URLIK U BEZDANOJ RUPI
Igor LASIĆ
23. prosinca, 2005.

Potreba za Johnnyjem je dokaz da je sve ovo jedno veliko ništa. Nabrojite mi jedan band ili izvođača za kojeg se može reći: "Ovaj dečko jebe mamicu, stvarno ima jaja"?! O čemu bi on uostalom govorio, na čijoj je on strani kad je napravljeno tako da strane ne postoje? Znači, taj bi morao biti na svojoj strani, a takve se mora korporativno pljuvat i gazit. Možeš samo urlat u bezdanu rupu ko bivol dok ne umreš. Ovo su ovdje potpuno nebitna vremena mada se pokušava imputirati baš suprotno. Izvjesno je jedino da ćemo biti asimilirani i to je dobro jer smo ovakvi "samosvojni" stvarno za kurac

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- "Dokument" je prvi live-album "Pips Chips & Videoclipsa"; kad smo pričali povodom izlaska prošlog vašeg CD-a "Drveće i rijeke", rekao si da bi band trebao svirati "preko pedeset puta godišnje da ima opravdanje za live CD"... Ispunili ste kvotu, ili se radi o tome što unplugged-svirka za live-radio-emisiju nije klasičan koncert ili je, pak, presudilo nešto treće?

- To sam rekao, kažeš? Pa dobro sam to rekao, ali da se te devize držim ko pijan plota, live ne bi snimili ni u slučaju vrlo ekstenzivnih trajanja naših života. Tek, pozvali su nas jednog lijepog dana u emisiju "Izštekani" slovenskog državnog radija, a post festum smo mogli birati između simboličnog honorara i višekanalno snimljenog sessiona. Ja nemam smisla za napravit lovu, pa smo uzeli te kanaliće. Više mjeseci nakon svega konačno mi se dalo zajebavati s tim snimkama jer su me moji jataci Biffel i Božanić konačno nagovorili. Do tad sam ko Pervan u onom filmu urlikao "mrzim Alpe, mrzim Jadran, mrzim live, mrzim unplugged" (smijeh)... I tako... iz svega ovog sam naučio da se Hrvatima jako dopada kad uopće ne najavljuješ ploču jer tada nisi "pretenciozan ko svaki puta do sada". Pa da, više ništa nećemo promovirati, ovako je svima ljepše, a nama je, by the way, isti kurac.
 
Sporiji tempo
 
- Tada smo govorili i o metamorfozama koje nužno dožive pjesme kroz koncertne izvedbe. "Izštekani session", kako stoji u podnaslovu "Dokumenta", svakako je poseban medij za takvu mijenu. Kako si došao do novih aranžmana, ne samo zbog "izštekanosti", za npr. "Rositu Pedringo" ili "Poštara lakog sna"...? Također, kako je došlo do izbora ovih "samo" 11 pjesama?
 
- Neke pjesme s "Dokumenta" sviramo i desetak godina. Nikad baš nisam bio presretan kako su u izvornicima ispale "Poštar lakog sna", "Na putu prema dole", pa čak i "Plači". "Poštaru" je koncertno uvijek nedostajalo baš akustičnosti, probavljivosti, prohodnosti. "Na putu prema dole" je, pak, u originalu izmasakriran prebrzim tempom tako da mnoge muzičke figure tada nisu dobro sjele. Danas je sviramo u pravom, bitno sporijem tempu. "Plači" i "Narko" su slojevite, zapravo kao da su tri pjesme u svakoj i trebalo je valjda sve to vrijeme da mi legnu. S druge strane, "Rosita" mi je kompozicijski oduvijek išla na živce, al' je za unplugged bila najveći izazov jer se brže električne riffovske pjesme u akustičnoj varijanti teže prilagođavaju.
  
Tako da smo ponovo o njoj morali razmišljati, redefinirati je, a zajebancija na americanu mi se na prvu najviše dopala. Želim reći da osim "Rosite" ništa nije aranžirano specijalno za "Izštekane", tu se čuje da godinama radimo i na starim pjesmama, da ih usavršavamo, propitkujemo. Bitno je valjda i to što sam u međuvremenu prestao pjevački afektirati. OK, to je postignuće još od "Drveća", al' njega nitko nije slušao, mada su svi imali neko mišljenje. Izbor pjesama za "Dokument" je moje viđenje što bi u ovom trenutku bili highlighti naše karijere, uz neke male preinake kako bi dobio dobar koncertni float. U nekoj drugoj prilici, vjerojatno bi izbor korigirao.
 
- Da razjasnimo jednu dilemu, barem što se mene tiče... U novinama sam čitao neke kritike "Dokumenta" i saznao da je snimka naknadno "očišćena" od publike. Na fotografijama objavljenim uz album, gdje se vidi kako svirate u studiju ljubljanskog radija Val 202, a za emisiju "Izštekani session", naime, baš i ne izgleda kao da je bilo publike. Molim te, što je točno?
 
- Ne znam da li je itko prije nas, pa tako nismo ni mi nastupali u "Izštekanima" pred publikom. Zaista, ne bih imao ništa protiv da je bila i ekipa jer s njima uvijek generiramo adrenalin koji je nemoguće fingirati.
 
- Spominjući kritiku, pada mi na pamet da (hrvatske?) oficijelne kritičare baš i ne voliš. Naslovnica web-sitea "Pips Chips & Videoclipsa" počinje s citatom Mahatme Gandhija "First they ignore you, then they laugh at you, then they fight you, then you win". Je li to namijenjeno kritici, ili se ona samo dobro uklapa u nešto širi "agresorski" kontekst?
 
- Znaš, jednog subotnjeg prijepodneva prije dvije godine zatekao sam se u usranom šoping centru. Sve je bilo relativno normalno dok nisam odlučio napustiti taj pitoreskni prostor. Naime, da bi to učinio moram baš kao i desetine tisuća sisavaca prije mene stati pred ona automatska pleksiglasna vrata koja te najprije nekim čipom ili senzorom ili kojim kurcem prepoznaju; prepoznaju da "nešto" materijalno stoji ispred njih na pola metra, otvore se i onda to "nešto" može izaći na friški zrak. Eh, ja sam ispred tog izuma stajao s dvadesetak kila špeceraja pola minute i izum me očito nije tretirao kao materiju. Srećom, pristigla je Yaya, vrata su se odmah otvorila, i onako usput me prekorila da "zašto bezveze tu stojim". To je kap koja je prelila čašu; bio sam uvjeren da me kozmos ignorira i da se protiv toga moram pobuniti. Apsolutno se slažem s tobom da je riječ o izrazito "agresorskom kontekstu" (smijeh)...
 
Lešinarski mediji
 
- Znači li objavljivanje "Dokumenta", koji je ipak (i) kompilacija, da u skorije vrijeme "Pips Chips & Videoclips" neće izlaziti s novim stvarima? Odnosno, bolje da ti sam definiraš što bi bilo to "skorije vrijeme", i kad ide sljedeći CD?
 
- Što sam stariji, to sam kritičniji prema pjesmama jer od sebe očekujem da se na svakoj novoj ploči prerastem za više konfekcijskih brojeva. Ne sjećam se kad me neki film ili nečija ploča pomakla iz ležišta. Ništa me osim moje kćeri ne fascinira. Imam loš osjećaj da sam sve čuo i vidio. Nadam se, zapravo znam da to nije istina, ali do daljnjeg tako se osjećam, to je moje stanje. Zato mi za "prerastanje" treba puno vremena. Pokušavam se u bitnoj mjeri tog novog djela baviti onim gdje sam možda najtanji i na način koji mi je možda najmanje komforan. Naime, nakon silnih godina postoji formula unutar koje lakše mogu pisati, ali na (ne)sreću neobično sam si dosadan ukoliko toj formuli pribjegnem. Zato se već tri godine bavim tim nekim drugim "ja". A taj drugi ja se sa mnom rijetko sretne, pa ću ga vjerojatno još neko vrijeme pričekati kako bi cijela priča imala smisla. Koliko je to vremena, zaista ne znam, a siguran sam da u konačnici nije ni bitno.
 
- Jedno pitanje koje su nedavno u novinama postavili i Koji: što misliš o svojevrsnoj novohisteriji koja se ovdje podigla oko Johnnyja Štulića? Mislim, mnogi tome čovjeku ne daju mira, a premalo njih ima pošten razlog za to. Pritom uzimaju sebi za pravo da se čude tome što on nema npr. putovnicu...
 
- Sve kreće od medijske manipulacije za ovce i telad. Neprijeporna je istina da već dugo lešinarskim medijima fali karizmatik koji će svima, pa i njima samima jebati mamicu. Medijima fali mamojebac, a taj mora imati masu iza sebe, influencu, a ne samo pozicioniranost redikula. Takva se priča prodaje jer fight se prodaje. Današnji fighteri su fejkeri; zato što kalkuliraju, zato jer su prvenstveno obrtnici i matematičari. Sve to puno više govori o svemu drugome nego o Štuliću.
 
Potreba za Johnnyjem je dokaz da je sve ovo jedno veliko ništa. Nabrojite mi jedan band ili izvođača za kojeg se može reći: "Ovaj dečko jebe mamicu, stvarno ima jaja"?! O čemu bi on uostalom govorio, na čijoj je on strani kad je napravljeno tako da strane ne postoje? Znači, taj bi morao biti na svojoj strani, a takve se mora korporativno pljuvat i gazit. Možeš samo urlat u bezdanu rupu ko bivol dok ne umreš. Par kretena sa strane ti plješće ili te čak ni ne primjećuje. Ovo su ovdje potpuno nebitna vremena mada se pokušava imputirati baš suprotno. Izvjesno je jedino da ćemo biti asimilirani i to je dobro jer smo ovakvi "samosvojni" stvarno za kurac.

URLIK U BEZDANOJ RUPI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.