BOŽIĆNA BLAGDAJNA
Igor LASIĆ
15. prosinca, 2005.

Iako je hrvatski bruto državni proizvod de facto zamrznut, potrošnja građana, unatoč stalnom padu platežne sposobnosti, iz godine u godinu raste. Pogotovo su brojni pokazatelji konzumerističke histerije u prosincu: u trgovinama lanca Billa, CBA te Agrokora prodaja uoči Božića poraste i do 30 posto. Većina građana plaćanje, dakako, prolongira kupnjom na kartice ili čekove. Inače, po podacima Hrvatske narodne banke, potrošački je narod lani digao preko 10 milijuna kuna kunskih kredita više nego pretprošle godine, dok je devizni kreditni skok iznosio 118 milijuna kuna

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Mjesec kojega Hrvati nazivaju prosincem etimološki navodno ima veze (i) s prošenjem, uslijed težih materijalnih prilika što ih zadaje najhladnije godišnje doba. I prosjaka se tada ponajviše vrzmalo unaokolo, s najboljim šansama da im blagdanski nadahnuti te imućniji sugrađani štogod udijele. U novije doba, tradicija više ne igra tako izrazitu ulogu. Statusu prosjaka već su se približili premnogi, a ono što je krajnje paradoksalno u tim relacijama jest činjenica da se nikad nije kupovalo i trošilo koliko se danas kupuje i troši, po čemu je prosinac najizrazitije opterećen, i po čemu bi taj mjesec u Hrvata već trebao mijenjati ime.

Vrijeme je Došašća i šopinga od Svetog Nikole do Božića, po vjerskom kalendaru kojem se utječe većina hrvatskih građana. Obično se kaže da je Božić obiteljski praznik, i da bi po skromnosti imao podsjećati na onu zgodu kad se izbjeglicama Mariji i Josipu u neuglednoj betlehemskoj štalici rodio mali Jošua. Fakat, sveta mjesta kojima hodočastimo nalik su štalama gdje trgovci zdušno timare kupce, preparirane agresivnim predblagdanskim marketingom. Nema tu blagdanske skromnosti, što je osjećaj o kojemu ne bismo docirali, kao ni o drugim vjerničkim doživljajima, ali nema niti racionalnog pristupa mogućnostima gdje je bruto državni proizvod de facto zamrznut, dok potrošnja iz godine u godinu raste.

Indikativan je pritom odnos Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, koja prigodno apelira na suzdržanost i posvećenost duhovnim vrijednostima. No, Crkva je raspoložena da o radu nedjeljom raspravlja tek ako je posrijedi prosinac, što odaje njezin interes u raspodjeli moći mimo radničkih prava i zapravo u suštinskoj kolaboraciji s interesom kapitala.

Ritual nedjeljne kupnje

Nije za čuditi se: prema podacima iz GfK Croatia, nedjeljnu kupnju obavlja čak 65 posto građana, a manje od pola ih podržava zabranu rada nedjeljom, što su za konzumeristički naglašen prosinac više nego bitni podaci. To podržava i javni HTV, nekritičkim otvaranjem reklamnog prostora za društveno dubiozno sve i svašta, koliko god može. O ulozi Crkve koja aktivno, ako ne i sasvim otvoreno, radi na učvršćenju “osnovne mjerne jedinice” potrošača namjesto nekadašnjeg radnika iliti djelatnika (iz čega proizlaze svi odnosi na domaćem tržištu, kako proizvoda, tako i delanja), više je rekla sociologinja rada prof. Branka Galić u izjavi uz ovaj tekst. Proizvodnja je prezrena, sindikati su nam zakržljali, a potrošnja se podstiče, naime, pa otuda i ovako znakovit crkveni gaf vezan uz nikad javno i stručno do kraja problematiziranu temu nedjeljnog rada, koju je sama Crkva najviše potencirala.

Brojni su pokazatelji konzumerističke histerije koja svakoga prosinca pouzdano zahvaća Hrvate. O tome nemaju razloga kriti podatke niti najveći trgovci; potrošačko "povjerenje" na njihovoj strani također postaje reklamom. Poznati trgovinski lanac Billa tako u prosincu redovito bilježi potrošnju veću za 25 do 30 posto u odnosu na ostale mjesece u godini. "S tim da ukupna potrošnja u prosincu kroz godine ima trend laganog porasta", rekla nam je glasnogovornica Bille Aleksandra Šobat. Podatke o strukturi potrošnje prema vrsti artikla te prema gradovima i županijama nismo dobili, zbog "pravila koncerna Rewe čiji je Billa Hrvatska sastavni dio".

BOŽIĆNA BLAGDAJNA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

TKO KUHA BISKUPIMA?

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.