DRHTANJE CIVILIZACIJE
Bojan MUNJIN
15. prosinca, 2005.

Oba slovenska ansambla igraju na visokoj razini glumačkog umijeća: u "Gilgamešu" se dva sata govori i pazi na svaku riječ, glumci napregnuti do kraja u verbalnim slapovima prolaze sve najdublje dileme ljudskog bivstva, dok "Romulusova" ekipa u spoju groteske i cinizma, ujednačenom i izražajnom glumom slika jedan svijet koji histerično se smijući – propada

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Da smo nekada masovno odlazili u Italiju ili na Zapad u potragu za ne daj bože kulturnim zbivanjima kao što smo trčali preko granice po traperice – gdje bi nam danas bio kraj. Doduše Ponte Rossa uglavnom više nema, ali ni život nije bajka. Sada umjesto izgladnjelih "jugovića", narodi i narodnosti ovih prostora u zasebnim grupama i s tradicionalnom mješavinom infantilne zebnje u očima i krvoločne nezajažljivosti u udovima (kao uostalom i svjetske armije globalnog kupovanja), opsjedaju tršćanske shoping centre ne bi li potrošili više nego što su zaradili i – jer to nije sve – pali ničice na ulazu u Upim, Coin i Standu pred to zlatno tele sveopćeg trošenja bez kojeg je čini se suvremeni život potpuno besmislen.

Praćen burom od pet bofora i predbožićnim stampedom plebejskih potrošača spremnih na sve, guravši se i sam među ljudima s vrećicama, bio sam prošlog vikenda u Trstu i Ljubljani zapravo drugim poslom: Slovensko stalno gledališče iz Trsta premijerno je izvelo komad Friedricha Dürenmatta "Romulus Veliki", a Mladinsko gledališče iz Ljubljane igralo je "Ep o Gilgamešu". Naslovljen i kao "nepovijesna historijska komedija" koji je Dürenmatt napisao neposredno nakon Drugog svjetskog rata, "Romulus Veliki" na posebno suptilan i ironičan način govori posredovano o onome što se upravo u tom trenutku događalo pred vratima robnih kuća: priča o posljednjem rimskom imperatoru prije konačne germanske pobjede nad Rimljanima vizija je čovjeka koji stoji na klimavim nogama jedne civilizacije koja u sjaju i blještavilu misli da će biti vječna.

Suštinske traume

Ep o Gilgamešu ciljao je u isti problem, ali iz metafizičkog ugla: u svojoj površnosti ljudi su još davno dopustili da budu igračke u rukama elementarnih sila pa zato ni danas nije sasvim jasno gdje završava igra "bogova", a gdje počinje tragedija čovjeka. Dok su po tršćanskim ulicama promicale nepregledne kolone bezglave novokomponirane srednje klase pretrpane paketima iz Metroa i pokućstvom iz Ikee, pozornicom Slovenskog gledališča trčali su unezvijereni rimski građani stiskajući zlatno posuđe s osjećajem da štite samu bit vlastitog života. Taj velelepni Gilgameš koji se u zemaljskom sjaju drznuo da bude Bog i ta potpuno nebitna povijesna osoba Romulus Veliki, koji je 476. godine definitivno predao Rimsko Carstvo Germanima, sinonimi su za današnje političare i građane: svi jurcaju uzduž i poprijeko zemaljske kugle s instant filozofijom održivog razvoja u zadnjem džepu vjerujući da će tehnički napredak, dva lista papira o pravima čovjeka i zaštiti prirode prekriti suštinske traume koje modernu ljudsku egzistenciju tresu u njezinim temeljima.

Ima li ičeg bitnog ispod taloga modernog komfora? Što je s civilizacijom gladnih koja živi tu pokraj nas? Vjerujemo li mi danas uopće u nešto ozbiljno dulje od pet minuta? Da li stereotipima i rasizmom plaćamo blagostanje i "naš" način života? Romulus, kojeg mješavinom tupe indolencije i suspregnutog cinizma sjajno igra Matjaž Tribušon, nebitni je čovjek na bitnom mjestu prije tisuću petsto godina koji pokazuje suvišnost misli kako državnika tako i običnih ljudi danas: živimo u vremenu temeljnog zaborava bazičnih pitanja ljudske egzistencije i smisla ljudskog postojanja uopće.

DRHTANJE CIVILIZACIJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.