja, ali s množinom pojedinosti koje su u odnosu na ostatak sveta, činile se epigonskim. Tako zemlja u kojoj mi je prošao život imitirala je neku drugu zemlju, uobičajene normalnosti, kao kada "normalnog" maršala Tita, uza sve njegove nebuloze, moj prijatelj pesnik imitira u uskom krugu svojih gledalaca. Njegova interpretacija išla je do takvih detalja, da je trebalo samo sklopiti oči, pa da pomislite kako ste se našli onamo, u dedinjskim dvorima, i u ambijentu ovog komunističkog atamana.

BERLIN APATRIDA: BROZWAY
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA