Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
BITANGE DOLAZE
4. siječnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

To zbilja mogu samo teški tikvani, kojima čovjek ne bi dao čuvati ni dvije ovce. Već godinama javnost doživljava hrvatske političare kao beskorisne zamlate koje misle samo na svoj interes, a baš ovih dana relevantne ankete nas obavještavaju o čak osamdeset posto građana koji hrvatsku demokraciju zgađeno doživljavaju kao golu tlapnju, što je sigurno barem trunčicu pretjerano.

E, ali onda su naši tikvani u Sisku i Požegi upriličili one dvije toliko mučne predstave "demokratskog" preuzimanja lokalne vlasti i "demokratskog" izglasavanja budžeta, da je u tu vulgarnu prostotu prvi put kapnulo i nešto krvi. I, naravno, glupo je sada polemizirati s anketama. Uostalom, sami političari jasno stavljaju do znanja da ih boli ona stvar što javnost o njima misli, jer su, evo, našli sasvim zgodan način da se i sami snađu, i sada bez ikakvih kočnica održavaju ove svoje odvratne zakuske političkog kanibalizma.
 
Naprosto, bagra bez stida dijeli plijen i dok se podriguje nad oglodanim kostima, nema vremena ni volje umarati se time što tko o tome misli. Netko će reći da je sve ovo možda zato što se oko ovoga diže samo laka pjena prolaznog zgražanja, koja nakon što se ocijedi s novinskih stranica ne ostavlja nikakvog traga, pa se onda pravna država nema za što uhvatiti. Da i ne.
 
Poslije bruke u Požegi, gdje je HDZ uz pomoć tuceta grmalja u kožnim kaputima uklonio sve koje nije htio vidjeti kod izglasavanja županijskog budžeta, iz lokalnog HDZ-a došla je ozbiljna optužba, dakle bez metaforičkog pretjerivanja, da se u osnovi radilo o mafijaškom sijelu. Osiguravali su ga, uz privatne zaštitare – koji već uobičajeno sprječavaju ulaz u državne ustanove službenicima iste te države (opozicijski vijećnici, novinari HTV-a) – čak i lako prepoznati pripadnici podzemlja iz Zagreba.
 
I?! I, ništa!
 
Iako u ovoj zemlji postoji nekoliko institucija, neke su i pod oružjem, koje bi na spomen mafije trebale naćuliti uši kao njemački ovčar, podbrusiti pete i krenuti u akciju, nijedna se nije pomakla s mjesta. U posljednjih nekoliko tjedana dobili smo i savršeno precizan uvid zašto. Ako joj se tako naredi, hrvatska pravna država podmazat će zahrđale zglobove i zaskočiti čak i Gotovinu, iako se skrivao bog te pitaj gdje sve ne. Ali, kada takve naredbe nema, sitni džepari iz Siska i Požege, s kojima bi izašla na kraj i školska redarska služba, mirno mogu praviti budalom cijelu zemlju.
 
A ako nas već prave budalama, barem malo pročeprkajmo da vidimo kako to rade, da ne ispadnemo bedaci baš svaki put. Spomenuta dojava iz Požege da su se u pozadini pučističke skupštine spleli mutni interesi koji se mogu nazvati i mafijaškim, svakako je trag koji bi trebalo slijediti, isto kao i u slučaju brojnih dojava o velikim novcima kojima se podmazuju prelasci iz jednih u druge stranačke tabore. Ali, u pravilu u ovakvim slučajevima sve ostaje na bombastičnim optužbama, nitko da se pojavi gdje treba i podnese krivičnu prijavu i dokaze.
 
Istina, u ovom slučaju najavljuje se tužba svih županijskih vijećnika SDP-a, koji su fizički bili spriječeni prisustvovati Skupštini Slavonsko-požeške županije. Ali, izjavu o tome dao je požeški gradonačelnik Zdravko Ronko, za kojeg se otprije zna da je pomalo na svoju ruku, i sada treba vidjeti kako će na to reagirati stranačka središnjica u Zagrebu. Ona je, naravno, zgrožena mahnitanjima kakva su ona u Sisku i Požegi, a Račan je u nekoliko navrata ponovio da njegova stranka nema namjeru po svaku cijenu boriti se za vlast na lokalnim razinama. Ona se, dakle, neće služiti prljavim sredstvima.
 
I stvarno, kada čovjek napravi letimičan inventar lokalnih afera s ovakvim sadržajem, dođe možda i do devedeset posto njih u kojima je u ovih pola godine od lokalnih izbora krivac bio HDZ, kao stranka koja je najviše vrbovala, odnosno HSP, kao stranka čiji su ljudi najviše puta bili zavrbovani. Ali, ipak ima i neveliki broj takvih afera u kojima ni SDP nije sačuvao čiste ruke i obraz, jer je prozelitski preuzimao vijećnika iz suparničkih tabora (recimo, jesenas u Dubrovniku, ili ovih dana u Bakru). A to je jedna od najglupljih grešaka ove stranke.
 
S tim rijetkim prolascima kroz crveno, SDP je dao alibi za daleko veći broj svinjarija koje je napravio HDZ (slično kao što se samo jednom privatizacijskom svinjarijom – Lenac – dalo alibi za more HDZ-ovih). Da nije toga, Račanova stranka mogla je već sada pripremati ubojite slogane za naredne izbore, varirajući samo jedno jedino – poštenje. Kako su sve velike izborne teme već potrošene (od oslobođenja zemlje i demokratizacije države do Evrope), ova bi bila sasvim dovoljna da Račanova ekipa ponovo useli u Banske dvore.
 
Ali, eto, i SDP, iako najveća žrtva najnovijih lešinarenja po lokalnim skupštinama, nije smogao zrno soli da shvati dubinu ovih afera, a nije to mogao očito zato što je i sam slijepljen s političkom klasom kakvu danas imamo. Da nema te slijepljenosti, vidio bi zjapeći jaz koji je zinuo ovim aferama između političara i običnih građana, jer bi mu tada bilo jasno da sve ovo ima, dođavola, i neki svoj kontekst. Dok u Sisku, Požegi i drugdje političari jurišaju na državne sinekure, iako se mahom radi o jedrim sredovječnim muškarcima koji bi itekako mogli i drukčije zaraditi kruh, država najoštrijim rezačem siječe sve drugo što može.
 
Pa se i od penzionerske sirotinje želi izvući što više novca kojeg država više ne bi "rasipala" na zdravstvo, a skupo joj je plaćati čak i za prijevoz djece oboljele od raka (iako se tu više i ne radi o zdravstvu, nego o najdubljoj ljudskoj tragediji). I onda usred toga bane priča o plaćama političara, za koje oni u sav glas tvrde da su umjerene, o čemu bi se još i dalo razgovarati (plaće stvarno nisu pretjerane, ali ostale privilegije, bogami, jesu) da nije ovih sisačkih, požeških i drugih čerupanja. Da ne žive dobro od politike, zar bi se ovako tukli oko vijećničkih mjesta čak i po provincijskim vukojebinama?!
 
Sve ovo vodi zaključcima o hrvatskoj političkoj klasi kojih se čovjek, i kada je sto puta svjestan da svi oni nisu isti, jednostavno mora prepasti. Od takvih političara očekuje se da zemlju uvede u Evropu, a kako zaboga kada je riječ o najgorim hohštaplerima i, uz to, jebivjetrima kojima, ponavljamo, nije pametno povjeriti na čuvanje ni dvije ovce ili koze.
 
Jer, to nisu obični gramzivci, to je ona vrsta pohlepnika koji ubijaju tele zbog jedne šnicle, budući svojom neumjerenom, dahtavom grabežljivošću prijete uništiti i ono malo povjerenja u politiku i političare, dakle u klasu kojoj i sami pripadaju. Zato je ta klasa bez premca najgore što Hrvatska danas ima, jer je u proklamiranu filozofiju poduzetništva unijela toliko gotovanstva, grebatorstva i parazitizma kakvog nikada nije bilo u socijalizmu.
 
Da ima isto ovakvo radništvo i seljaštvo, zemlja bi doslovce skapavala od gladi. Ali, mala je to utjeha, jer su u nas stvari tako posložene da će političari još godinama voditi, uz krupni kapital, glavnu riječ. Zato se na početku 2006. ne treba zavaravati da ove štetočine i dangube polako odlaze u povijest jer je, na žalost točnije da te – bitange dolaze.

ARITMETIKA POLITIKE: BITANGE DOLAZE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.