Mira FURLAN
PISMA IZ AMERIKE
PREOBRAĆENJE
23. prosinca, 2005.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Dvadeset šest godina nakon ubojstava koje je navodno počinio, 13. prosinca država Kalifornija je smrtonosnom injekcijom, na očigled američke javnosti, ubila Tookieja Williamsa, osnivača zloglasnog losangeleskog ganga Crips. Dugogodišnje pravne bitke za njegovo pomilovanje, kao i javni angažman brojnih "celebrityja", od Desmonda Tutua i Jesseja Jacksona sve do Snoopie Doggie Doga i Russela Crowea, na kraju se pokazao nedovoljnim za ukidanje smrtne kazne. Tako je Tookie Williams postao 12. čovjek kojeg je Kalifornija ubila u vremenu od 1978., kad su birači ponovno uspostavili do tada ukinutu instituciju smrtne kazne u ovoj državi.
 
Nakon što je Vrhovni sud odbio preinačiti smrtnu kaznu u doživotnu robiju, jedina šansa za Tookieja bio je kalifornijski guverner, kolega Arnold Schwarzenegger. Sve do samog jutra tog nedavnog utorka nije bilo poznato hoće li se srce austrijskog bodybuildera smekšati ili ne. Činilo se (ovom politički neinformiranom promatraču) da bi iskazivanje milosti i suosjećanja moglo biti od političke koristi našem guverneru kojemu popularnost drastično opada svakog dana i protiv kojeg su se na nedavnim lokalnim izborima, između ostalih, angažirali sindikati onih kojima baš nitko ne može osporiti da rade za dobrobit društva – sindikati učitelja i medicinskih sestara ("Nurses and teachers say 'no' to Arnold".).
 
Ispostavilo se da je Arnold procijenio da mu se više isplati da ostane vjeran svom dobropoznatom tvrdom uvjerenju o opravdanosti smrtne kazne i da ne učini ništa što bi naljutilo njegovu republikansku biračku bazu, jer one druge ionako nema šanse pridobiti. A možda smo samo nepodnošljivo cinični i, po svom starom običaju, neugodno negativni, kad se usuđujemo posumnjati u njegovu savjest i njegovu iskrenu želju da zauvijek ukloni sa zemaljske kugle sve ono što je štetno i negativno po kalifornijsko pučanstvo.
 
Tko je Tookie Williams? Rođen 1953. u New Orleansu u bolnici za siromašne, seli se 1959. s majkom u Los Angeles, gdje 1971. oformljuje gang koji postaje baza za jedan od dva najopasnija losangeleska ganga, Crips i Bloods. Godine 1979. za vrijeme pljačke u skromnom dućanu "Seven – Eleven", revolverskim pucnjem iz neposredne blizine ubija Alberta Owena, managera dućana i oca dvoje male djece. Dva tjedna poslije toga, za vrijeme pljačke skromnog motela u South Central Los Angelesu, ubija na identičan način troje ljudi: bračni par, vlasnike motela, i njihovu kćerku. Iz te dvije pljačke Tookie izlazi bogatiji za točno 220 američkih dolara.
 
Godine 1981. osuđen je na smrtnu kaznu za ubojstvo Owena i obitelji Yang na temelju svjedočanstva svog bliskog prijatelja koji policiji prepričava Tookiejev razgovor sa svojim bratom u kojem je Tookie navodno rekao: "Trebao si čuti Owenovo krkljanje kad sam ga upucao", nakon čega se krenuo histerično smijati, imitirajući zvuke samrtničkog hropca. Williams je, dakle, osuđen na temelju ovog iskaza svog prijatelja (ah, prijatelji!). Williams je do zadnjeg časa poricao svoju krivnju. Njegova glavna advokatkinja Barbara Becnel je nakon izvršenja smrtne kazne izjavila: "Država Kalifornija je upravo ubila nevinog čovjeka."
 
Devedesetih godina Tookie u ozloglašenom zatvoru San Quentin u San Franciscu doživljava preobraćenje, kako psihičko tako i fizičko. Od ogromnog, opasnog, snažnog crnog nasilnika s afro frizurom, Williams se preobražava u gotovo decentnog, mirnog i mudrog starijeg prosijedog gospodina s intelektualnim naočalama. Zajedno sa svojom advokatkinjom Barbarom Becnel piše seriju knjiga za djecu i omladinu, pokušavajući ih odvratiti od nasilja, gangova i života u zatvoru. Osniva mnogobrojne programe za obučavanje omladine o miru, toleranciji i nenasilju. Javno se zalaže za ukidanje gangova, organizira mirovne skupove u najopasnijim dijelovima Los Angelesa, inicira mirovni sporazum između dva najozloglašenija zaraćena ganga u Americi, poznat kao Tookiejev mirovni protokol.
 
Nekoliko puta biva nominiran za Nobelovu nagradu. U javnoj raspravi na tu temu koja se bjesomučno vodila po medijima sve do Tookiejevog smaknuća (nakon njegove smrti sve je, naravno, odmah zaboravljeno), u želji da se omalovaži Tookiejev rad kao i njegovo takozvano preobraćenje, navode se imena raznoraznih ljudi nominiranih za Nobelovu nagradu za mir, između ostalih Adolf Hitler, Josif Staljin, Benito Mussolini i Fidel Castro.
 
U opširnom obrazloženju svoje odluke, Schwarzenegger (tj. pisci njegovih govora) kaže da nema razloga vjerovati u preobraćenje tog ubojice. Arnold se posebno osvrnuo na jedan detalj: jednu od svojih knjiga, "Život u zatvoru", Tookie je posvetio, između ostalih, i izvjesnom Georgeu Jacksonu, osnivaču militantnog crnog zatvorskog ganga, zvanog Black Guerilla Family. Jackson je na vlastitom suđenju inicirao puškaranje u kojem je poginulo nekoliko ljudi, uključujući suca. U sljedećem pokušaju bijega iz San Quentina Jackson je bio ubijen, ali su zajedno s njim ubijena i tri policajca. Iako se u posveti Williamsove knjige nalaze, osim Jacksonovog, i imena kao što su Nelson Mandela i Malcolm X, Schwarzenegger bira upravo Jacksonovo ime ne bi li dokazao kako je priča o preobraćenju neuvjerljiva. Ne, Arnold nije povjerovao Tookieju.
 
A mi, vjerujemo li mi u preobraćenje? Vjerujemo li u iskupljenje? U mogućnost promjene nečijeg srca? Vjerujemo li, zatim, da je preobraćenje dovoljan razlog za oprost, za milost, za pomilovanje? Vidimo li ljudska bića kao gotove, jednom i zauvijek oformljene rigidne, tvrde strukture? Ili ih vidimo u stalnoj fluktuaciji, u mijeni, u pokretu, nikad gotove (sve do smrti, a možda ni onda, možda pogotovo ne onda), nikad do kraja formirane, vječno u procesu oformljivanja, traženja i nalaženja, rasklapanja i ponovnog sklapanja?
 
Kvantna fizika, uostalom, tvrdi da smo, na subatomskom, primarnom nivou, ionako napravljeni ni od čega, od praznine. Jedan od pravaca budističke filozofije, mahayana, tvrdi da ništa nije stvarno osim praznine i da mi sami stvaramo takozvanu stvarnost svojom sviješću, sitnim mentalnim vezom koji neprestano vezemo u svojim glavama, pričama koje sami sebi pričamo i koje su podjednako nestvarne kao i događaji u kojim sudjelujemo. "Ubojica samo misli da ubija, ubijeni samo misli da je ubijen" – jedna je od ilustracija te teze.
 
Ali čini se da je Schwarzenegger daleko od budizma. Bilo bi, međutim, za očekivati da mu je barem kršćanstvo blisko. Tako barem tvrdi. Gdje je onda oprost, gdje je samilost, gdje je suosjećanje? I kako, s kršćanskog stanovišta, ijedan čovjek, a onda i društvo, može na sebe uzeti odgovornost za ukidanje života drugog čovjeka? Nije li to božja domena? Tko smo mi da odredimo trenutak smrti drugog ljudskog bića, bez obzira na to kakvo to biće jest ili kakvo je nekad bilo?
 
Ima nekih stvari koje čovjeka, uglavnom uspavanog ili dekoncentriranog, povremeno probude i lupe u glavu svojom neopisivom glupošću i bezobrazlukom. Smrtna kazna je jedna od tih stvari. Ne znamo baš ništa, mi ljudi, nego da se stalno i neprestano vrtimo u krugovima, radeći jedni drugima o glavi, osuđujući i procjenjujući jedni druge, uvjereni da smo jedino mi oni ispravni, pravedni, moćni, vrijedni i zaslužni. I tako, u tim bolesnim, ispraznim iluzijama umiremo, ne shvativši ništa, ne naučivši ništa, glupi do bola i do kraja ponosni na svoju glupost.

PISMA IZ AMERIKE: PREOBRAĆENJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.