SRBI TREBAJU NEZAVISNOJ CRNOJ GORI
Tatjana GROMAČA
4. siječnja, 2006.

Crna Gora ne boluje bolesti od kojih danas boluje Srbija. Imamo ostatke tih bolesti, imamo zanesenost i ponesenost, od folklorne do kvaziistorijske. Ali nama Srbi trebaju. I kao konstitutivni narod buduće Crne Gore, i kao narod kome ćemo se okretati, ali po jednakoj mjeri, ništa protežirano. Mi se već možemo hraniti sami, nama ne treba srpska prasad niti srpsko žito. Mi ne skupljamo kulturne vrijednosti s reciklaže novog, starog i terazijskog Beograda. Mi svoje kulturne vrijednosti sami proizvodimo i uzimamo sve što nam treba direktno iz svijeta

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Suvremeni crnogorski pisac Jovan Nikolaidis iz Ulcinja hrvatskoj publici možda nije odviše poznat, no ovaj je angažirani intelektualac itekako važan za godine koje se nazivaju "novijom poviješću" Crne Gore. Jovan Nikolaidis jedan je od onih glasova koji hrabro i nedvosmisleno govore o vlastitoj zemlji. Vlasnik nezavisne izdavačke kuće "Plima", jedan od pokretača časopisa s već desetogodišnjom tradicijom Plima plus, autor desetak knjiga ("Valdinos trideset i tri", "Ulcinjska pisma", "Fosforne brojanice – zapisi o zemlji"...), Nikolaidis je pisac čije je angažirano, politikom motivirano pismo, ispisano pjesničkim nadahnućem i snagom, impresivnim jezikom i bistrom misli onoga koji mora izreći istinu.

- Za svoju posljednju knjigu "Fosforne brojanice - zapisi o zemlji" rekli ste da ste u njoj razotkrili sve što ne volite u Crnoj Gori. Ipak, ona ne ostavlja takav dojam, baš suprotno.
 
- Obožavam tu zemlju, koja mi je dala dosta znoja, krvi i suza. Ali ovoga trenutka ne mogu da govorim o svojoj zemlji loše zato jer ona treba da bude bolja. Tako da prihvatam na sebe da nosim taj krst njenog šamaranja. Ta je knjiga posvećena jednom od najvećih Crnogoraca dvadesetog veka, Marku Vešoviću, koji je još jedan od ljudi kojega Crna Gora nemilice odbacuje. Sva sreća, on kao tvrdoglavi Crnogorac odbacuje i nju, ali ja tako ne mogu. Ja moram da volim onoga koji me kinji. To nije mazohizam, nego je potreba prijeke "domoljubnosti", kako bi rekli vi u Hrvatskoj. Ta domoljubnost je banalna riječ, ali ovoga trenutka ja moram da se borim za Crnu Goru.
 
Građanska ili nikakva
 
- U jednom vašem tekstu osjeća se upravo dječačka radost u vezi s vremenom u kojem je Crna Gora sada, vremena u kojem je ona već dobila višestranački parlament i u kojem se treba formirati u jednu građansku državu...
 
- Crna Gora naprosto mora biti građanska zbog njenog sastava. Crna Gora će biti multikulturalna ili je neće biti, nju će uzdići, kao i svih proteklih decenija, njene manjine, one su najelitniji dio Crne Gore. Tome moramo priključiti grupu Crnogoraca, ne volim da kažem riječ "autentičan", ali moram to da kažem zbog činjenice da se nova forma Crne Gore zasniva na hiljadugodišnjoj, evo opet paralele sa Hrvatskom, tradiciji. Činjenica je da mi zaista imamo jedan fini multikulturalni kontinuitet kojega su u poslednja dva veka degradirali crnogorski vladari, osobito kralj Nikola, poslednji, koji je skupo platio svoje zanose da će biti kralj svih Srba. Dakle, on je protjeran, mi smo 1918. izgubili svoju državu, koju sada pokušavamo da rekonstruišemo. Sigurno su uslovi drugačiji, mislim da će to da ide dobro. Šta će se desiti posle toga, to je otvorena rana, zbog koje će sigurno kapati gnoj po Crnoj Gori, jer je ona prilično nespremna za taj korak, ali se mora podrazumijevati da se mora otvoriti sloboda, da bi je onda postepeno osvajali. Tako da, jeste nedorečeno, jeste prilično traljavo, ali dok sam bivao ovih dana kod vas u Hrvatskoj, priče koje su mi govorili vispreni ljudi o onome što se ovdje dešava, to me prilično razvedrilo. Bio sam zaprepašten onime što vi meni govorite. Neću da kažem da smo mi isti kao i vi. Mi smo sigurno gori nego vi. Ali način na koji mi možemo izbeći zamke koje vi niste preskočili je možda naša nada.
 
Razbijanje zabluda
 
- S druge strane, u jednom vašem tekstu, koji je sigurno nešto starijeg datuma, prilično ste rezignirani i na jednom mjestu kažete da nema ni crnogorske kulture, niti crnogorske nacije, niti crnogorskog naroda, da je sve "izgubljeno"?
 
- To je baš zbog toga što se desilo da imate jednu jaku kolaboracionističku struju, da imate Crnogorce koji u ime udobnosti i komocije neće da prihvate patnje koje njihova zemlja ima, to su takozvani "terazijski Crnogorci". Naime, imate jednu jaku, žestoku struju koja srbuje u Crnoj Gori. A moram da vam napomenem da ja zapravo sa nestrpljenjem očekujem čas da mi i takve Srbe, koji to hoće da budu, da ih prihvatimo apsolutno kao one koji se identifikuju kao Srbi. To je sasvim normalna stvar. Međutim, Crna Gora ne boluje bolesti od kojih danas boluje Srbija. Imamo ostatke tih bolesti, imamo zanesenost i ponesenost, od folklorne do kvaziistorijske. Ali nama Srbi trebaju. I kao konstitutivni narod buduće Crne Gore, i kao narod kome ćemo se okretati, ali po jednakoj mjeri, ništa protežirano. Mi se već možemo hraniti sami, nama ne treba srpska prasad niti srpsko žito. Mi ne skupljamo kulturne vrijednosti s reciklaže novog, starog i terazijskog Beograda. Mi svoje kulturne vrijednosti sami proizvodimo i uzimamo sve što nam treba direktno iz svijeta. Dakle, nas Srbija nikako ne hrani. Ovoga se trenutka već može desiti da, kao što smo prije desetak godina prihvatali beogradske glumce u Budvi, kao što imamo itekako razumijevanja za više od sto hiljada kosovskih izbjeglica, tako ćemo sjutra već sigurno, ako Srbiji bude trebalo, koja nas je htjela smjestiti u region, ponuditi mnogo više. Iako je ona velika a mi mali. Možda ćemo mi njih na neki način hraniti, barem u razbijanju zabluda.
 
- Ima li Crna Gora dovoljno vlastitih resursa, osim turizma, naravno?
 
- A kud ćete više?! Ima stotinu i nešto kilometara obale koja je iznimna, reprezentativna. Ako ubacite multikulturalizam kao fino pakovani produkt turizma, niko ne može da vam odgovori negativno. Sigurno je da će biti vrlo prijemčljivo za bilo kog turistu koji dolazi iz zapadnog svijeta da dođe kod nas. Uzmite u obzir samo činjenicu da u Ulcinju imate 85 posto albanskog življa koji su sve vrijeme prihvatali činjenicu da ne smiju iritirati većinsku populaciju, a unutar svoje lokalne zajednice jako su dobro štitili manjinu koja je srpska i crnogorska. Evo vam još jednog primjera – u Ulcinju koji je dominantno muslimanski, čovjek koji je zauzeo određenu poziciju, Albanac – musliman, izvukao je iz ladica dugo zatiranu ideju o podizanju spomenika Mariji Tereziji. Paradoks je još veći što je taj čovjek predsjednik Islamske vjerske zajednice u ulcinjskom džematu. Zar ova činjenica ne govori dovoljno u prilog crnogorskog multikulturalizma?
 
Šarena laža
 
- Ipak, nisu li ti multikulturalizmi neka vrst "privida"?
 
- Istina je, to jest folklor, ali molim lijepo, zašto turisti šetaju po svijetu? Da bi vidjeli folklor, njima treba egzotika, to jest – šarena laža. Ali turizam je, čini mi se, gotovo sav takav. Nema čistih mora, nema čiste hrane. Dakle, turizam, priča o multikulturalizmu, zimski centri na sjeveru Crne Gore koji su svake godine puni. Ponavljam, Crna Gora nije gladna, nije kamenita, Crna Gora počinje da živi kao sav ostali, normalan svijet. Mislim da ona na to ima pravo.
 
- Kako vi onda kao Crnogorac...
 
- Nisam ja Crnogorac, u meni ima pet naroda, to je još jedna od sreća mog života, što u mojoj krvi ima pet nacionalnih identiteta. Moj je identitet da sam dobar plivač na sto metara, moj je identitet također da sam nekada volio mnogo da pijem, a sada volim mnogo da jedem. Moj je identitet isto tako da mi je drago da dođem u Hrvatsku i da pokušavam da Istrijanima objasnim da smo slični. Dakle ja u dvadeset i četiri časa mogu da imam dvadeset i četiri identiteta. Zašto? Zbog toga što sam građanin. I zato što me ne interesuje ni jedna druga stvar, jer sam u dubini bića, iako imam pet nacija u sebi, anacionalan i antinacionalan. Treba probati da pokušamo objasniti političkim strukturama u Crnoj Gori, da je prednost za Crnu Goru upravo u činjenici što je komparativna. Mi ne možemo biti sami, mi smo mala država, slaba država. Hajde da kažem i siromašna država. Ali upravo je naša multikulturalnost naše bogatstvo.
 
Srbijica i Crna Gora
 
- U nekim mjestima, kao što je Ulcinj, ne može se negirati neka vrst monopola koju ima većinsko, albansko stanovništvo...
 
- To je deal između republičke politike i lokalne vlasti. Mi moramo imati pokaznu jedinicu za manjine koje u jednoj lokalnoj zajednici dominiraju. Od političkih, folklornih, privrednih oblasti. Daj bože da se desi da sve opštine na sjeveru, koje gravitiraju prema Beogradu, da sve do kraja ispolje svoj srpski identitet, ali inkorporiran u crnogorsku nezavisnu, građansku državu. A ne da rovare i da slijede slijepu politiku petnaestogodišnjeg ludila Srbije. Nikakvih problema nema da se u Crnoj Gori, multikulturalnoj, svaki identitet određuje po mjeri svojih želja. Dakle, ako netko želi da srbuje, neka srbuje. Neka srbuje u Crnoj Gori, kao građanin Crne Gore. Tako vrijedi i za bilo koji drugi narod. Jer, dok god Crna Gora ne bude otvorena i građanska, postojati će restlovi Hrvata koji, kad svane sunce, gledaju prema Hrvatskoj. Postojati će Albanci koji gledaju prema Tirani, iako su oni uvijek pokazivali volju da dokažu lojalnost Crnoj Gori. Samo neka Srbi Crne Gore prestanu da se mole na strani na kojoj se nalazi Beograd, i sve će biti u redu. Dakle, ne protežirati ništa što ne podrazumijeva slobodnu građansku Crnu Goru. Jer ako ne bude tako, ako ta Crna Gora ne bude pripadala svima, bez ograda, ionako je dovoljno opasnosti, neće se to završiti lijepo.
 
Srbijica i Crna Gora
 
- Kontakti s okruženjem su također važna stvar?
 
- Apsolutno. Ne možemo živjeti izolirano. Potreba svih zdravih ljudi u Crnoj Gori jeste da mi idemo u goste, i da nama gosti dođu. To važi i za Srbijicu, kažem namjerno Srbijicu, jer ona više nije velika Srbija, da kad god hoće, dolazi u nezavisnu demokratsku Crnu Goru. A ima jedna vrlo značajna stvar kada govorimo o životu s okruženjem – zanimljivo je da je bog sveti uredio da Herceg Novi nema vode ako mu je ne da Konavle.
 
- U vašoj izdavačkoj kući "Plima" knjige objavljuju neki od trenutno ponajboljih crnogorskih pisaca mlađe generacije, između ostalih i vaš sin, poznati pisac Andrej Nikolaidis.
 
- Mene, Jovana Nikolaidisa, zapravo je rodio Andrej Nikolaidis (smijeh). Ali moram da kažem da su, pored ostalih crnogorskih pisaca, trojica objavili izvrsne romane upravo u Hrvatskoj, i to je jedan od lijepih mostova koje treba forsirati, nadam se da će Crna Gora to znati da prepozna. Ti romani sada čine okosnicu nove crnogorske književnosti, književnosti diskontinuiteta. Ja imam to zadovoljstvo da sam unutar svoje izdavačke kuće objavio svakom od tih autora jednu ili tri knjige.

SRBI TREBAJU NEZAVISNOJ CRNOJ GORI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.