SANADER POJAČAO MOLBENU GOTOVOST!

- Onda, Iveko, što radilo od svojim zadaćama?

- Štovana gospođo, uradili smo sve što je u našoj moći da pokažemo međunarodnoj zajednici kako je Vlada Republike Hrvatske u potpunosti riješena da uradi sve što je u njezinoj moći kako bi se riješio i taj, kako bi se reklo, jedini preostali neriješeni slučaj.

- Iveko, Iveko, mnome ničim ne zanimala kako ti riješilo hrvatskih Vladama. Mnome htjela da ti riješilo slučajeva.

- Ali, štovana gospođo, mi smo pokazali našu čvrstu riješenost...

- Iveko, mnome ne bila maloljetnih fuficama i ničim ne padala na praznom pričom. Svakih mlakonjom najčešćih govorilo čvrstom-čvrstom, a kad hoćeš vidjela to čvrstom-čvrstom, onda nemala vidjela ničim-ničim, sve padalo u vodama.

- Ovisi, štovana gospođo, kako gledate...

- Mnome tobom, Iveko, dovoljnih gledala kroz prstom, ali ničim još ne vidjela tvojom čvrstom-čvrstom riješenošćom.

- Ne znam, štovana gospođo, što bismo još morali pokazati...

- Ako htjedneš pokazalo punim suradnjama, onda pokazalo gdje budeš generalom Gotovinom.

- Ali zar upravo posljednjih dana nismo poduzeli akcije otkrivanja njegova boravišta i izvan Republike Hrvatske?!

- Čime mislilo?

- Ja osobno sam na sastanku s dužnosnicima HDZ-a iz Bosne i Hercegovine postavio pitanje ne krije li se možda general Gotovina kod hercegovačkih franjevaca.

- I čega dužnosnikom tebe kazalo?

- Čujte, nisu kazali ništa. Samo su bili zaprepašteni mojim pitanjem. Ja sam iz toga shvatio da se general Gotovina ne krije kod hercegovačkih franjevaca. Uostalom, i sami hercegovački franjevci su u više navrata odagnali takve sumnje kao neutemeljene i čak, ako baš hoćete, bogohulne.

- A zašto tobom, Iveko, svačim vjerovalo?

- Zato što sam praktični vjernik. Kad Crkva nešto kaže, onda je to za mene amen.

- Mnome, Iveko, mislila da tebe budeš prvih ministara a ne prvih ministranata. Čime još poduzelo, Iveko?

- Pa nastavio sam sa živim aktivnostima po susjednim zemljama.

- Na primjerom?

- Nazvao sam kolegu Janšu u Ljubljanu da ga pitam je li on slučajno nešto zna o generalu Gotovini, a on mi je rekao da je na slovenskim vijestima čuo da je general uhićen u Italiji.

- Tebe također vjerovalo Janšama jer budeš praktičnih vjernicima?

- Pa ne baš... Ali odmah sam poslao svoje ljude na teren da utvrde činjenično stanje.

- Kuda poslalo ljudom, u Italijama?

- Ne, poslao sam ih u Sloveniju.

- Zašto u Slovenijama?

- Pa da i oni vide te vijesti. Svaka informacija nam je dobrodošla u rješavanju ovoga slučaja.

- I čime budeš dalje?

- Naši su ljudi vidjeli te vijesti, vratili se u Zagreb i meni osobno podnijeli izvješće.

- Čime pisalo u toj izvješćom?

- Da se general Ante Gotovina krije u vijestima slovenske televizije.

- Zar Slovencom ne kazalo da se Gotovinama uhitiš po Italijom?

- Tako je.

- Zašto tebe, Iveko, onda ne poslalo svojom ljudom u Italijama?

- Poslao sam ja, poslao, kako da ne...

- I čime bilo?

- Pa znate to valjda, pisalo je u svim novinama. Talijani su uhvatili nekoga, ali taj nije bio general Gotovina.

- Nego kime?

- Nego nekakav šta ja znam tko, s lažnom slovenskom putovnicom.

- Mnome ničim ne shvaćala tih tvojih pričama o lažnom putovnicom! Imalo lažnih hrvatskih, sad još lažnih slovenskih putovnicama... Pa otkud to vodilo?

- Pa u Italiju.

- Zašto time činilo?

- Pa u cilju senzibiliziranja javnosti, kako sam vam to i navijestio u akcijskom planu.

- Kakvih javnošćom? Hrvatskih?

- Ne samo hrvatske, nego i slovenske, i talijanske i tako dalje. Pa nije to samo hrvatski problem. Mi smo time pružili ruku suradnje svim...

- Iveko, mnome se živo fućkala za tima senzibilnih glupošćom! Mnome samo zanimala kada ja tih bjegunaca vidjelo u Haazima.

- Ali kako ćete ga vidjet ako mi ništa ne poduzmemo po tom osjetljivom pitanju?! Ja stvarno ne razumijem zašto vi mislite da je tako lako uhvatit nekoga tko ima toliko lažnih putovnica...

- Zato što ti, Iveko, mnome obećalo da budeš riješilo tih problemima. Ti držalo svojih riječima ili ne držalo?

- Pa naravno da držim svoju riječ... Ali moja riječ nije dostatna da riješi taj problem.

- Zašto onda, Iveko, tolikim govorilo? Mnome imala plašenjem da tvojih jezika utrnulo od tolikih riječima.

- Ma ne bojte se vi, štovana gospođo, za moj jezik. Mogu ja govorit, ako treba, i tri dana bez ikakvih posljedica.

- Ti protiv mnome tjeralo sprdnjama?

- Bože sačuvaj! Pa ja vam to najozbiljnije govorim. Ma ne samo tri dana, mogu govorit i sedam dana, i koliko god treba, i evo, ako biste bili ljubazni, možemo se kladit u šta god hoćete da to što ja govorim neće ostavit nikakve posljedice.

- Pošto se ti, Iveko, kladilo kada nemalo nikakvih Gotovinama?

- A kako bih ja imao nešto što nemaju ni puno jači igrači od mene?!

- Na čime mislilo, Iveko?

- Na Međunarodni monetarni Bond!