LATINSKA VEZA
Ivica ĐIKIĆ
4. siječnja, 2006.

Gotovinin boravak u Argentini i Čileu nipošto nije plod slučajnosti, budući da je riječ o zemljama koje su, u vrijeme UN-ovog embarga, ilegalno isporučivale oružje u Hrvatsku. Režim bivšeg argentinskog predsjednika Carlosa Menema Hrvatskoj je od 1991. do 1995. prodao oružje vrijedno blizu 100 milijuna dolara. Čileansko-hrvatska priča o švercu oružja težila je oko 10 milijuna dolara, a po iskazima svjedoka, bivši čileanski diktator Augusto Pinochet osobno je naredio slanje otprilike 15 tona oružja vojsci Franje Tuđmana

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Informacija što je u ovom listu objavljena po hapšenju Ante Gotovine, a koja je kazivala da razrješenje tajne o skrivanju rečenog haaškog optuženika – skrivanju koje je trajalo četiri i pol godine – najprije valja potražiti među bjelosvjetskim trgovcima oružjem, dodatno je osnažena pošto je ovih dana pregledana Gotovinina lažna putovnica na ime Kristijan Horvat: među žigovima koje Franjo Katavić nije krivotvorio zajedno sa spomenutim pasošem, najučestaliji su oni što nose oznake graničnih službi Argentine i Čilea, a iz analize datuma na tim pečatima s priličnom je sigurnošću ustanovljeno da je general-bjegunac veći dio skrivanja od pravde proveo upravo u tim dvjema južnoameričkim državama.

Preplaćeno oružje
 
E sad, je li baš posve slučajno da je Gotovina tako dugo boravio u zemljama u kojima su provođene – ili još uvijek traju – istrage o ilegalnoj prodaji oružja Hrvatskoj, prodaji što se odvijala početkom devedesetih godina kad je vrijedio UN-ov embargo na trgovanje oružjem s režimom Franje Tuđmana?
 
Teško da je riječ o slučajnosti, pogotovo ako se iznova pročita transkript predolujnog brijunskog sastanka održanog 31. srpnja 1995. godine, čija je autentičnost – unatoč odvjetničkim osporavanjima – definitivno potvrđena: pri kraju sesije tadašnjeg vojnog vrha Ante se Gotovina, naime, obraća vrhovniku Tuđmanu i moli da se, ako je ikako moguće, napokon isplati sedamdeset milijuna dolara misterioznim dobavljačima oružja iz inozemstva. Taj je stenogram, pored ostalog, dokaz da je Gotovina bio uključen u nabavku oružja za Hrvatsku vojsku, kao i brojni njegovi prijatelji (Hrvati i stranci) koji su 1991. došli iz inozemstva i navukli maskirnu uniformu.
 
Prema saznanjima argentinskih istražitelja, koja su objavljena u tamošnjim medijima, režim bivšeg predsjednika Carlosa Menema Hrvatskoj je, u razdoblju od 1991. do 1995., prodao oružje u vrijednosti od blizu sto milijuna dolara: argentinski izvori obznanili su da se radilo o najmanje 36 topova velikog kalibra, potom o dvadeset i pet tisuća automatskih pušaka, raketama kratkog dometa “pampero”, te o tisućama tona granata, mina i pješačke municije. Posljednja velika isporuka zbila se u prosincu 1994., otprilike mjesec dana pošto je Franjo Tuđman boravio u službenom posjetu Argentini, a ilegalna trgovina odvijala se brodovima Croatia Linea što su u argentinskim lukama ukrcavali oružje koje je, prema službenim deklaracijama, trebalo ići u Panamu. U posao je, osim predsjednika Menema, bio uključen i Menemov zet i savjetnik Emir Yoma, zatim bivši ministar obrane Gonzales i njegov nasljednik Catilion, poznati svjetski krijumčar oružja Monzer Al Kassar, Sirijac s argentinskim pasošem, koji već godinama živi u Španjolskoj, te umirovljeni pukovnik argentinske vojske Diego Palleros, koji je upravljao dvjema urugvajskim tvrtkama preko kojih se odvijao šverc.
 
Ništa od istrage
 
Premda je Menem o ovoj temi saslušavan prije tri-četiri godine, pravorijek još nije izrečen, a posebna je zanimljivost ilegalnog argentinskog izvoza oružja ta što je, prema ocjenama tamošnjih analitičara, Hrvatska barem dvostruko preplatila prošvercano oružje. U tih pedesetak milijuna dolara viška nisu se “ugradili” samo Argentinci, nego i odabrani Hrvati, a po podacima hrvatskih tajnih službi, riječ je o skupini soldata što su bili okupljeni oko Ante Gotovine i Ante Rose, dvojice legionara koji su radili samo ono što im je naređivao Gojko Šušak: to su sve redom registrirani međunarodni krijumčari oružja koji su se, s isključivo profiterskim motivima, 1991. priključili Hrvatskoj vojsci, pa su ubrzo dobili hrvatsko državljanstvo, a njihova su imena James Cappiau, Yves Almodoval i Rodolfo Barno Savedra. Ovaj potonji posebno je zanimljiv za priču o Gotovininu skrivanju.
 
Radi se, naime, o bivšem pukovniku argentinske vojske koji je u Rosin kamp u Kumrovcu stigao u ljeto 1991., a malo potom tamo je stigao i prvi oveći kontingent tzv. argentinki, to jest jurišnih pušaka FAL, koje su dobivali samo pripadnici specijalnih jedinica HV-a. Savedra je u hrvatskim Oružanim snagama dogurao do brigadirskog čina, pa je u prvim godinama posttuđmanizma poslan u mirovinu, da bi trenutačno boravio u Iraku, gdje se bavi unosnim zaštitarskim poslovima za američke poslodavce. Dok je, pak, bio aktivni hrvatski vojnik uživao je najviši stupanj Gotovinina povjerenja: sadašnji haaški optuženik postavio je Savedru godine 1992. za svog nasljednika na mjestu zapovjednika obrane Livna. Hrvatski obavještajci raspolažu prilično utemeljenim indicijama da je ovaj Argentinac bio ponajvažniji optuženikov pomagač u bijegu i da je zahvaljujući upravo njegovim vezama u vojnim krugovima – uz veze što su zasnovane na onih pedesetak milijuna dolara zarađenih na oružju – Gotovina nesmetano boravio u Argentini.
 
Švercerska priča
 

Čileansko-hrvatska priča o švercu oružja s početka devedesetih, bar prema sadašnjim spoznajama, nije bila toliko vrijedna (oko deset milijuna dolara), no vlasti u Santiagu saslušavale su početkom prosinca 2005. bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinocheta u vezi s prodajom oružja Hrvatskoj, a već postoje iskazi svjedoka – nekadašnjih vojnih dužnosnika – koji tvrde da je Pinochet osobno naredio slanje otprilike petnaest tona oružja vojsci Franje Tuđmana. Posao se odvijao preko čileanske državne vojne firme FAMAE, a 29. studenoga 1991. u budimpeštanskoj je zračnoj luci otkriven kontejner oružja iz Čilea namijenjen Hrvatskoj, iako su službene deklaracije govorile da se radi o humanitarnoj pomoći namijenjenoj Šri Lanki. U tamošnjim krugovima ražalovanih i aktivnih vojnika sigurno je postojao netko koga su Gotovina i Roso, ili možda Rodolfo Savedra, zadužili u kupovini oružja 1991. godine.
 
U lipnju 2001. tadašnji je hrvatski premijer Ivica Račan najavio otvaranje istrage o domaćim državljanima upetljanima u šverc oružja iz Argentine i Čilea u Hrvatsku, no od te najave, naravno, nije bilo ništa. Sad se pogotovo ne može očekivati istraga, jer bi to zapravo bila istraga o Gotovininim pomagačima, a aktualni premijer Ivo Sanader objavio je da je tzv. Akcijski plan završen i da neće biti nikakva progona onih koji su asistirali bjeguncu.

LATINSKA VEZA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.