CJEPIVO PROTIV MMF-a
Karmen LONČAREK
23. prosinca, 2005.

Programi strukturnih prilagodbi kojima MMF uvjetuje kreditiranje nisu uvijek na dobrobit zdravlja građana država koje podižu te kredite. Studije na kojima Svjetska zdravstvena organizacija temelji svoje mišljenje o MMF-u pokazale su da MMF-ovi programi strukturnih prilagodbi usporavaju poboljšanje, a ponekad i pogoršavaju zdravstveno stanje građana u zemljama koje primjenjuju te programe. Među pogoršanjima se navodi lošija ishranjenost djece, porast učestalosti zaraznih bolesti, te porast smrtnosti rodilja i djece u dobi do jedne godine

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Zašto se, dakle, ukorijenila teška zabluda kako je neizbježivo da reforma zdravstva bude bolna za bolesnike? I zašto se pogrešno vjeruje da ona treba biti izvedena radikalno, kao šok-terapija po receptu Međunarodnog monetarnog fonda i sestrinske institucije, Svjetske banke? Za ilustraciju koliko te institucije zaista zanima zdravstvo, vrijedi spomenuti da gospodin Athanasios Vamvakidis, stalni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u našoj zemlji, harvardski doktor ekonomskih znanosti, u emisiji "Radio trg" 25. svibnja ove godine na HR1, nije znao odgovoriti kolika je stopa izdvajanja za zdravstvo iz plaće u njegovoj zemlji. (Bilo je to ovako: gospodin od MMF-a je na to bezazleno pitanje voditelja Marija Harapina odgovorio vrlo odlučnom šutnjom.)

Blago osmjehnuti voditelj uputio mu je dugi, strpljivi pogled, dajući mu vremena da osjeti toplinu reflektora u studiju. Ni ponovljeni voditeljev upit nije namamio gospodina od MMF-a da, zagledan čas u pod, čas u strop, izlane tu najstrožu državnu tajnu. Voditelj je, s blagim smiješkom oko očiju i savršenim osjećajem za tajming, odmjerio još jednu obilnu porciju tišine. Kad je pitanje ponovljeno po treći put, lijepi grčki profil gospodina od MMF-a orosio se finim kapima znoja, a lice voditeljevo ozarilo se unutarnjim svjetlom tihe radosti; nakon još jedne kriške slasne tišine - bio je to osobit trenutak, sigurno rijedak u njegovu poslu, kad je jednom kratkom šutnjom uspio prikazati više istine i značenja negoli u dva sata raspravljanja ostalih deset sugovornika u emisiji - voditelj se obratio idućem sugovorniku.
 
Val mržnje
 
No, na stranu ovakav anegdotalni pogled na stav MMF-a i Svjetske banke na zdravstvo zemalja kojima pružaju usluge, i pogledajmo što o tome kaže institucija kojoj se ne može poreći da razumije zdravstvo – Svjetska zdravstvena organizacija (www.who.int/trade/glossary/story084/en/index.html).
 
Programi strukturnih prilagodbi kojima MMF uvjetuje kreditiranje nisu uvijek na dobrobit zdravlja građana država koje podižu te kredite. MMF-ovi programi zahtijevaju smanjivanje trošenja na zdravstvo; osim toga, politikom "stezanja remena" i smanjivanjem prihoda po kućanstvu umanjuju i količinu novca koju građani mogu izdvojiti za zdravstvene potrebe. Studije na kojima SZO temelji svoje mišljenje o MMF-u pokazale su da MMF-ovi programi strukturnih prilagodbi usporavaju poboljšanje, a ponekad i pogoršavaju zdravstveno stanje građana u zemljama koje primjenjuju te programe. Među pogoršanjima se navodi lošija ishranjenost djece, porast učestalosti zaraznih bolesti, te porast smrtnosti rodilja i djece u dobi do jedne godine.
 
Naš narod veli: kome drugi gaće veže, nakrivo mu stoje. MMF-u se osobito pripisuje odgovornost za pogoršanje, ako ne i izazivanje gladi u Nigeru ove godine, Etiopiji 2003., te Malaviju 2002. Nadalje, Argentina, koja se smatrala uzor-zemljom u pridržavanju sugestija MMF-a i Svjetske banke, 2001. godine je doživjela katastrofalnu krizu, u velikoj mjeri uzrokovanu ograničavanjem sposobnosti argentinske vlade da održi nacionalnu infrastrukturu u ključnim područjima kao što su zdravstvo, školstvo i sigurnost, te privatiziranjem nacionalnih dobara od strateške važnosti. Argentinska kriza podigla je val mržnje prema MMF-u i u drugim južnoameričkim zemljama, te izazvala ovogodišnje umjereno lijevo skretanje nekih vlada u tom području. U duhu naše narodne mudrosti može se primijetiti da, kome MMF gaće veže, ako već ne ostane bez njih kao nesretne afričke zemlje pogođene glađu, može očekivati da će mu stajati nakrivo, to jest nalijevo kao u Južnoj Americi.
 
Evropska Unija
 
Razmotrimo i drugu mogućnost utjecaja na reformu hrvatskog zdravstva, onu iz smjera Evropske Unije.
 
Valja objasniti zdravstvenu i socijalnu politiku Evropske Unije, koja je (tj. politika) utemeljena na silnim proturječjima (onima koje više zanima odnos evropske zdravstvene politike i zdravstva u tranzicijskim zemljama valja preporučiti tekstove Martina McKeeja i Eliasa Mossialosa na stranicama uglednog British Medical Journala, bmj.bmjjournals.com).
 
S jedne strane, zdravstvena i socijalna politika Evropske Unije temelji se na postavci da zdravstvena skrb nije tržišna roba, te da je pristup zdravstvenoj skrbi temeljno ljudsko pravo. Zahvaljujući toj postavci razvio se složeni sustav uzajamnosti i solidarne financijske potpore bogatih prema siromašnima, zdravih prema bolesnima, mladih prema starima, samaca prema obiteljima, radnika prema radno neaktivnima. Taj model odražava povijesne sile koje su ga oblikovale i duboko ukorijenjenu vrijednost solidarnosti u Evropi.
 
S jedne je strane, dakle, evropska zdravstvena i socijalna politička praksa utemeljena i oblikovana po načelu solidarnosti. S druge strane pak, tu je politička praksa utemeljena na načelu tržišne utakmice, dakle načelu posve oprečnom solidarnosti. Naravno da je iz mnogih dijelova sustava zdravstvene skrbi nemoguće isključiti tržišne zakone. Primjerice, vlade ne proizvode i ne distribuiraju lijekove, zdravstvene ustanove kupuju svoju opremu na slobodnom tržištu, a mnogi zdravstveni radnici su privatnici koji sklapaju ugovore s ustanovama i fondovima za zdravstveno osiguranje. Ipak, Evropska Unija zahtijeva da sve te transakcije budu transparentne i nediskriminirajuće.
 
Valja reći da se zdravstveni sustav temeljen na tržišnim načelima - takav je, primjerice, u SAD-u - pokazao veoma lošim. Naime, pacijenti nisu uvijek u stanju odrediti svoje zdravstvene potrebe – bilo da ih nisu svjesni, ili nisu u stanju izraziti ih. Nadalje, kao posljedica velike složenosti zdravstvene skrbi razvila se i velika asimetrija u količini informacija kojima raspolažu oni koji traže i oni koji pružaju zdravstvenu skrb, čime je nastao prostor za zlorabljenje onih koji traže tu skrb (o pacijentima-ekspertima bit će riječi u jednom od idućih tekstova). Tu se opet pokazala nužda za sustavima regulacije i nadzora nad sustavom zdravstvene skrbi. Tako je čak i u SAD-u, zemlji koja je najviše zaglibila u zabludi o primjenjivosti tržišnih načela u zdravstvenoj skrbi, i u kojoj javni zdravstveni sektor opskrbljuje oko 40 posto ukupnog stanovništva.

Slobodno kretanje

Zdravstvena i socijalna politika Evropske Unije također je oblikovana očekivanjima vezanim za četiri slobode kretanja, tj. slobode kretanja roba, osoba, kapitala i pružanja usluga. No, potpuno korištenje tih sloboda u području zdravstvene skrbi nije moguće, to jest, građani Evropske Unije ne mogu se liječiti u kojoj god zemlji članici žele, jer bi se time poremetio sustav financiranja zdravstva, budući da svaka zemlja članica autonomno financira svoje zdravstvo. Drugim riječima, moguće je slobodno kretanje ljudi, ali ne i slobodno kretanje pacijenata. Ipak, građani Evropske Unije mogu nabavljati ortopedska pomagala i naočale bilo gdje u Uniji, a troškove pokriva osiguranje njihove zemlje i u iznosu propisanom za njihovu zemlju. Takva praksa za zdravstvene usluge nije ušla u rutinu, iako je moguće (obično sudskim putem) ishoditi nadoknadu troškova za odlazak na liječenje u drugu zemlju Evropske Unije.
 
Osim pacijentima, slobodno kretanje je ograničeno i zdravstvenom osoblju. Nekad su zdravstveni radnici jednom stečenim kvalifikacijama dobivali doživotnu dozvolu za rad. No, neke su zemlje članice uvele obavezu periodičnog obnavljanja dozvole kroz sustav trajne edukacije. Te se obaveze obnavljanja i sustavi edukacije u pojedinim zemljama razlikuju, nema univerzalnog unakrsnog priznavanja tako stečenih dozvola za rad, čime je slobodno kretanje ljudi zaposlenih u zdravstvu donekle ograničeno. Takvo ograničenje nije se pokazalo sasvim nerazumnim. Primjerice, u jednom je škotskom rodilištu značajno porasla smrtnost novorođenčadi nakon zapošljavanja ginekologa iz zemalja novih članica EU-a (informaciju dugujem kolegi koji je radio kao ginekolog u Velikoj Britaniji).
 
No, ekonomija nije jedina koja oblikuje zdravstvo u zemljama EU-a. Tu su, primjerice, etički standardi. Tako zakoni nekih evropskih zemalja zabranjuju određene postupke otkrivanja poremećaja u nerođenog djeteta, ali ne mogu spriječiti buduće roditelje da se informiraju o tim postupcima u drugim članicama EU-a, niti da ih provedu izvan granica svoje zemlje. Osim ekonomije i etike, tu su i povijesni, tradicijski i kulturalni činioci – od navika stanovništva (npr. prehrana, pušenje), preko planiranja obitelji do proizvodnje hrane (npr. poljoprivreda, ribarstvo). Zbog velike složenosti samog zdravstva, te jake isprepletenosti s brojnim drugim aspektima ekonomskog, kulturnog, i uopće društvenog života pojedine zemlje, zakoni EU-a reguliraju oko 20 posto zdravstva, dok je 80 posto prepušteno nacionalnom zakonodavstvu.
 
Unutarnja stvar
 
Tih 20 posto zakonske regulacije zdravstva koji će se u dogledno vrijeme ticati i Hrvatske uglavnom se odnose na javno zdravstvo (npr. promicanje zdravih životnih navika, programi prevencije bolesti i zdravstveno rizičnog ponašanja, kontrola zaraznih bolesti), ljudska prava pacijenata, zaštitu pacijenta kao potrošača, osiguranje zdravstvene ispravnosti i sigurnosti proizvoda (osobito medicinskih i prehrambenih, te sustav žurnog upozorenja na zdravstvene rizike proizvoda), zaštitu okoliša, zaštitu na radu. Svrha im je harmoniziranje nacionalnih zdravstvenih sustava i socijalnih standarda (ali ne i harmonizacija nacionalnih razlika! i to upravo zato što su one ukorijenjene u tradicijske strukture specifične za svako društvo ponaosob). Više o tome može se naći na Vladinim stranicama: www.vlada.hr/zakoni/mei/cro/pog23.pdf.
 
Kako vidimo, preostalih 80 posto regulacije zdravstva naprosto ostaje naša unutrašnja stvar. Riječju – gotovo smo sasvim prepušteni sami sebi. Pa što smo dosad učinili u vezi s tim, to jest, kako da našim pacijentima ne ostanu gaće na štapu?

CJEPIVO PROTIV MMF-a
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.