EGOSFERA
Viktor IVANČIĆ
23. prosinca, 2005.

Izvjesno je da Žarko Puhovski strogo selekcionira osobe za čija će se ugrožena prava HHO javno založiti, pa je uzbudljivo promatrati kako institucija slavnoga naziva postaje žrtvom nesuspregnutih taština svojih čelnika. Zamrzava se u egosferi, takoreći

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kakav je to oblik šizofrenije zahvatio Hrvatski helsinški odbor kada predsjednik te organizacije za zaštitu ljudskih prava, u jeku hajke na novinara Hrvatske televizije, izjavljuje kako je "Denis Latin zaslužio apsolutno sve najgore"? Bolje upućeni nisu iznenađeni: tvrde da je bolest nasljedna, prenosi se s koljena na koljeno, pa je tako s Čička prešla na Puhovskog.

Žarko Puhovski, dakle, smatra kako "Denis Latin zaslužuje apsolutno sve najgore", a prijetnje autorima "Latinice" (radilo se, između ostaloga, o prijetnjama klanjem) doživljava kao "jednu vrstu reklamiranja". U kratkoj i također šizofrenoj prepisci s novinarom Novog lista Puhovski se nije ogradio od svojih izjava, već je izveo malu vježbu intelektualnog muljanja - takvu da je, po svemu sudeći, i sam autor teško razumio što je htio reći - pripomenuvši usput, onako svisoka, kako kolega novinar nije dovoljno inteligentan i pismen da bi se s njime upuštao u ozbiljniju raspravu.
 
Sve u svemu, izvjesno je da Puhovski strogo selekcionira osobe za čija će se ugrožena prava HHO javno založiti - Latin takvu privilegiju očito ne zaslužuje, premda je na njega nasrnulo oveće političko krdo, skinuta mu je emisija s programa, a i prijeti mu se klanjem - pa je uzbudljivo promatrati kako institucija slavnoga naziva postaje žrtvom nesuspregnutih taština svojih čelnika. Zamrzava se u egosferi, takoreći.
 
Privatni ćeifi
 
Nije, naime, prvi put da bardovi Hrvatskoga helsinškog odbora zloupotrebljavaju renome udruge u kojoj počasno stoluju, i to za sasvim privatne ćeife, noseći joj u "dotu" svoje opsesije, mrzovolje i frustracije (o tome bi štošta mogao reći i profesor etike novinarstva Stjepan Malović), ali sada se već postavlja pitanje njezine daljnje svrhe: već duže vrijeme ona jedino i služi kao "nevladina logistika" intelektualnom manekenstvu, s glavnom vedetom koja najčešće solira na pisti, gracilno poput američkog marinca u fazi juriša. "Zaštita ljudskih prava", prema tekućoj praksi HHO-a, to uglavnom znači da Puhovski prilazi mikrofonu i obilno pametuje. I to sve gluplje.
 
Dotični, naravno, može misliti sve najgore o profesionalnim kvalitetama Denisa Latina (ovaj potpisnik, uostalom, o toj profesionalnosti također ima krajnje rezervirano mišljenje), ali kada on kao prvi čovjek organizacije za zaštitu ljudskih prava za nekoga tko je baš u tom trenutku izložen realnoj hajci veli da je "zaslužio apsolutno sve najgore", a prijetnje novinarima naziva "jednom vrstom reklamiranja" (misleći pritom valjda i na nedavnu prijetnju ubojstvom Feralovu uredniku Dragi Hedlu), onda to nije ništa drugo nego otvoreno sudioništvo u harangi, u istome rovu s Andrijom Hebrangom i drugim saborskim neandertalcima. S nešto podlijim motivima, mora se reći, jer od Hebranga to očekujemo, a od Puhovskog ne, odnosno - potonjem će zbog njegove "ljudskopravaške" vokacije pristojan svijet lakše povjerovati, a dežurni jurišnici koristit će ga kao bogomdani alibi.
 
Puhovski čak gradi veliku priču na jednoj potpunoj bezvezariji, dramatično upozoravajući ("već godinama"!) kako autori "Latinice" tobože "obmanjuju gledatelje" tako što fingiraju da emisija ide uživo, a zapravo je snimljena. Većini gledatelja, međutim, savršeno je jasno da se "Latinica" ne emitira uživo, čak i novine redovito pišu o skidanju s programa unaprijed pripremljenih emisija, pa će prije biti da Puhovski, tradicionalno, podcjenjuje tuđu inteligenciju i medijsku pismenost.
 
Energična akcija
 
Što bi to imalo biti naročito neprofesionalno u činjenici da se na televiziji emitira snimka emisije čiji sadržaj ne podrazumijeva aktivan kontakt s gledateljima, ovome potpisniku nije baš najbistrije, ali je moguće da se Puhovski - kao i u sve ostalo - bolje razumije u uzuse njegove struke. Premda je zbilja groteskno kada sudionici na kraju debate sjede u mraku studija i glume da slušaju "reakcije" uvaženog publikuma - je li to doista relevantan razlog da predsjednik HHO-a krikne na uzbunu i poduzme energičnu društvenu akciju? Ili će biti da u taj mrak "Latinice" čovjek nije bio pozivan onoliko često koliko je smatrao pristojnim? Napokon: je li to sve što je HHO imao reći o aktualnom nasrtaju vladajuće stranke na Hrvatsku televiziju?
 
Još je grotesknije kada organizacija za zaštitu ljudskih prava, uzurpirana od svojih čelnika, pod firmom kritike "nestručnosti" medija djeluje prema načelima intelektualne estrade, s pretjeranim osjećajem za samopromociju, s prioritetima koji su podređeni osobnim interesima i uspaljenim sujetama, ne libeći se povremeno zgaziti principe zbog kojih nominalno postoji. A svaki od zgaženih principa pridonosi tome da njezina vjerodostojnost poprimi ljupki tabloidni šarm, pa danas već postaje tako svejedno oglašava li se Žarko Puhovski povodom napada na srpske povratnike, povodom novinarske neprofesionalnosti ili povodom pripravljanja ajvara i kiselih paprika za zdravu zimnicu.
 
Indikativno je tek da novi manekeni marširaju pistom i najavljuju trendove za predstojeću sezonu: sive eminencije s ružičastim šljokicama.

EGOSFERA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.