Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. svibnja, 2006.

ŠTO JE PRETHODILO PRVOM SLUČAJU SKIDANJA IMUNITETA JEDNOM SABORSKOM ZASTUPNIKU ZBOG RATNOG ZLOČINA I KAKAV RASPLET MOŽEMO OČEKIVATI

GLAVAŠ I PRIJATELJI
Ivica ĐIKIĆ
11. svibnja, 2006.

Jedino relativno povijesno što se u srijedu dogodilo na Markovu trgu, izuzev prvog slučaja micanja imuniteta zbog optužbe za ratni zločin, jest to što je boravak premijera Sanadera i njegovih ministara u Saboru, tokom tzv. aktualnog prijepodneva, prošao sasvim u sjeni iščekivanja Glavaševa dolaska i tzv. aktualnog poslijepodneva. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije načistu hoće li uopće predložiti određivanje pritvora, a ako to i učini, opet će Sabor morati donijeti odluku o spremanju viteza slavonske ravni iza čeličnih rešetaka. A tu će se otvoriti nova runda igre živaca i nadmudrivanja na relaciji Glavaš-Šeks

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Prošla je, eto, i ta srijeda koja je trebala donijeti veliki i dugoočekivani obračun HDZ-a i Branimira Glavaša, i koja je trebala predstavljati spektakularno finale sukoba dvojice nekoć najboljih prijatelja – spomenutog Glavaša i Vladimira Šeksa: od svega se, bar do zaključenja ovog broja Ferala u srijedu kasno navečer, zbila samo igra živaca između dviju suprotstavljenih strana i prilično dosadna parlamentarna procedura lišena emocija, teških riječi i sočnih optužbi, naime, svega onoga što se predviđalo za raspravu o skidanju zastupničkoga imuniteta slavonskom ratnom i poratnom gazdi. Jedino relativno povijesno što se u srijedu dogodilo na Markovu trgu, izuzev prvog slučaja micanja imuniteta zbog optužbe za ratni zločin, jest to što je boravak premijera Ive Sanadera i njegovih ministara u Saboru, tokom tzv. aktualnog prijepodneva, prošao sasvim u sjeni iščekivanja Glavaševa dolaska i tzv. aktualnog poslijepodneva.

Prebacivanje odgovornosti

Glavaš se, naime, u svome četrdesetpetominutnom izlaganju posvetio pobijanju činjeničnih navoda iz predistražnog zahtjeva, te je samo na dva mjesta, i to dosta uvijeno, poručio da priznaje kako je u ratnome Osijeku bilo ubojstava srpskih civila, ali da zapovjedna odgovornost za te zločine ne ide prema njemu, nego prema njegovu nadređenom (Šeksu) koji je, usto, i osobno svjedočio uviđaju kad je ubijen Čedomir Vučković. Šeks se, pak, ograničio na demantiranje teza o montiranom političkom procesu protiv Glavaša, te na slanje poruka bivšem jaranu da vlastitu kožu ne može spašavati pokušajima da odgovornost za zločine proslijedi onima koji su bili iznad njega. To je, uglavnom, bilo sve od najavljivanog spektakularnog obračuna, a tako je bilo zato što bratstvo skovano na krvi osječkih Srba u jesen 1991. očito funkcionira unatoč političkim i privatnim razlazima.

Tako je bilo i stoga što se predstave Branimira Glavaša odigravaju u strogo omeđenim granicama i što taj čovjek – za razliku od, recimo, Slobodana Praljka – nije predstava sam po sebi: uvrede, prijetnje i nerealizirane najave iznošenja šokantnih istina rezervirane su za novinarske uši, dok je službenim govornicama i izravnim suočenjima s protivnicima namijenjena umivena retorika u kojoj dominira obrana vlastite čistoće i pozivanje na svete tekovine domovinskog rata. "Je li netko postavio pitanje hoće li hrvatska Vlada financirati obranu generala Glavaša?", zapitao je taj HDZ-ov disident iz Slavonije kad se u srijedu oko 13 sati spustio među novinare u saborskome kafiću i nakon što je teatralno naručio piće za sve prisutne. I ostatak je bio teatralan, te je odavao čovjeka koji velikim gestama i velikim riječima nevješto prikriva strah i posvemašnju zabrinutost za vlastitu sudbinu: Glavaš je sipao najbjednije uvrede na račun pojedinih novinara, pokušavao je biti duhovit i stalno se usiljeno osmjehivao, velikodušno se nudio za odlazak u Haag, pozirao je brojnim fotoreporterima i kamermanima, manifestirao verbalnu spremnost da odmah ode u pritvor, odnosno da bude "zatarabljen", kako on voli kazati... Čak je, vele očevici, u Sabor došao s torbom u kojoj su bile stvari potrebne za boravak s one strane brave.

Đapićeva nelagoda

"Šeks je prošlo svršeno vrijeme", govorio je Glavaš, "on će za godinu dana, kad mu prestane mandat, završiti na smetlištu politike i povijesti. On je i mentalno i biološki pri kraju". Zaboravio je pritom, što bi rekla pjesma, sve zajedničke derneke, zaboravio je sve zajedničke akcije, smetnuo je s uma da se do prije godinu dana kleo u Šeksa, da je organizirao doslovno svaku sitnicu vezanu uz sahranu njegova sina Domagoja, da je upravo po Šeksovu nagovoru izrežirao Sanaderovu pobjedu na Sedmom općem saboru HDZ-a... Kao što je i Šeks zaboravio sve Glavaševe usluge i sve zajedničke podvige. Stoga je saborska rasprava u kojoj je Glavašu skinut zastupnički imunitet imala potencijal istinske drame u kojoj bi se – pod pritiskom politike i borbe za opstanak, te pred očima javnosti – uz pršteću krv raspalo jedno čvrsto prijateljstvo: dramski potencijal, međutim, nije iskorišten zato što su glavni likovi odlučili biti racionalni i ne izlagati se dodatnim opasnostima.

GLAVAŠ I PRIJATELJI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
Image 26967