GLAVAŠ KUPUJE JEDAN STAN GODIŠNJE
Drago HEDL
23. prosinca, 2005.

Početkom prošle godine, na vrlo neobičan način, Branimir Glavaš postao je vlasnik stana veličine 111,67 metara četvornih, u najstrožem centru Osijeka, čiju je vrijednost osječki Područni ured Porezne uprave procijenio na 817.424,40 kuna. Taj stan nalazi se u istoj zgradi, na Šetalištu Petra Preradovića 7, gdje Glavaš već ima stan veličine 208,42 metra četvorna. Do drugog stana od 111,67 metara četvornih Glavaš je, prema dokumentaciji kojom raspolaže Feral, došao ulaganjem od 15.000 kuna i neutvrđenom količinom intelektualnih usluga!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U siječnju 2004., na vrlo neobičan način, Branimir Glavaš postao je vlasnik stana veličine 111,67 metara četvornih, u najstrožem centru Osijeka, čiju je vrijednost osječki Područni ured Porezne uprave procijenio na 817.424,40 kuna. Taj stan nalazi se u istoj zgradi, na Šetalištu Petra Preradovića 7, gdje Glavaš već ima stan veličine 208,42 metra četvorna. Do spomenutog stana od 111,67 metara četvornih Glavaš je, prema dokumentaciji kojom raspolaže Feral, došao ulaganjem od 15.000 kuna i neutvrđenom količinom intelektualnih usluga!

Ta prilično komplicirana operacija kojom je Glavaš došao u posjed stana vrijednog više od 100.000 eura, tek je kratko zabilježena u njegovoj imovinskoj kartici, koju je 20. svibnja ove godine, kao zastupnik u Hrvatskom saboru, predao Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. U rubrici napomene, na trećoj stranici obrasca “Dužnosnikovo izvješće  s podacima o imovini i stalnim prihodima te imovini bračnog druga i malodobne djece”, Glavaš je tek ovlaš spomenuo taj stan: “Povećanje ušteđevine u odnosu na izvješće na početku mandata iz siječnja 2004. stekao sam prodajom trosobnog (nezavršenog) stana (ožujak 2004.) za cca 300.000 kn.” No, kako je stekao taj stan, Glavaš nije opisao.
 
Pomaganje u gradnji
 
Prema dokumentaciji kojom raspolaže Feral, sve je počelo u studenome 1998. kada osječki Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša nalaže sanaciju krovišta zgrade na Preradovićevom šetalištu 7. Upravo u toj zgradi, na jednoj od najljepših gradskih lokacija, uz park i nadomak Drave, Glavaš je, samo nekoliko mjeseci prije toga, u svibnju te iste 1998. kupio stan od 208,42 metra četvorna. Je li činjenica što je Glavaš ondje kupio stan požurila odluku spomenutog gradskog ureda da na njoj sanira krovište, može se samo nagađati. No, pet dana nakon što je Ured za prostorno uređenje donio spomenutu odluku, Glavaš će se obratiti Poglavarstvu grada Osijeka da mu ustupi jednu trećinu tavanskog prostora (koja je bila vlasništvo grada Osijeka) u zgradi u kojoj stanuje, s tim da će on platiti uređenje krovišta. Kad je shvatio da bi ga to koštalo tadašnjih 18.761,25 DEM (70.039,50 kuna), Glavaš odustaje od zahtjeva, ali se umjesto njega s istom zamolbom javlja tvrtka Izolirka, koja je posljednjih godina vrlo mnogo radila na građevinskim projektima koje je financirala Osječko-baranjska županija i Grad Osijek. Gradsko će poglavarstvo zahtjevu Izolirke udovoljiti 23. studenoga 1998., pa će radovi na sanaciji krovišta u zgradi u kojoj živi Glavaš moći započeti.
 

Tri mjeseca kasnije, 24. veljače 1999. Glavaš će s tvrtkom Izolirka sklopiti sporazum o zajedničkom ulaganju. Predmet sporazuma bit će rekonstrukcija i uređenje 223,42 četvorna metra tavana u zgradi u kojoj stanuje Glavaš. Temeljem sporazuma Glavaš se obvezao na “odvjetničko praćenje cijelog posla”, sudjelovanje i pomaganje u gradnji, te uplatu susjedima za njihove suvlasničke dijelove tavana. Prve dvije stavke vrlo su maglovite, dok je jedino treća zahtijevala Glavašev financijski angažman.
 
S druge strane pak, Izolirka se, temeljem sporazuma o zajedničkom ulaganju, obvezala ishoditi građevinsku i lokacijsku dozvolu, te platiti sve troškove – i, što je najvažnije – “izgraditi stambeni prostor prema pripremljenoj dokumentaciji i to za svakog od sudionika dogovoreni odvojeni prostor u roch bau izvedbi”.
 
Izolirka je prionula na posao, Glavaš je sve “odvjetnički pratio”, te “sudjelovao i pomagao u gradnji”, a 7. travnja 1999. zaključio je kupoprodajni ugovor s jednim od stanara, te mu za vlasništvo 37,24 četvorna metra tavanskog prostora isplatio 15.000 kuna. To je bio i jedini stvarni trošak koji je Glavaš imao temeljem sporazuma o zajedničkom ulaganju.
 
Zajednički plod
 
Temeljita obnova krovišta i uređenje dva stana u potkrovlju zgrade u kojoj Glavaš već ima stan od 208,42 metra četvorna, završena je početkom 2003. pa će tvrtka Izolirka 24. ožujka te godine Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku podnijeti zamolbu za uknjižbu prava vlasništva “prenamijenjenog tavanskog prostora u stambeni prostor”. Izolirka je na spomenutom tavanu izgradila dva podjednaka stana, stan broj 12 – veličine 111,67 metara četvornih i stan broj 13, veličine 111,75 metara. Kako je sporazumom o zajedničkom ulaganju Glavaša i tvrtke Izolirka bilo i predviđeno, svaki stan pripao je jednom od potpisnika sporazuma.
 
Svoje međusobne odnose, plod zajedničkog ulaganja, Glavaš i Izolirka razriješili su 23. siječnja 2004. Ugovorom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini. Tim će ugovorom Izolirka ustupiti Glavašu stan veličine 111,67 četvornih metara, dok će drugi, onaj neznatno veći, ostati njoj. Novi Glavašev stan, u istoj zgradi u kojoj već posjeduje onaj od 208,42 metra četvorna, sastojao se od ulaza (9,86 m²), dnevnog boravka (20,30 m²), blagovaonice (14,63 m²), kuhinje (6,96 m²), sobe (7,56 m²), hodnika (4,28 m²), WC-a (2,00 m²), kupaonice (7,02 m²), hodnika (3,71 m²), podesta (5,44 m²), izbe (2,38 m²), galerije (16,34 m²) i još jedne kupaonice (3,92 m²). Sve to, kao što smo vidjeli, Glavaša je stajalo 15 tisuća kuna i neutvrđenu količinu intelektualnih usluga.
 
No, priča tu ne završava. Samo dva mjeseca nakon što je postao vlasnik i tog stana, pa je u zgradi na Preradovićevom šetalištu 7 imao ukupno 320,09 četvornih metara vlastitog stambenog prostora, Glavaš će 25. ožujka 2004. prodati svoj novostečeni stan. Tog će dana sklopiti kupoprodajni ugovor s Ivanom Meštrovićem i stan u potkrovlju prodati za 40.000 eura. Cijena se i laiku čini nerealno niskom, bez obzira što je riječ o rohbau izvedbi (upućeni, međutim, tvrde da je stan bio posve opremljen, a da se rohbau navodi samo zbog manjeg plaćanja poreza). Da je cijena iskazana u ugovoru nerealna, svjedoči i porezno rješenje osječkog Područnog ureda Porezne uprave od 29. rujna ove godine, po kojem je stan, navodno prodan za 40.000 eura, procijenjen na 817,424,40 kuna, odnosno oko 110.000 eura. Dakle i iz toga je vidljivo da je prodajna cijena stana bila nerealno niska, odnosno gotovo dva puta manja od naznačene u kupoprodajnom ugovoru.
 
Kuća na periferiji
 
Glavaš je tako, kad se sve podvuče i zbroji, za 15 tisuća uloženih kuna došao do stana vrijednog 817,424,40 kuna, što bi značilo da je njegov intelektualni rad (“odvjetničko praćenje cijelog posla”), te “sudjelovanje i pomaganje u gradnji” - a što je bilo regulirano sporazumom o zajedničkom ulaganju s tvrtkom Izolirka - vrijedio 802.424,40 kuna.
 
No priča o najnovijoj Glavaševoj stambenoj transakciji, kojom je, kako to objašnjava u imovinskoj kartici, povećao svoju ušteđevinu na 650.000 kuna, samo je mali dio vrlo zanimljivog prometa nekretninama, poslom kojim se, među ostalim, posljednjih godina vrlo uspješno bavio. Do prosinca 1993. Glavaš je bio stambeno nezbrinut - stanovao je u roditeljskoj obiteljskoj kući na osječkoj periferiji, a prije rata počeo je i gradnju vlastite u Sarvašu, selu nadomak Osijeka, no nije odmakao dalje od završetka temelja i podruma.
 
Krajem 1993. Glavaš će, pak, s tadašnjim osječkim Fondom za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Osijek, sklopiti ugovor o kupnji stana nad kojim postoji stanarsko pravo. Radilo se o stanu u kojem je do rata živio ugledni osječki liječnik dr. Stanko Milić, koji ga je morao napustiti u rujnu 1991., spašavajući vlastiti život nakon teksta u lokalnom dnevniku Glas Slavonije o “četničkom klubu na osječkoj neurologiji”, za čijeg je šefa, u poplavi tadašnjih novinskih potjernica, taj list proglasio dr. Milića.
 
Spomenuti stan osječkog Srbina, u središtu Osijeka, veličine 154,95 četvornih metara, Glavaš, međutim, nije mogao kupiti. U taj stan uselio je temeljem rješenja Vojno-stambene komisije, na čijem je čelu bio Glavašev ratni suborac, tadašnji predsjednik Okružnog suda i šef tadašnje Vojno-stambene komisije Petar Kljajić.
 
Rješenje o privremenom korištenju stana, koje mu je izdala Kljajićeva komisija, Glavaš je dobio temeljem Zakona o privremenom korištenju stanova, donesenom 1991. godine. U članku 8. spomenutog Zakona izrijekom stoji da “osobe kojima je stan dodijeljen na privremeno korištenje, kao i članovi njihova kućanstva” ni na koji način “ne stječu stanarsko pravo, niti stanarsko pravo na tome stanu mogu ostvariti”. Glavašu to međutim nije smetalo pa je spomenuti stan temeljem stanarskog prava kojeg nije imao, otkupio 27. prosinca 1993. za 13.752,50 tadašnjih DEM. Kako mu je i to bilo preskupo, jer je četvorni metar stana platio oko 88 DEM, Glavaš će sa Zavodom za stanovanje 23. ožujka 1998. sklopiti aneks ranijeg ugovora o kupoprodaji nelegalno otkupljenog stana.
 
Sukob interesa
 

U članku 3. aneksa tog ugovora kaže se da je 12. prosinca 1997., rješenjem Ministarstva obrane, Glavašu “utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida s oštećenjem organizma 50 posto, stalno”, te mu po toj osnovi pripada “pravo na popust prilikom kupovine stana u visini od 50 posto utvrđene cijene”. Člankom 5. aneksa ugovora utvrđeno je da zbog toga Glavašu treba vratiti 38.291,38 kuna – dakle oko deset tisuća DEM. Kako je stan ranije platio 13.752,50 njemačkih maraka i kako mu je aneksom ugovora vraćeno oko 10 tisuća DEM, Glavaš se stana veličine 155 četvornih metara domogao za oko 3700 DEM, ili za nevjerojatnih dvadesetak DEM po kvadratnom metru!
 
Ali ni to nije sve. Stan od 155 četvornih metara, koji je otkupio bez stanarskog prava  za oko 3700 DEM, Glavaš će 14. kolovoza 1998. prodati Slavonskoj banci u Osijeku za 280.000 DEM. U to vrijeme on je bio član Nadzornog odbora Slavonske banke i u pitanju je bio školski primjer sukoba interesa. Zarada, ostvarena razlikom između cijene za koju je kupio stan i one za koju ga je nakon nepunih pet godina prodao, bila je impresivna i iznosila je 276.300 DEM!
 
U svibnju 1998. – dakle dok Slavonskoj banci još formalno nije prodao stan koji je protuzakonito kupio –  Glavaš je sklopio novi kupoprodajni ugovor o kupnji još većeg stana, onog u kojem trenutno živi, ukupne površine 208,42 četvorna metra.
 
Taj je stan platio 550.000 kuna, te preuzeo otkup od 180.048 kuna koliko je prethodni vlasnik za njega trebao otplaćivati. Kad se ispod svih tih transakcija oko stanova podvuče crta, Glavaš je svoj drugi stan, veličine 208,42 četvorna metra platio 730.048 kuna, odnosno oko 190.000 DEM. Ili, oko 920 DEM po kvadratnom metru.
 
Kako je raniji, pedesetak četvornih metara manji stan, na lošijoj lokaciji u Radićevoj ulici, Slavonskoj banci prodao po 1800 DEM za kvadrat, Glavaš se pokazao ne samo kao odličan prodavatelj, već i kao izvrstan znalac u kupovini. Do novog, većeg i boljeg stana, na još boljoj lokaciji, na Šetalištu Petra Preradovića, došao je besplatno i pri tom još zaradio više od 74.000 DEM!
 
U 10 godina 10 stanova
 

U svojoj imovinskoj kartici koju je u svibnju ove godine predao saborskom Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, Glavaš je naveo vlasništvo nad još dvije nekretnine, te stan koji je u posjedu njegova malodobnog sina. Tako je prijavio vikendicu od 145 metara četvornih na otoku Ugljanu, navevši da je njena vrijednost milijun kuna. Nekretninama je dodao i obiteljsku grobnicu u Osijeku, koja po njegovoj procjeni vrijedi 50.000 kuna. Stan koji je kupio sinu, u Vukovarskoj ulici 24 u Osijeku i koji, kao stoji u imovinskoj kartici ima 50 metara četvornih, vrijedi 300 tisuća kuna.
 
U desetak godina, dakle, ne računajući velebnu obiteljsku grobnicu, nalik mauzoleju, Glavaš je, na različite načine – ali po cijeni nedostupnoj za obične smrtnike - uspio kupiti više od 515 četvornih metara stambenog prostora, dakle površine u iznosu od desetak stanova u kakvima se danas tiskaju prosječne hrvatske obitelji. Gledano na taj način, u deset je godina u prosjeku kupio po jedan stan godišnje, kakav prosječna hrvatska obitelj kupi jednom u životu i otplaćuje ga tridesetak godina.

GLAVAŠ KUPUJE JEDAN STAN GODIŠNJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.