POLITIČKI NABAVNIK
Vedran MARJANOVIĆ
23. prosinca, 2005.

Feral nije dobio nikakav odgovor iz Ureda za javnu nabavu na uredno odaslano i dostavljeno pitanje jesu li u slučaju ugovora između "Hrvatskih cesta" i Jure Radića o izradi projekta mosta između kopna i poluotoka Pelješca poduzeli kakav uvid ili nadzor, budući da iznos ugovorenog posla debelo premašuje onih 200 tisuća kuna, što je donja granica za raspisivanje javnog natječaja. Nema objašnjenja ni za postupak ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt koja je također izbjegla zakonsku obvezu izbora najjeftinijeg rješenja, te svoje djelatnike smjestila u prostorije HRT-a, čiji najam godišnje "teži" četiri milijuna kuna

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Nakon što su oba aktera devet milijuna kuna vrijednog posla izrade projekta mosta između kopna i poluotoka Pelješca, i "Hrvatske ceste" kao naručitelj i Jure Radić, nekadašnji ministar obnove i aktualni šef katedre za mostove na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, kao izvoditelj, javno priznali kako su taj posao dogovorili bez prethodno provedenog javnog natječaja, izravnim ugovaranjem, nije se oglasila nijedna državna institucija, u čijem je opisu posla paska nad provođenjem Zakona o javnoj nabavi. Šuti, među ostalim, i Vladin Ured za javnu nabavu, zakonom najizravnije obvezan da nadzire drže li se državne institucije i poduzeća zakona kada izabiru izvođače radova ili pružatelje usluga na projektima koji se financiraju iz džepa poreznih obveznika.

Feralov novinar nije dobio nikakav odgovor iz Ureda za javnu nabavu na uredno odaslano i dostavljeno pitanje jesu li u slučaju ugovora između "Hrvatskih cesta" i Jure Radića poduzeli kakav uvid ili nadzor, budući iznos ugovorenog posla debelo premašuje onih 200 tisuća kuna, što je donja granica za raspisivanje javnog natječaja. Odatle, nije jasno zadovoljava li se možda Ured za javnu nabavu, kojim upravlja Mate Regvar, objašnjenjem "Hrvatskih cesta" i Jure Radića da su HC i Građevinski fakultet iskoristili zakonsku mogućnost, koja je postojala u vrijeme sklapanja ugovora, da dvije državne institucije sklope posao izravnom pogodbom? Ukoliko je odgovor na potonje pitanje pozitivan, tim gore po ovu instituciju koje je zadnje pribježište za one koje stavljaju prigovore na poslove koji su sklopljeni javnim parama.
 
Sumnje u korupciju
 
"Inzistiranje na javnom natječaju kad je riječ o mostu na Pelješcu nužno je iz najmanje dva razloga; prvi je visina ukupne investicije, a drugi je iskustvo koje ova država ima sa Jurom Radićem i njegovim mostom na Maslenici", upozorava predsjednik udruge "Transparency International Hrvatska" Zorislav Antun Petrović, poručujući "Hrvatskim cestama" i svim drugim tvrtkama i institucijama koje dijele slične poslove bez javnog natječaja, da time izazivaju sumnje u korupciju. Pritom, smatra Petrović, u najdubljem je interesu i naručitelja poslova i tvrtki koje ih dobivaju, da se ide na javni natječaj, jer se na taj način snižava cijena radova, šalje pozitivna poruka stranim ulagačima i osiguravaju dobre poslovne reference.
 
Naš prvi idući antikorupcijski projekt, najavljuje predsjednik hrvatskog "Transparencyja", nakon kampanje za transparentnim radom javne uprave i pravu građana na pristup informacijama, bit će upravo javna nabava, jer Pelješki most nije prva afera iz područja javne nabave.
 
Podsjetimo, najpoznatija je "afera Bechtel", odnosno odluka Sanaderove Vlade da se posao izgradnje dionice autoceste Zagreb-Split od Dugopolja do Šestanovca dodijeli bez javnog nadmetanja dotičnoj američkoj kompaniji. Puno je tinte i larme potrošeno dok se Vladu uvjerilo da povuče tu odluku, pa izvođača radova za posao vrijedan najmanje milijardu kuna ipak potraži kroz javni natječaj. No, neke druge odluke Vlade i njezinih resora o izravnim dogovaranjima poslova koji teže nekoliko desetina milijuna kuna, prošle su "lišo" i realizirane su. Recimo, 11. studenoga 2004. Sanaderov kabinet utvrdio je poseban interes za nabavku usluga od zaštitarske kompanije "Sokol Marić" izravnom pogodbom, a za osiguravanje prostorija, službenika i novčanih pošiljki državne Financijske agencije.
 
O točnoj vrijednosti posla, kao i o motivima Vlade da ovako prekrši Zakon o javnoj nabavi, može se samo nagađati. Prema riječima izvršnog direktora "Zagreb Štit Vrbanca" Zdravka Prše, FINA je jedan od najlukrativnijih poslova u zaštitarskoj djelatnosti zbog brojnosti njezinih poslovnica i činjenice da ta kompanija treba zaštitu svojih radnika, prijenosa novčanih pošiljki i tehničku zaštitu. "Od lani 'Sokol Marić' i država praktički sami dogovaraju posao za FINA-u, a onda 'Sokol' daje u podnajam neke poslove. Tvrdimo da u Zakonu o javnoj nabavi ne postoji odredba na koju se Vlada može pozvati ugovarajući dotični posao izravnom pogodbom", navodi Prša.
 
Nešto novijeg datuma od opisane rabote u FINA-i je odluka Ministarstva pravosuđa da sa Hrvatskom radio-televizijom sklopi posao o iznajmljivanju prostorija za smještaj Ministarstva u Dežmanovom prolazu u Zagrebu, vrijedan četiri milijuna kuna godišnje. Dok je boravilo u popularnim "Rudolfovim vojarnama" u ulici Republike Austrije, lokaciji udaljenoj svega nekoliko stotina metara od Dežmanovog prolaza, Ministarstvo kojim upravlja Vesna Škare-Ožbolt plaćalo je godišnji najam gradu Zagrebu 170 puta manje nego što sada plaća HRT-u! Dakako, ovako "dobar posao" Ministarstvo pravosuđa nije sklopilo nakon provedenog javnog natječaja, nego izravnom pogodbom, a motivi za takav odabir smještajnog prostora i ovom prigodom ostali su skriveni. Tako je, najblaže okvalificirano, obveza izbora najjeftinijeg rješenja koju državnoj administraciji nameće Zakon o javnoj nabavi, i ovom prilikom zaobiđena.
 
Apsurdne odredbe
 
Budući nijedna od opisanih zgoda nije zavedena ni u jednom dokumentu koji je dostupan široj javnosti, poput, primjerice, "Narodnih novina", može se samo pretpostavljati koliko učestalo izvršna vlast primjenjuje metodu izbjegavanja javnog nadmetanja i druge oblike kršenja Zakona o javnoj nabavi. Nešto bolji uvid može se dobiti ako se promotri učestalost žalbi Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave, uz opasku da se toj Komisiji oštećeni može žaliti samo ako je bilo javnog natječaja, a ne i ako je uočio da je njegova konkurencija dobila posao bez natječaja.
 
Prema podacima Komisije, od početka ove godine do 17. prosinca podneseno je 667 žalbi. Najveći dio njih upućen je na natječaje koje su raspisivali ministarstva i javna poduzeća, a tek manji pritužbi delegiran je na natječaje lokalnih vlasti i njihovih komunalnih poduzeća. Samo u listopadu, studenome i prosincu ove godine, na rezultate natječaja "Hrvatske elektroprivrede" stavljeno je šest, "Hrvatskih željeznica" pet, "Hrvatskih pošta" četiri, a INA-e sedam žalbi. U tom razdoblju Komisiji su višekratno prijavljeni i  "Hrvatske ceste", "Hrvatske šume", Ministarstvo obrane, Ministarstva mora, turizma, prometa i veza i Ministarstvo unutarnjih poslova.
 
Zagrebačka tvrtka "Copy Electronic", što se bavi servisom i isporukom fotokopirnih i faks-uređaja, ove godine tri puta je pisala žalbe na rezultate natječaja državne administracije, među ostalima i na jedan koji je raspisao MUP.
 
"Naše su žalbe uglavnom išle na sadržaje natječaja, pri čemu smo dokazivali da se u natječaju išlo na ruku pojedinom ponuđaču apsurdnim odredbama kao što su težina, visina i brand, pa čak i boja opreme koja se naručuje; napominjem da se radilo o fotokopirnim aparatima", govori za Feral predsjednik Nadzornog odbora "Copy electronica" Zdravko Pavlić. Nerijetko se, veli Pavlić, događalo da bi se apsurdni zahtjevi naručitelja pojavili naknadno, kada se pokaže da je stigla jeftinija ponuda od one koja je bila viđena kao pobjednička. Iz petnaestogodišnjeg iskustva javljanja na javne natječaje Pavlić zaključuje kako se odredbe natječaja koje raspisuje država i dalje teško sravnjuju sa slovom Zakona, mada, kaže, ipak više nego prije.
 
O samoj učinkovitosti žalbenog postupka pri Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave, Pavlić veli: "Mi se redovito žalimo jer puno radimo sa državom i nekoliko puta smo, na naše čuđenje, oborili rezultate natječaja institucija kao što je, recimo, Ministarstvo obrane. Mislim da žalba ima efekta i smisla jer tako će i sama Komisija sakupiti prakse kako bi mogla ocijeniti kako se krši ili zaobilazi zakon."
 
U "Zagreb Štit Vrbancu" misle drugačije, pa ne samo da su, prema riječima njihova izvršnog direktora, prestali s praksom podnošenja žalbi na rezultate javnih natječaja nego gledaju i da ne posluju s državom.
 
Marifetluci i akrobacije
 

"Nama se događalo da o istom primjeru, Državna komisija za kontrolu javne nabave donese drugačija rješenja. Vjerojatno je to zbog sastava Komisije, koji se mijenja od slučaja do slučaja. Isto tako, neke sporove, nastale u vrijeme kada je javna nabava bila pri Ministarstvu financija, smo dobili na Upravnom sudu, ali to traje godinama i na kraju se uloženo vrijeme i sredstva ne isplate. Budući se vlast jasno opredijelila da će u zaštitarstvu davati poslove državnoj 'AKD Zaštitu' i privatnom 'Sokol Mariću', pokušati ćemo samo zadržati poslove koje sada imamo s državom", poručuje Prša.
 
Marifetluke i akrobacije koje naručitelji poslova za državu priređuju u natječajima ne primjećuju samo privatnici i poneko državno poduzeće. Kako proizlazi iz Vladinog izvješća o mjerama koje je tijekom prošle godine državna administracija poduzela po nepravilnostima koje je u njihovu trošenju proračunskih novaca u 2003. našao Državni ured za reviziju, jedna od najzastupljenijih rabota bilo je upravo usklađivanje poslovanja sa Zakonom o javnoj nabavi. Gotovo da nema institucije, uključivo i samu Vladu, koja u 2003., prema revizorima, nije prekršila Zakon o javnoj nabavi i pripadajuće pravilnike, koje je za nabavke od 20 tisuća do 200 tisuća kuna donosio Vladin Ured za javne nabave.
 
Najveći dio "prozvanih" branio se, prema dotičnom Vladinom izvješću, koje se nalazi na aktualnoj sjednici Sabora, da je za zaobilaženje javnog natječaja dobio dopuštenje Vladina Ureda za javnu nabavu. Neki su se, poput Ministarstva obrane, obvezali da će potonju suglasnost pribaviti naknadno a prije nego što sklopi ugovor!? Neke državne institucije, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, primjerice, poručile su Državnoj reviziji da "Zakon o javnoj nabavi i prateći pravilnici Ureda za javnu nabavu nisu dovoljno jasni". Napokon, nije manjkalo onih koji su dali puko "pionirsko obećanje" da su uzeli na znanje prigovor revizije, te da će u hodu uklanjati manjkavosti u provođenju zakona. Takvi ili respektiraju činjenicu da nitko nije izgubio položaj zbog kršenja Zakona o javnoj nabavi ili naprosto kupuju vrijeme znajući da se sprema novi Zakon o javnoj nabavi koji će biti usklađen sa tekovinama Europske Unije.

POLITIČKI NABAVNIK
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.