MARKICA REBIĆ JE BIJEDNIK!
Ivica ĐIKIĆ
23. veljače, 2006.

Više od dvije tisuće časnika prešlo je 1991. iz JNA u Hrvatsku vojsku, ali nisu prešli da bi nekome bili pokriće i svojevrstan alibi, nego da bi pomogli svome narodu. Rebićeva izjava da je hrvatska vlast početkom 90-ih prihvaćala visoke časnike pristigle iz JNA samo zato da se Tuđmanu u svijetu ne bi prigovaralo da stvara ustašku vojsku, meni je uvreda i za mene su bijednici oni koji su tako razmišljali, ako su tako razmišljali. Rebić je, očito, tako razmišljao, a uz njega, vjerojatno, i neki drugi. Tu kalkulaciju smatram bijednom i ponižavajućom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Generale Stipetiću, već godinu dana živite umirovljeničkim životom i vjerojatno razmišljate o svojoj vojnoj karijeri što je trajala četrdeset i šest godina. Kad vam je u karijeri bilo najteže?

- Bilo je puno više lijepih nego tužnih trenutaka. Teško je bilo na samom početku kad sam došao u akademiju, teško mi je bilo 1991. kad sam trebao donijeti odluku o tome kako pomoći obrani Hrvatske, preciznije, sama ta odluka nije bila teška, jer je sve bilo jasno, ali je teško bilo stvarati vojsku... Teško je, na kraju, bilo i otići iz vojske, pogotovo što je pritom bilo i poteza koji se ne bi mogli nazvati korektnima.
 
- Što se dogodilo?
 
- Poslan sam u mirovinu bez da sam prije toga razriješen dužnosti načelnika Glavnog stožera. Ministrica obrane Željka Antunović samo mi je uručila rješenje o odlasku u mirovinu, premda sam prethodno trebao biti razriješen i trebao sam predati dužnost svome nasljedniku. Pogodilo me je što mi nitko ništa nije objasnio. Valjda je u ovih petnaest godina stvoren običaj da se vojnicima ništa ne objašnjava, nego ih se doživljava kao pijune koji su tu da slušaju i izvršavaju naredbe. Poslije toga sam dvije godine bio savjetnik predsjedniku Mesiću i to mi je bila određena satisfakcija i pomoglo mi je da se priviknem na civilni život.
 
- Među teškim trenucima ne spominjete sumnju Haaškoga tužilaštva da ste počinili ratne zločine. Kako ste se tada osjećali?
 
- Bio sam osumnjičenik za zločine koje nisam počinio. To mi je teško palo i stalno sam se pitao otkud sam baš ja osumnjičen i zašto bih trebao odgovarati za nešto što nisam uradio. Nisam se, međutim, bojao, jer sam znao da sam nevin. Moram kazati da haaški istražitelji znaju sve što se ovdje događalo tokom rata i u saslušanjima samo potvrđuju svoja saznanja: razgovarali smo o svemu i nisam nikoga optuživao, ali sam iznosio konkretne činjenice o tome u kojim smo uvjetima stvarali Hrvatsku vojsku, u kojim smo uvjetima ratovali i pobijedili. Nakon toga nisu našli elemente da me optuže.
 
- Jeste li shvatili kako ste se našli u krugu osumnjičenika?
 
- Najbliži sam razmišljanju da je Haagu trebao netko iz vrha vojske, a ja sam tada bio načelnik Glavnog stožera. Ne slažem se, inače, da su samo vojnici krivi i da samo oni trebaju odgovarati za sve ono što se ovdje događalo. Vojnici nisu ni započeli rat, niti su diktirali razvoj situacije. Ipak je u tome glavnu riječ imala politika. No, to je uvijek i svugdje sudbina vojske i vojnika: da služe politici i da odgovaraju zbog tuđih odluka.
 
- Nedavno je umirovljeni general Markica Rebić izjavio da je hrvatska vlast početkom devedesetih prihvaćala visoke časnike pristigle iz JNA samo zato da se Tuđmanu u svijetu ne bi prigovaralo da stvara ustašku vojsku. Kako ste doživjeli to tumačenje?
 
- To je jadna i bijedna izjava i, koliko god možda bila politički utemeljena, nije trebala biti izrečena. Više od dvije tisuće časnika prešlo je 1991. iz JNA u Hrvatsku vojsku, ali nisu prešli da bi nekome bili pokriće i svojevrstan alibi, nego da bi pomogli svome narodu. Rebićeva izjava meni je uvreda i za mene su bijednici oni koji su tako razmišljali, ako su tako razmišljali.
 
- Vjerujete li, ipak, da se 1991. u državnom vrhu razmišljalo na način koji je opisao Rebić?
 
- Pa, očito je Rebić tako razmišljao, a uz njega, vjerojatno, i neki drugi. Tu kalkulaciju smatram bijednom i ponižavajućom. Dio ljudi koji su došli iz bivše vojske prerano je, iz sasvim nejasnih razloga, potjeran iz HV-a, a sve su to bili korektni, pošteni i marljivi časnici koji su radili svoj posao. Jedno su vrijeme – što govori u prilog Rebićevim tezama – u vojsci provođene čistke koje su bile motivirane političkim razlozima, premda se tih ljudi koji su došli iz JNA nije trebalo bojati. Paralelno se zbivalo napredovanje nekih čudnih ljudi koji nisu imali nikakvih stručnih pretpostavki za stjecanje visokih činova, ali su bili politički podobni i lojalni.
 

MARKICA REBIĆ JE BIJEDNIK!
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.