KOGA GREBE DALMACIJA?
Miro KUČIĆ
15. prosinca, 2005.

Kada župani, načelnici i gradonačelnici budu birani neposrednim izborima, kada državni proračun bude pristojnog obujma, kada raspodjela tog proračuna bude poštena, kada lokalna samouprava bude raspolagala većim dijelom fiskalnih sredstava, kada umjesto 21 županije bude pet snažnih regija, kada jedna Dalmacija bude imala svoj parlament, tada će Hrvatska biti uređena država, u kojoj će biti moguće ostvariti vladavinu prava na koju se tako gorljivo poziva današnji premijer

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prva vijest glasi: Skandal u Splitu. Pri postavi putujuće izložbe suvremenih dalmatinsko-talijanskih umjetnika, izvjesni Renzo de Vidovich napisao je u uvodniku kako na istočnoj obali Jadrana živi dalmatinski narod. Strašno, prestrašno, pače užasno... Druga vijest koju smo tog dana čekali slikom i riječju bila je dolazak hrvatske teniske reprezentacije u postojbinu našeg tenisa i direktni prijenos dočeka šampiona u Dalmaciji. No dočekali nismo. Zašto? Je li zato što u "zagrebačkoj Hrvatskoj" žive neki drugi, bolji Hrvati kojima, kako reče gore spomenuti De Vidovich, iz znojnih pora izlazi miris piva i loja, ili zato što tamo dolje žive neki drugi Hrvati kojima iz pora izlazi miris vina i maslinova ulja, ili pak tamo dolje uopće ne živi hrvatski narod, već dalmatinski, kako također reče poštovani Renzo de Vidovich?

Kup je naš, hoću reći, naš zagrebački hrvatski, naš metropolitanski. To što su ga osvojila tri Splićanina i jedan Banjalučanin nema veze. Naša Te-Ve, naša mislim zagrebačka, hoću reći hrvatska Te-Ve, jedan, dva, plus i trus izvršila je svoju obavezu prijenosa dočeka na najvećem hrvatskom trgu, onom bana Jelačića.

Sam doček bio je u radno vrijeme, po uvijek istom dosadnom klišeju bez duše, bez šušta i gušta. Dolazak Gorana prije par godina u splitski porat izgledao je kao povratak Radamesa.

Sjeverni vjetrovi

Umjesto očekivane vijesti dobili smo vijest u kojoj čovjek s prstom u nosu iz Bratislave obznanjuje onako faraonski: Na ovoj stolici ubuduće neću sjediti ja, već Goran. On će biti predsjednik organizacionog komiteta, a ja njegov zamjenik. Tako sam odlučio! Ovi je naš ludonja zakobečija očima i izbeljija se u televiziju. Bit će u sebi reka: Ajde moj, iš! Šta ti znaš o tenisu? Konačno, prijenosa nije bilo, uostalom kao ni onog sa skupa potpore Anti Gotovini. Prvog nije bilo zbog bahatosti, a drugog zbog preventivnog djelovanja udruženih snaga crkve, države i partije.

Tako i treba. Ovaj narod s istočne obale Jadrana, mekan i podatan, nenaučen na talanbase i ratne trube, dozvolio je kao nikada u povijesti da ga se marginalizira, provincionalizira, da manjinske goropadne grupe brđana i inih vjetrova sa sjevera u potpunosti ovladaju njegovom milenijskom kulturom, civilizacijom i običajima.

Prethodni se premijer poigrao, hajde recimo zaletio, u najboljoj namjeri parafirao nešto što se poput tsunamija vratilo u prsa. Taj je paraf, nakon kojeg nikad nije uslijedio ugovor, ništavan po svojim posljedicama u odnosu na ovo što nam je pripremio sadašnji premijer. Zlonamjerno je usporediti ta dva poteza, kako sa stanovišta međunarodnog prava, tako i sagledavajući posljedice koje će iz njih proizići.

Ovaj drugi, želeći avis i ulazak u EU po svaku cijenu, učinio je s predumišljajem nešto sto puta gore, obećanjem o obeštećenju čak i onih čije su se države borile na strani "osovine" i s kojima su stvari davno raščišćene ugovorima bivše države. Pritom, osim direktne štete koja će u konačnici iznositi par milijardi kuna, u potpunosti tim činom negira slavnu prošlost pobjednika iz Drugog svjetskog rata. I to kakvih pobjednika. De facto jedinih uz Rusiju i Englesku na starom kontinentu.

KOGA GREBE DALMACIJA?
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.