BETONSKA ANEKSIJA
Adva RODOGOVESKY
2. lipnja, 2005.

Sumnjam da je istinski razlog za podizanjem zida imao puno veze sa sigurnošću građana Izraela. Međunarodni sud pravde u Haagu izrazio je stav da je izraelska vlada - iako ona konstantno negira da izgradnja zida ima ikakve političke ciljeve - ipak uložila velika financijska sredstva u gradnju zida čija ruta sustavno inkorporira židovska naselja na okupiranim područjima u izraelski teritorij. Stoga zaključujem da je izgradnja zida jednostrani pokušaj da se nametne nova politička granica između Izraela i Zapadne obale i na taj način de facto anektira ovo područje

< > | cijeli članak | verzija za tisak

O AUTORICI TEKSTA

Adva Rodogovesky kroz cijelo svoje obrazovanje i rad bavi se izraelsko-palestinskim odnosima i kršenjima prava Palestinaca. Na sveučilištima u Jeruzalemu, Londonu i Göteburgu bavila se istraživanjem uzroka i posljedica izraelsko-palestinskog konflikta, a njezin magistarski rad na University Collegeu u Londonu bavi se upravo utjecajem zida koji izraelska vlada podiže na području palestinskih naselja na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. Radi kao koordinatorica u izraelskoj sekciji Amnesty Internationala u Tel Avivu.

Palestinci ga zovu "Zid apartheida". Za njih je ova fizička barijera egzistencijalna prijetnja. Izraelci ga zovu "Sigurnosna ograda". Za njih je to obećani spas, fizička barijera koja će ih štititi od sve većeg broja palestinskih napada na Izraelce od početka Al-aqsine intifade 2000. godine. Za Izraelce ova "sigurnosna ograda" predstavlja ostvarenje sna. Palestincima je ovaj "zid" najgora moguća noćna mora. Jedna strana ne razumije strahove i tjeskobe druge strane.

Tko god razmišlja o riječi "ograda", ima u glavi neku sliku. Ja vizualiziram ogradu oko mog vrta. Ipak, kada razmišljamo o "sigurnosnoj ogradi", imamo na umu nešto sasvim drugo. Ako riječ ograda označava ovu konstrukciju o kojoj govorimo, tada moramo zamisliti ne jednu ogradu, već složeni sustav unutrašnjih i vanjskih ograda čija je ukupna planirana duljina 620 kilometara. Prvi dio ograde, završen u srpnju 2003. godine, dug je oko 180 km, a drugi dio od oko 150 km trenutno je u izgradnji. Većina završenog dijela leži istočno od Zelene linije, linije primirja iz 1949. godine i jedine izraelske granice koju je priznala međunarodna zajednica. Međutim, većina planirane ograde ne ide uzduž Zelene linije, nego kroz teritorij Zapadne obale, na nekim dijelovima čak i do 22 km duboko u njezin teritorij, a sve zajedno zauzimat će oko 13 posto Zapadne obale.

Ograda se sastoji od nekoliko dijelova, od kojih je glavna električna ograda koja šalje upozorenja o svakom pokušaju prelaska. Uzduž istočne strane ograde postoji "kontrolni put" opkoljen bodljikavom žicom, kojim patrolira vojska. Istočno od "kontrolnog puta" nalazi se rov koji sprječava da vozila prođu kroz ogradu. Neki dijelovi "ograde" sastoje se od visokih betonskih blokova koji štite od palestinskih snajpera.

Zbog gradnje su cijela palestinska sela zajedno s njihovim stanovnicima praktički opkoljena ogradom, a Izraelci su do sada srušili oko 300 kuća i drugih građevina i konfiscirali 11.400 hektara zemlje, obradivih polja, plastenika i maslinika. "Ograda" dijeli Palestince od velikog dijela njihove zemlje i razdvaja obitelji. Ona također utječe na pravni status pojedinih gradova i sela i istovremeno anektira dijelove općina koje su trenutno pod palestinskom upravom, zbog čega stotine tisuća Palestinaca, od kojih većina nema izraelske dokumente, ne zna svoj formalni status niti tko je zadužen za njihove osnovne potrebe.

BETONSKA ANEKSIJA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.