Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
2. lipnja, 2005.

KAKO JE ISKUSNI DIPLOMAT ZVONIMIR JURAKOVIĆ, SPECIJALIST ZA KINU I KOREJU, NAKON ŠTO JE POČETKOM 1992. DAO OTKAZ U BEOGRADU, POSTAO NEPODOBAN ZA SLUŽBU U HRVATSKOJ DIPLOMACIJI

ŽUŽUL JE BIO EGZEKUTOR
Goran BORKOVIĆ
2. lipnja, 2005.

"Bio sam u kontaktu s tadašnjim ministrom Šeparovićem i njegovim pomoćnicima još od travnja 1991. godine kad sam im se stavio na raspolaganje. No, mjesec dana nakon sastanka s Miomirom Žužulom, iz kadrovske službe su mi poručili da su 'prestali zapošljavati ljude iz bivšeg režima'", veli Juraković. Naime, javna je tajna da je Žužul sa svojim ljudima bio glavni HDZ-ov i Šuškov egzekutor smjene nepodobnih kadrova

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zvonimir Juraković bio je jedan od mnogih saveznih diplomata iz Hrvatske koji su početkom devedesetih ozbiljno shvatili poziv novih hrvatskih vlasti "da se stave na raspolaganje", kako se tada govorilo. Juraković je, naime, do 1991. godine bio zaposlen u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove SFRJ kao specijalni savjetnik za Kinu i Koreje. Kao hrvatski kadar, Juraković je početkom 1992. dao otkaz u Beogradu i odlučio se vratiti u Hrvatsku. "Bio sam u kontaktu s ministrom i njegovim pomoćnicima još od travnja 1991. godine kad sam im se stavio na raspolaganje. Godinu dana kasnije došao sam u Zagreb da po dogovoru s tadašnjim ministrom Zvonimirom Šeparovićem i šefom kabineta Damirom Grubišom počnem raditi u Upravi za europske zemlje", kaže Juraković za Feral. Međutim, u Ministarstvu ga je dočekao pomoćnik Miomir Žužul koji mu je kazao da od svog prethodnika za kadrovska pitanja nije dobio Jurakovićevu ponudu i da pričeka neko vrijeme.

Proizvoljan izbor

Nije dugo trebao čekati. Mjesec dana nakon sastanka sa Žužulom, iz kadrovske službe su mu poručili da su "prestali zapošljavati ljude iz bivšeg režima" nakon čega više nitko iz Ministarstva nije htio s njim kontaktirati. "Slutio sam da bi moglo biti problema s obzirom da mi je pomoćnik ministra Dragutin Hlad još 1991. postavio pitanje: 'Kako zamišljate rad u hrvatskoj diplomaciji kad vam je žena Srpkinja', na što sam mu ja odgovorio: 'Kao odraz demokratskog karaktera nove vlade'. Osim toga, na kuću u Dubrovniku su mi ispisali parole 'Ambasadore, nema više Jugoslavije' i 'Zvonko, četniče vrati se u Srbiju'. Kuća mi je u ratu pogođena granatom, a u miru je opljačkana i zapaljena", kaže Juraković.

Damira Grubišu, koji je do travnja 1992. bio šef kabineta ministra, nije trebalo podsjećati na Jurakovićev slučaj. "Jednostavno ga nisu htjeli primiti u službu. Zašto? Teško je reći, jer nisu postojali jasni kriteriji. Izbor tko će od saveznih kadrova ostati, a tko ne, bio je potpuno proizvoljan, ali barem je 70 posto tih ljudi prošlo kao Juraković. Poziv novih hrvatskih vlasti bio je upućen više iz propagandnih razloga. Nešto kao poziv Srbima da ostanu 1995. godine. Usprkos dogovorima, ljude se bez ikakvog objašnjenja odbacivalo. Negdje u to vrijeme, u travnju 1992., i ja sam zbog neslaganja s politikom koja se provodila u BiH napustio Ministarstvo. Tada je tamo došao Miomir Žužul koji je sa svojim ljudima bio glavni HDZ-ov i Šuškov egzekutor smjene nepodobnih kadrova. Žužul i njegovi psiholozi napravili su takve diskriminacijske testove da su ih samo odabrani mogli proći. Sjećam se jednog pitanja: 'Što znači INRI (Isus Nazarećanin Kralj Židovski)? Tko ne zna, automatski je isključen iz diplomacije. Prije Žužula, za čistku je bio zadužen Hlad, ali on se ponašao razumnije, pa je smijenjen", prisjeća se Grubiša.

Juraković se tako u travnju 1992. našao na cesti. Supruga je s djecom ostala u Beogradu gdje je radila kao učiteljica u osnovnoj školi, kuća mu je bila srušena, govorio je četiri jezika, a bio bez posla. "Neko vrijeme bio sam po prognaničkim naseljima. Prodavao sam slike po obali i većim gradovima i tako pokušavao uzdržavati obitelj. Nakon reintegracije Vukovara zaposlio sam se u OSCE-u, ali mi je služba trajala tek do početka bombardiranja Srbije kad sam zajedno sa svim drugim članovima međunarodnih organizacija istjeran s Kosova." Sve to vrijeme Juraković je uporno slao zahtjeve za zaposlenjem u državne službe, smatrajući da otkaz nikada nije dobio.

ŽUŽUL JE BIO EGZEKUTOR
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA