Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
MARKAN
2. lipnja, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Francuzi su rekli ne Evropskom ustavu što se u bolje obaviještenim krugovima tumači otporom nedostatku socijalne osjetljivosti u tom izdašnom dokumentu za račun liberalnog tržišta krupnog kapitala. U Ustavu kojega se sprema odbiti i Nizozemska, također jedna od utemeljiteljica Evropske Unije, nedostaju čini se one bitne odredbe koje imaju regulirati ljudska prava, građanske slobode, prava radnika, sve ono na čemu počivaju socijalno pravedna društva, poput, na primjer, skandinavskih zemalja.

Sada su na redu spekulacije o tome što će ova evidentna propast najvažnijeg dokumenta EU-a značiti za Hrvatsku, koliko će i da li će odgoditi njen ulazak u Uniju, kao da je sve ostalo već riješeno, a nije, ionako budna i živahna desnica opet je došla na svoje, javnost i dalje uglavnom pojma nema što uopće znači ta velika asocijacija, koje su joj prednosti, a koje mane. Neki analitičari za odluku Francuza što je rezultirala, za demokratske države sasvim normalnim, padom tamošnje vlade, optužuju francusku ljevicu, ali kako takve u desničarskoj i politički neurednoj Hrvatskoj zapravo nema, lako je zaključiti da bi ovdašnja vlada, samo da je u prilici, bez suvišnih pitanja prihvatila i takav Ustav, ne mareći zbog manjka onih vrijednosti na kojima bi trebala počivati zajednica evropskih država.

Hrvatska je, naime, zemlja u kojoj čak i rasprave o ljudskim pravima izazivaju podsmijeh, budući da realnost potvrđuje državu svekolikog nemara, pravne nesigurnosti, nepoštivanja građanskih prava, imunosti na patnju obespravljenih...

Nekako baš u danima francuskog referenduma kojim je odbijen Ustav EU-a, u Hrvatskoj je umro gospodin Branko Markan. Pa zašto bi smrt jednoga čovjeka trebala uopće biti važna, osim ako nije, a na žalost jest, metafora posvemašnje bešćutnosti tolikih institucija jedne države.

Branko Markan umro je u pedeset i drugoj godini, sam kao ostavljeni pas, u nekoj stražarskoj kućici u osječkoj Tvrđi, kamo je dospio u jednom od svojih brojnih lutanja Osijekom, bolujući od tuberkuloze, bez ikakvih primanja, bez krova nad glavom, bez prijatelja i rodbine. Pa ipak, nije Markan tek jedan od skitnica i beskućnika kojemu je sudbinu odredilo pijanstvo ili raspad poduzeća u kojemu je radio, i za koje javnost, slijedom velikih brojki, više i ne mari. Ne, Markan je bio itekako poznat i javnosti i vlasti i naročito hrvatskom pravosuđu. Postao je poznat davno, još prije pet godina, negdje u svibnju, kada je Feralov novinar Drago Hedl otkrio da već godinama jedan čovjek usred Osijeka živi životom roba. Bizarna priča o otimačini Markanove rodne kuće od strane tadašnjeg šefa osječke policije, koji na njoj gradi veliki restoran, potom prisiljavanje da potpiše doživotno skrbništvo izvjesnom Tomislavu Mikuliću, također policajcu i bliskom suradniku toga Jezerčića, šefa policije, zatim zatvaranje Markana u kontejner i prisiljavanje na višegodišnji teški rad, sve od 1996. do 2000., i konačno, promjenom vlasti, Markanova nada u pravdu i tužba sudu, sve to više je nalik scenariju nekoga mučnoga filma i izmaštanoj sudbini jednoga čovjeka bačenoga na pusti otok.

GLEDE & UNATOČ: MARKAN
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.