POMIRBA S PRETVORBOM
Vedran MARJANOVIĆ
4. siječnja, 2006.

Najveća zatvorska kazna za kriminal u pretvorbi izrečena u Hrvatskoj je četiri i pol godine, a postupci nekima od najistaknutijih aktera pretvorbe, poput Josipa Gucića i Miroslava Kutle, traju godinama; protiv Gucića je, primjerice, u svibnju prošle godine okončana istraga zbog nanošenja štete NIK-u i još nekim kompanijama, ali zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo još nije podignulo tužbu. Na Općinskom sudu u Zagrebu Kutli je u slučaju "Tisak" dokazano protupravno postupanje i imovinska korist, ali je ipak oslobođen optužbi

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U Hrvatskoj je, prema službenim podacima, do sada svega devet osoba završilo na robiji zbog malverzacija u pretvorbi i privatizaciji iako je unatrag šest godina organizirano nekoliko stotina suđenja tog tipa. Na stranu što je najveća dosuđena zatvorska kazna četiri i pol godine zatvora i što među "zatarabljenima" nije nitko od najznačajnijih vinovnika kriminala u privatizaciji, upadljivo je da sudski postupci koji se bave pretvorbenim kriminalom idu sporo i traljavo, da je puno toga otišlo u tzv. zastaru te da prema nekima od najčešćih kaznenih djela u pretvorbi nije uspostavljena jedinstvena sudska praksa, o čemu svjedoče izvješća nekih državnih institucija, poput Državnog odvjetništva, i Feralova rekapitulacija tijeka sudskih procesa viđenijih pretvorbi hrvatskih poduzeća.

Jedno od najdužih suđenja za kriminal u pretvorbi traje na Županijskom sudu u Rijeci, gdje je 4. prosinca 2000. dignuta optužnica protiv Josipa Gucića za zlouporabe položaja i ovlasti u poslovanju riječkog Brodokomerca. Do dana današnjeg nije okončana ni glavna rasprava. U međuvremenu, prema informaciji iz riječke ispostave Državnog odvjetništva, još u veljači i rujnu 2002. započete su istražne radnje protiv Gucića koje imaju za cilj utvrditi nanošenje još neke štete i protupravnog stjecanja imovinske koristi u Brodokomercu. Na drugom kraju Hrvatske, u Osijeku, na tamošnjem Županijskom sudu, podignuta je 25. svibnja 2001. protiv Gucića i drugih optužnica za malverzacije u Slavonija osiguranju. I taj postupak je u toku, a ne smije se zanemariti ni zagrebački dio procesuiranja janjevačkog tajkuna. Na Županijskom sudu u Zagrebu dovršen je u svibnju 2005. istražni postupak protiv Josipa Gucića i drugih za nanošenje štete NIK-u i još nekim kompanijama, koji je trajao pet godina, budući je Općinsko državno odvjetništvo još tokom 2000. sastavilo i predalo istražni zahtjev. Optužnica, međutim, još nije podignuta. I Županijski sud u Splitu, prema informacijama iz Državnog odvjetništva, trebao bi provesti istragu protiv Gucića za više kaznenih djela, ali to još ne čini. Josip Gucić, da ne bude zabune, brani se sa slobode.
 
Daleko od epiloga
 
Daleko od sudskog epiloga je i poznata afera Gradski podrum s Miroslavom Kutlom u glavnoj ulozi. Zna se samo da je odgovarajuća optužnica protiv Kutle iz Županijskog državnog odvjetništva odaslana na Općinski sud u Zagrebu 28. prosinca 2001. te da suđenje još traje. Na istome sudu Kutli je godinama suđeno za nanošenje štete imovini Tiska od 45 milijuna kuna. Iako je u ovom slučaju, kao primjer začinjanja čudne sudske prakse u procesuiranju kriminala u pretvorbi, Kutli nedvojbeno dokazano protupravno postupanje i imovinska korist, oslobođen je optužbi. Naime, u odgovarajućem članku Kaznenog zakona koji govori o kaznenopravnoj zaštiti imovine, navodno "redakcijskom greškom", ostala je riječ "društvena imovina" što se nije moglo primijeniti na oštećivanje Tiska, kao privatnog poduzeća, pa je pala optužnica protiv Kutle. Kasnije će Sabor donijeti posebno vjerodostojno tumačenje o tome što se može podvesti pod kaznenopravnu zaštitu imovine; da je doneseno prije, Kutle ne bi bio oslobođen.
 
Po dužini suđenja svakako je raritetan i slučaj splitskog Bobisa. Još 5. srpnja 1993. Općinski sud u Splitu osudio je tadašnjeg direktora Bobisa Zdravka Mulića na jednogodišnju robiju na temelju optužnice za zlouporabe položaja i ovlasti, koju je presudu Županijski sud početkom 1994. ukinuo i vratio na ponovno suđenje. Iako je Državno odvjetništvo slalo požurnice, proces Muliću i još nekolicini okrivljenika negdje je zapeo, pa se 14. siječnja 2003. donosi rješenje o obustavi postupka zbog nastupa apsolutne zastare kaznenog progona koja je nastupila 24. kolovoza 2002. Koju godinu kasnije Mulić je kao SDP-ov kadar postao član splitskog Poglavarstva zadužen za financije i na tome je mjestu ostao sve do proljeća 2005. godine.
 
Uopće, zastara kaznenog progona u procesuiranju nedjela u pretvorbi bila je odveć česta da bi se radilo o slučajnosti. Inače, prema Kaznenom zakonu, članak 292. stavak 2., relativna zastara nastupa deset godina nakon počinjenja kaznenog djela i ukoliko prijava nije bila podnesena na vrijeme da se u tom roku pokrene kazneni postupak, prijava se ima odbaciti. Ta se zakonska odredba naročito pojavljuje kao razlog za obustavu istrage po prijavama koje je sastavljao i podnosio Državni ured za reviziju, nakon što je istražio pretvorbu i privatizaciju 1556 hrvatskih poduzeća.
 

U izvještaju Državnog odvjetništva o kaznenim predmetima u svezi pretvorbe i privatizacije, što je jesenas podnesen Saboru, stoji da je Državni ured za reviziju podnio 71 kaznenu prijavu i 107 prijava sa sumnjom na počinjenje kaznenih djela, zaključno s koncem 2004. Revizori su, inače, našli elemenata za još 93 kaznene i prijave sa sumnjom na počinjene kaznenog djela, ali su utvrdili da se to već procesuira.
 
Od onoga što su prijavili revizori, najčešće kriminalne rabote bile su prodaja imovine koja nije ušla u temeljni kapital pravne osobe, pretvaranje neosnovanih potraživanja u udjele i "pogreške" kod procjenjivanja vrijednosti kapitala. Revizori su iznijeli i procjenu da je samo neunošenjem dionica, udjela stvari i prava u vrijednost kapitala tvrtki, država oštećena za 484 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Zanimljivo je da po tadašnjim zakonima samo neunošenje imovine u pretvorbeni elaborat nije bilo kazneno djelo; isto bi nastalo tek prodajom zatajene imovine i prisvajanja tako dobivenih novaca.
 
Masovne zastare
 
Zastara sudskog progona najviše je došla do izražaja pri procesuiranju drugog najčešćeg kaznenog djela u pretvorbi - pretvaranja izmišljenih potraživanja u vlasničke udjele. Tim su se marifetlukom u pretvorbi najviše služile banke i osiguravajuća društva, i to ranih devedesetih, u počecima ubave privatizacije, pa otuda i zastare. Revizori procjenjuju da je država primjenom tog tipa kriminalnih rabota u pretvorbi oštećena za 335 milijuna njemačkih maraka.
 
Zanimljiva je opaska Državnog odvjetništva da je, uz zastaru, najveća prepreka u procesuiranju malverzacija pri pretvaranju izmišljenih potraživanja u vlasničke udjele, bila ta što su "protupravne radnje bile vezane uz šire gospodarsko-političke odluke". Isto tako, ured Mladena Bajića skreće pažnju na ogledni primjer da je Vrhovni sud svojedobno odbio žalbu splitskog Općinskog državnog odvjetništva na odluku Županijskog suda u Splitu u slučaju pretvorbe Slobodne Dalmacije d.d. Time je Vrhovni sud praktički proglasio pretvaranje izmišljenih potraživanja više banaka u vlasničke udjele u Slobodnoj, čime je počeo rusvaj u režiji HDZ-a i Miroslava Kutle u toj firmi, legalnom rabotom. Isto tako, Državno odvjetništvo žali se i na sudsku praksu koju je Vrhovni sud iskazao i po pitanju famoznih menadžerskih kredita, podsjećajući na odluku tog suda iz 1996. Njome je Vrhovni sud zauzeo stav da se kod menadžerskih kredita ne radi o stjecanju protupravne imovinske koristi, što je Državnom odvjetništvu bio signal da olabavi istražne radnje o vinovnicima menadžerskih kredita, a kaznene prijave tog tipa počne odbacivati. Odvjetništvo tvrdi da su "menadžerski krediti bili značajan društveni i pravni problem u početku privatizacije za koji smo smatrali da je potrebno odgovorne osobe procesuirati". Podsjetimo, menadžerski krediti bili su dobro uvježbana operacija otplate kredita u poslovnoj banci novcem poduzeća koje je kupljeno u pretvorbi tim istim kreditom. Ako je banka još k tome bila i suvlasnik dotičnog poduzeća, sve je išlo još brže i jeftinije.
 
Varijante pljačke
 

Kod treće najčešće varijante "pelješenja" trgovačkih društava u pretvorbi, namjerno podcijenjene vrijednosti kapitala društva, šteta načinjena državi, prema reviziji, iznosi 945 milijuna kuna. I tu se, budući su procjene u najvećem dijelu obavljane između 1992. i 1993., pojavio problem zastare. Prema podacima Državnog odvjetništva, podneseno je svega petnaest kaznenih prijava za ovu vrsta pretvorbenog nedjela. Iz mora dokaza koje je Ured za državnu reviziju prikupio o krivim procjenama kapitala, valja izdvojiti primjer Badel Bapa, u čijem je pretvorbenom elaboratu navedena čak deset milijuna tadašnjih njemačkih maraka manja vrijednost tvrtke od one koju su utvrdili revizori. Zatajeni su bili stanovi u vlasništvu poduzeća, a u vrijeme donošenja pretvorbenog elaborata predsjednik Uprave poduzeća bio je Josip Marmilić, a na čelu Nadzornog odbora Emil Petković. Sudski progon Marmilić i Petković izbjegli su zbog zastare.
 
Sveukupno, od onih 178 kaznenih i prijava s osnovanom sumnjom na počinjenje kaznenog djela u pretvorbi, Državno odvjetništvo moralo je u 47 slučajeva konstatirati zastaru od počinjenja kaznenog djela, a iz drugih razloga, odbacuje još 50 prijava koje su sastavili revizori. Što u krajnjem zbroju predstavlja kuriozitet da je DO odbacio svaku drugu prijavu revizije. Od preostaloga, Odvjetništvo podnosi 18 optužnica nadležnim sudovima dok za ostale slučajeve traži od sudova istražne radnje, koje još uvijek traju. Postupajući po rečenim optužnicama, sudovi do sada nikoga nisu osudili na robiju, dovršivši svega četiri suđenja. Pritom su izrečene po dvije uvjetne i novčane kazne.
 
Mimo Državnog ureda za reviziju, policija, građani i poduzeća prijavili su zbog kriminalnih rabota u pretvorbi još 1048 osoba. Državno odvjetništvo odbacilo je 401 prijavu, za 348 prijavljenih zatražilo je istražne radnje, po čijem je okončaju optuženo 298 osoba, dok je za 86 slučajeva postupak obustavljen zarad nedostatka dokaza. Do sada je presuđeno 141 okrivljeniku, od čega je u čak 41 posto slučajeva presuda bila oslobađajuća! Ni to nije sve, među osuđujućim presudama, samo u onih devet slučajeva s početka teksta, izrečena je bezuvjetna zatvorska kazna.
 
E sad, promatraču je na volju procijeniti je li prema vinovnicima kriminala u pretvorbi bilo više blagonaklono Državno odvjetništvo, koje je odbacilo 400 prijava policije i građana te svaku drugu prijavu revizije, ili sudstvo koje je do sada od 141 presude u svega devet slučajeva dosudilo bezuvjetne zatvorske kazne. Pri svemu tome, dakako, neizbježno je i pitanje kome su i zašto bili u interesu katastrofalni rezultati kaznenog progona pretvorbeno-privatizacijskih muljatora.

POMIRBA S PRETVORBOM
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.