Mile STOJIĆ
CAFÉ NOSTALGIJA
ZBRKA
4. siječnja, 2006.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Honores mutant mores. Tom bi se drevnom mudrošću mogla objasniti semiološka zbrka nastala posljednjih godina oko glavnog katoličkog blagdana. Kao što je u našoj mladosti bilo prestižno i politički probitačno ne slaviti Božić, danas je šik slaviti ga. No to je u redu, ali to naše slavlje nema ni konca ni kraja i ono se najčešće pretvara u orgije javašluka i nerada. Dok Amerikanci, kao najmoćnije multikulti društvo godišnje praznuju svega dva dana – Dan zahvalnosti i Božić - u nas se "slavi" sve, a ne poštuje ništa. Od polovice prosinca pa do polovice siječnja traju spomeni na naša monoteistička božanstva, a zapravo paganske bakanalije ždranja, lokanja i nerada, začinjene pucnjavom i skrnavljenjem života. Frohe Weihnachten, Bajram šerif, Hristos se rodi!

U Bosni i Hercegovini slavlje počinje katoličkim Božićem, pa se nastavlja Novom godinom, zatim slijedi židovska Hanuka, pa sveta Tri kralja, onda se u "manjem entitetu" stvar produžava s pravoslavnim Božićem, potom dolazi Kurban bajram (10. siječnja) i na koncu "srpska" nova godina, 14. januara. Iako su svi ti dani od vlasti proglašeni neradnima, sve prodavaonice i radnje uglavnom rade, jer kapitalizam koji posjedujemo ne poštuje ni Boga ni čovjeka. Za to vrijeme mali ekrani su prepuni misa, liturgija, propovijedi, pridika i vazova, koji uglavnom veličaju lokalnu duševnu zapuštenost i hvale našu opskurnu povijest. Najviše se u medijima spominju židovski blagdani, mada Židova u zemlji gotovo i nema. Vjera je postala znak razlikovanja, sporni identitet i svi slave sve, mada se nitko više ne raduje ničemu.

U pozadini tih svečanosti čuje se plač i škrgut zuba. Svatko priča priču o vlastitoj ojađenosti i bijedi, a nitko pritom ne vidi očaj i patnju drugog. Na kraju godine, kao na koncu rata u kome nema pobjednika, vjerski prelati natječu se u ispredaju beskrajnih jadikovki o stradanju vlastite pastve, mada se zna tko je stradao i zašto, mada se zna da su najčešće upravo ta "sveštena lica" huškala na rat u ime Božje ljubavi. Slavi se uz petarde i konfete, u čestitkama se ističe mir šalom i selam, pale se hrastovi badnjaci, vrte se janjci i prasad, peku se štrudeli, plechen, baklave i saherice, slavski kolači i kusa koljivo sve u slavu rođenja onoga koji će poginuti od zločinačke ruke.
 
Spominju se starozavjetni proroci i mučenici, a ne zaboravljaju se ni naši domaći narodni junaci. Herodi što su godinama palili gradove i ubijali nevinu djecu predstavljaju se kao narodni junaci i štuju se kao sveci, bilo da se nalaze iza haških rešetaka ili se kriju po gudurama i vukojebinama naše zemlje ponosne.
 
Primao sam i ja, tako, brojne šarene čestitke, e-mailove, kao i SMS-poruke u povodu blagdana koje ja ne slavim. Teško mi je bilo svakom čestitaru i na svaki e-mail odgovarati da ja, zapravo, i ne praznujem ni Božić, niti Novu godinu, ali nisam ni želio uvrijediti moje brojne prijatelje, najčešće islamskog ili pravoslavnog vjersko-kulturološkog backgrounda, pa sam odgovarao na čestitanje blagdana koji ne slavim. Otpozdravljao sam više mehanički, osjećajući se prilično nelagodno, kao da se pri tom primanju čestitki pomalo kitim tuđim perjem. Nisam ja dobar kršćanin, pomišljao sam tada, ja sam možda tek iskreni simpatizer čovjeka iz Nazareta, jedna blijeda sjenka, pa u božićnom slavlju moja grešna prisutnost za slavljeničkim stolom samo bi remetila svečani protokol.
 
Ne mogu, a i neću. U katedrale i crkve, pred jaslice i ciborije poredali su se i poklecali uglavnom oni što su uništili naše dane, oni što su prodali narodnu muku i za te krvave zlatnike sagradili hramove u kojima se danas klanjaju svojoj zlatnoj teladi i obljubljuju maloljetnice. Tako sam razmišljao, dok su me prijatelji zvali da mi čestitaju "praznike", jer je vladajuća logika podjele nametnula sljedeći princip: ako si Hrvat čestit ti Božić, ako si Bošnjak Barjam barećula, ako si Srbin Pomozbog, ne pitajući nije li taj etnički Hrvat možda ateist, agnostik, nije li taj Bošnjak slučajno evangelist ili Jehovin svjedok, nije li možda taj Srbin kojim slučajem katolik ili budist? Ne. To je nama naša borba dala, to da netko čim ti čuje ime odmah zna što će ti i čestitati.
 
Čovjek čini grijeh ako pije uz ramazanski post, upozoravaju ga oni što, doduše, poste i ne piju, pa su valjda zato uštedjeli ogromni novac, dok je stotine hiljada njihovih okrutno opljačkanih sugrađana spalo na prosjački štap.
 
Javna manifestacija vjere samo pokazuje koliko je jak "grijeh tih struktura". Nastranu činjenica da stalno potcrtavanje one andrićevske vjerske razlike, vrijeđanje djece iz nacionalno pomiješanih brakova, isticanje lažne civilizacijske "prednosti" - neće otopiti led koji je u srcima ostavila agresija i patnja. Bosni trebaju vjerske institucije koje će sve njezine građane smatrati jednakopravnima i jednako bogu-milima, bez obzira o kojoj se konfesiji radilo. Bosni trebaju vjerski službenici koji neće biti u prilici odlučivati u poslovima državnim, jer za državu su svi vjernici i svi su za nju ona sama ("kafiri" su jedino oni što ne plaćaju porez!). Nikad više bešćutnosti i samoživlja, bahatosti i razbacivanja nije upamćeno kao sad u zemlji koja je siromašna i opljačkana do kosti, čiji izbjegli građani više i ne pomišljaju da se u nju vraćaju.
 
Katolički crkveni oci kukaju kako su tokom agresije i rata u Bosni i Hercegovini izgubili više od polovice pastve. Zahvaljujući politici pojedinih crkvenih prelata i konvertiranih vjernika a la Tuđman, dobro je ijedan katolik ovdje uopće ostao živ. Sarajevo je, ipak, bilo i za Božić i Novu godinu blještavo i okićeno, poglavito u općinama gdje su na vlasti socijaldemokrati. Nitko se danas ne raduje vjerskim blagdanima više nego crveni. Legendarni franjevački provincijal fra Luka Markešić jednom je kazivao da je najviše bogomolja u našoj državi podignuto za vrijeme mrskog socijalizma. Tad se, kažu, i nije mogao slaviti Božić, već samo omraženi Djed Mraz! Komunisti su gradili crkve, ali su bili zanemarili vjeronauk, pa mi možda i zbog toga jedna moja stara drugarica katolički Božić danas čestita riječima "Hristos vaskrse!". Vidim da se ponešto zbunila, no, radostan što mi se javila, odgovaram smjerno "Vaistinu vaskrse". Ja, loš katolik i još gori pravoslavac.

CAFÉ NOSTALGIJA: ZBRKA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.