OSVETA MALIH KINEZA
Viktor IVANČIĆ
4. siječnja, 2006.

Robert Pešutić, sudac Općinskog suda u Splitu koji je Antu Đapića i Borisa Kandarea proglasio nevinima u slučaju krivotvorenja magisterija - uz obrazloženje kako "nije sporno da je Đapićev magistarski rad gotovo u potpunosti plagijat Kandareovih ranijih radova", ali je "velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara" - podigao je tužbu protiv Ferala i njegova urednika Vladimira Matijanića

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Nije sporno da je Đapićev magistarski rad gotovo u potpunosti plagijat Kandareovih ranijih radova, ali velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara."

Tko je autor ove antologijske gluposti?
 
Autor te antologijske gluposti je Robert Pešutić, sudac Općinskoga suda u Splitu.
 
Je li to neki poznat sudac?
 
Poznat je uglavnom po spomenutoj antologijskoj gluposti, a izvjesno je da bi zbog toga mogao ući i u legendu – ove je godine njegov domišljaj publika iznimno visoko rangirala u čuvenom natjecanju pod nazivom "Shit Of The Year".
 
A kojom je prilikom ta antologijska glupost izrečena?
 
Nije samo izrečena, već je i napisana. I to u Pešutićevoj presudi kojom Antu Đapića i Borisa Kandarea oslobađa svake krivnje za slučaj krivotvorenja magisterija, točnije za slučaj kada je Đapić prepisao magistarski rad iz knjige svoga mentora Kandarea, uz mentorovo znanje i suglasnost, te uz činjenicu da su njih dvojica bili najbliže politički povezani, kao članovi vodstva Hrvatske stranke prava. Drugim riječima, Đapić je kao predsjednik HSP-a osigurao Kandareu saborski mandat, a ovaj njemu – omogućivši mu da krivotvori znanstvenu radnju – akademsku titulu.
 
Je li onda prepisivačina dokazana ili nije?
 
Prepisivačina je nepobitno dokazana, na slavu Resavske škole, ali u tom činu flagrantne akademsko-političke korupcije nisu pronađeni elementi kaznenoga djela. Točnije, Đapiću je Pravni fakultet u Splitu oduzeo magisterij, ali su on i Kandare – presudom suca Roberta Pešutića – proglašeni nevinima, pošto je "velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara".
 
Grozota nad grozotama
 
Je li time onda priča završena?
 
Nije. U nastavku priče je sudac Robert Pešutić podigao sudske tužbe protiv Feral Tribunea i njegova izvršnog urednika Vladimira Matijanića.
 
Oho, to je već nešto posve novo i originalno, da suci tuže novinare. A tko su ustvari Feral Tribune i Vladimir Matijanić?
 
Feral Tribune je marginalni lokalni tjednik, a Matijanić je novinar koji je i otkrio da je Đapić prepisao magistarsku radnju, pa je onda ta afera – nad kojom se hrvatska javnost doslovno zgranula – pukla na stranicama spomenutog lokalnog tjednika.
 
A zašto je Pešutić podigao tužbe?
 
Zbog "nekoliko klevetničkih i uvredljivih članaka o njemu kao raspravnom sucu".
 
Što je pisalo u tim "klevetničkim i uvredljivim člancima"?
 
Uglavnom to da njegova presuda kojom su Đapić i Kandare proglašeni nevinima – premda je "Đapićev magistarski rad gotovo u potpunosti plagijat Kandareovih ranijih radova" - predstavlja antologijsku glupost.
 
Samo to?
 
Navedena su još i neka mišljenja pravnih stručnjaka. Na primjer Nikole Viskovića, profesora na Pravnom fakultetu u Splitu, koji je ustvrdio da je Pešutić svojom presudom "učinio grozotu nad grozotama".
 
To dakle znači da "slučaj Đapić" doživljava svoj epilog na sudu, ali bez samoga Ante Đapića?
 
Točno. Svi su izgledi da će slučaj završiti osudom onih koji su aferu otkrili i objavili, i to na osnovu tužbe suca koji je aktere akademsko-političke korupcije proglasio nevinima. Dakle u duhu hrvatske tradicije.
 
A što još piše u Pešutićevim tužbama?
 
E, to ne znamo, pošto tužbe još nisu ni stigle do tuženih.
 
Kako onda uopće znamo da ih je tužio?
 
Znamo po tome što je Robert Pešutić podnio zahtjev da ga se izuzme kao suca u nekim drugim procesima koji se pred Općinskim sudom u Splitu vode protiv Vladimira Matijanića.
 
Kojim drugim procesima?
 
Predmeti nose nazive IIK-18/3, IIK-20/3 i IIK-40/3. Radi se o tužbama što su ih trojica bivših SIS-ovaca (Mario Tomasović, Boško Ramljak i Vlado Ugrin) podnijeli protiv Feralovih urednika Ivice Đikića i Vladimira Matijanića. Ti su predmeti dodijeljeni sucu Pešutiću, pa su čak i održane neke rasprave, ali je onda Pešutić tražio od predsjednika Općinskog suda Vlade Madunića da ga izuzme iz tih predmeta, jer je, veli, on u međuvremenu podigao građansku tužbu protiv Feral Tribunea i kaznenu privatnu tužbu protiv Vladimira Matijanića zbog "nekoliko klevetničkih i uvredljivih članaka o njemu kao raspravnom sucu".
 
Je li Vlado Madunić udovoljio tom njegovom zahtjevu?
 
Jest. Dodijelio je spomenute predmete trojici drugih sudaca.
 
S kojim obrazloženjem?
 
S obrazloženjem: "da bi se izbjegla bilo kakva sumnja u njegovu – Pešutićevu – nepristranost".
 
Znači li to da dotad nije bilo nikakvih sumnji u njegovu – Pešutićevu – nepristranost? Naime, prije nego je on odlučio tužiti novine i novinara?
 
O ne, baš suprotno. Sumnje u nepristranost suca Roberta Pešutića bile su itekako ozbiljne. Toliko ozbiljne da je Vladimir Matijanić uporno zahtijevao da se tog suca izuzme iz predmeta u kojima je on okrivljenik. Samo što su ti zahtjevi bivali glatko odbijani.
 
Difamatorska pisma
 
Samo malo, tu se stvar donekle komplicira. Znači – Matijanić je već tražio izuzeće suca Pešutića, naime, prije nego ga je ovaj tužio?
 
Točno, mnogo prije. I to zato što Robert Pešutić, zbog flagrantnog sukoba interesa, a i zbog svojih moralno-stručnih kvaliteta, nije mogao pošteno suditi u procesima gdje se Matijanić pojavljivao kao okrivljenik. Samo što je predsjednik Općinskog suda Vlado Madunić te zahtjeve odbijao.
 
S kojim obrazloženjem?
 
Suprotnim od onog s kojim je uvažio Pešutićev zahtjev, dakle da "ne postoji nikakva sumnja u njegovu – Pešutićevu - nepristrasnost".
 
A ta je sumnja postojala?
 
Ne samo da je sumnja postojala, već se i potvrdila nekim drakonskim presudama. Pešutićeva pristranost, da se figurativno izrazimo, bila je vidljiva iz aviona (što samo znači da Madunić avionom ne leti, već stvari promatra iz čvrste zemaljske perspektive), a proizlazila je iz ranijih njegovih odnosa s novinarom Matijanićem, pa je utoliko bila i očekivana.
 
O kakvim je "odnosima" riječ?
 
Prije nekoliko godina Vladimir Matijanić kritički je pisao o profesionalnom radu suca Roberta Pešutića. Između ostaloga i da je ovaj bio u skupini od petoro sudaca protiv kojih je pokrenut stegovni postupak zbog velikog broja predmeta koji su odlazili u zastaru. Između ostaloga i da je Pešutić, vođen karijernim motivima, novinarima dostavljao anonimna pisma u kojima difamira svoje sudske kolege.
 
Kako je to Matijanić znao ako su pisma bila anonimna?
 
Tako što je Pešutić i njemu osobno uručio jedno takvo pismo živopisnog sadržaja.
 
Osvetnička nepristranost
 

Što se potom dogodilo?
 
Robert Pešutić reagirao je na ove kritičke tekstove, pa se u novinama razvezla žestoka polemika između njega i Matijanića. Postali su takoreći "stranke u sporu", samo ne pred sudom, već na novinskim stranicama.
 
Zar to nije posve legitimno?
 
Legitimno je, jasna stvar, ali postoji jedan bizaran detalj: u jeku tog javnog čerupanja, dok se dvojica aktera zdušno svađaju po novinama, protiv Vladimira Matijanića pristižu neke tužbe, a ti predmeti na Općinskome sudu u Splitu dodjeljuju se – sucu Robertu Perišiću.
 
To je već dosta neugodno, mora se priznati, sluti na "nastavak polemike pravnim sredstvima"?
 
Upravo su se tako dalje razvijale stvari. U splitskome sudu imali su tu autentičnu zamisao: da sudac koji s novinarom vodi javnu polemiku, i to o vlastitoj (ne)profesionalnosti, istodobno može "nepristrano" donositi pravorijeke u postupcima gdje se isti novinar pojavljuje kao okrivljenik. I to sudac takvih moralnih gabarita koji piše anonimne potkazivačke paskvile protiv svojih kolega. Matijanić je upravo zbog toga tražio da se njegovi predmeti dodijele drugim sucima – "da bi se izbjegla bilo kakva sumnja u Pešutićevu nepristranost" – tim više što se radilo o procesima koji nisu bili naivni.
 
Na primjer?
 
Na primjer Igor Štimac. Splitski moćnik Igor Štimac tužio je Feralova urednika zbog "klevetničkih i uvredljivih članaka", a predmet je došao na stol suca Roberta Pešutića. Matijanić je tražio njegovo izuzeće - pošto s Pešutićem vodi javni spor, te ne vjeruje u njegovu objektivnost - ali predsjednik Suda Vlado Madunić taj je zahtjev odbacio kao neosnovan, jer "ne postoji nikakva sumnja u sudčevu nepristranost".
 
I kako je završila ta stvar sa Štimcem?
 
Pešutić je Matijanića rebnuo s tri mjeseca zatvorske kazne, uvjetno na godinu dana!
 
Osveta maloga Kineza?
 
Mali je Kinez vrlo vjerojatno i veliki Hrvat, pa nemojmo ulaziti u nijanse "sudčeve nepristrasnosti". To znade biti kompleksna tvorba. Nevoljni Matijanić nikada neće pouzdano znati je li fasovao tri mjeseca zatvora zato što je pisao loše o Igoru Štimcu ili zato što je pisao loše o Robertu Pešutiću. Pouzdano je samo to da je pisao istinu i o jednom i o drugom. Pa je dakle kazna zajamčena. Općenito se štimci uz pešutiće osjećaju kao ribe u vodi. Da se kojim slučajem sudilo Štimcu, a ne Matijaniću, Pešutićeva presuda bila bi jednako inteligentna i logički inovativna kao i u "slučaju Đapić".
 
Kako bi ona glasila?
 
Otprilike ovako: "Nije sporno da je Matijanić pisao istinu o Igoru Štimcu, ali o mnogim se kriminalnim djelatnostima u našem društvu piše istinito pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara. Osim novinara."
 
A kako je na sve to reagirao Vlado Madunić?
 
Predsjednik Općinskog suda reagirao je tako što je praktički sve tužbe protiv Vladimira Matijanića liferovao sucu Robertu Pešutiću, operativno podupirući njegov osvetnički pohod. On je iskazivao puno povjerenje u "nepristranost" te osvete.
 
Kozmos i boranija
 
Zar predsjednik suda ne bi trebao voditi računa o vjerodostojnosti i dignitetu institucije kojom rukovodi?
 
Pa on to uglavnom i čini. Šteta bi bilo da netko tko kontinuirano kritički piše o blatu u kojem se valja splitsko pravosuđe ne dođe u ruke nekome tko ima i osobni interes da mu se napije krvi. Tako će se najbolje štititi dignitet splitskog pravosuđa, koje će se, doduše, i dalje valjati u blatu, ali se o tome neće javno zboriti. A tko bude zborio, kao što vidimo, neće proći nekažnjeno.
 
Što sada, kada je Robert Pešutić podigao privatne tužbe protiv Ferala i Vladimira Matijanića?
 
Već smo pokazali da je Općinski sud u Splitu savršeni ambijent za osmozu privatnog i općeg. Sada će Vlado Madunić te predmete dodijeliti nekom "nepristranom" sucu, uz vjerojatni uvjet da je dotični Pešutićev intimus. Ili da je to barem netko od sudačke boranije Pešutićeva kalibra.
 
Zašto se tom boranijom uopće ovako opširno bavimo?
 
Zato što je primjer paradigmatičan. U njemu je zbijena svekolika bijeda hrvatskoga pravosuđa. A kada se ujedine nekompetencija, politička podložnost i moralna korupcija, rezultati su obično krajnje iritantni – poput prodora prsta u anus - pa se svako malo ukažu u vidu neke antologijske gluposti, kao što je to Pešutićeva presuda u "slučaju Đapić".
 
Sudske se odluke ipak, prema važećim zakonima, ne smiju komentirati, makar nedvojbeno bile antologijski glupe?
 
Držimo se one Fricove da je glupost kozmička sila, a to znači da nije podložna hrvatskoj legislativi.

OSVETA MALIH KINEZA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.