Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. svibnja, 2006.

LUBANJA PRONAĐENA U BLIZINI JEMINOVCA, JEDNOG OD SPALJENIH SELA ZAPADNE SLAVONIJE, POTAKNULA JE NAGAĐANJA O MOGUĆOJ MASOVNOJ GROBNICI U ČEČAVAČKOM VUČJAKU

UKAZANJE STRATIŠTA
Drago HEDL
11. svibnja, 2006.

Istraga o onome što se događalo u 26 sela zapadne Slavonije, o paljevini na stotine kuća i ubojstvima više desetaka civila, uopće nije vođena. Iako su prizori tog područja godinama pokazivali svoje apokaliptično lice i iako se znalo da je velik broj ljudi ondje ubijen, istraga o tome nikada nije provedena. To je bilo teško i očekivati budući da je potpisnik naredbe o evakuaciji bio Anto Bagarić, do prošlog mjeseca najdugovječniji hrvatski župan, koji je sve donedavno bio zaštićen neprobojnim HDZ-ovim kišobranom

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U šumarku na uzvisini zvanoj Brezičić za brdom, nadomak sela Jeminovca u zapadnoj Slavoniji, mještani su, prije nekog vremena – odlazeći u šumu po drva – pronašli ljudsku lubanju, a nekoliko metara dalje, na maloj čistini u plitkoj depresiji i razbacanu odjeću koja viri iz zemlje i debelih naslaga lišća. Svoj nalaz nisu prijavili policiji. U Jeminovcu i obližnjem Čečavačkom Vučjaku tek je nešto povratnika, sve starijih ljudi, koji su se nakon obnove kuća vratili u svoja mjesta. Još svježih sjećanja na ono što se u njihovu selu dogodilo 10. prosinca 1991., i danas djeluju uplašeno i neskloni su razgovoru. Upravo iz tih razloga, kažu, nalazak lubanje nisu prijavili policiji.

Oba sela, i Jeminovac i Čečavački Vučjak, bila su na popisu 26 mjesta tadašnje općine Požega kojima je Krizni štab, s potpisom donedavnog župana Ante Bagarića, 29. listopada 1991. naredio evakuaciju. Kako je bilo službeno objašnjeno i kako je stajalo na plakatu kojim je evakuacija naređena, njen je cilj bio zaštita civilnog stanovništva, koje su počele ugrožavati "četničko terorističke snage i jedinice JA". Dio mještana 26 sela na koje se odnosila naredba o evakuaciji postupio je kako je zahtijevao Krizni štab, no dio je ostao u svojim kućama, brinući o stoci i ubiranju preostale ljetine.
 
Smrt u šumarku
 
Kada je istekao 48-satni rok za evakuaciju, prema onima koji su ostali u svojim kućama nije primijenjena nikakva represija. U ta raštrkana sela podno Papuka i Psunja, Hrvatska vojska nije dolazila, no početkom prosinca, dakle nešto više od mjesec dana nakon što je naredba izdana, počinje široka operacija čišćenja. U njoj su sudjelovale jedinice 123. brigade pod zapovjedništvom današnjeg generala Miljenka Crnjca, a iza te operacije ostala su potpuno spaljena 23 sela i na desetke mrtvih mještana. Za lubanju koja je prije nekog vremena pronađena u Brezičiću za brdom, nadomak Jeminovca, mještani vjeruju da pripada jednoj od osam žrtava iz sela Ruševca. Dio mještana tog sela, vidjevši kako pojedini pripadnici Hrvatske vojske pale obližnja sela i čuvši pucnjavu, sakrio se upravo u taj šumarak, gdje su, smatraju sadašnji povratnici, najvjerojatnije i ubijeni.
 
Lubanja, s rupom nad lijevom obrvom, koju su isprale ovogodišnje proljetne kiše, nije jedina koja je pronađena na području 26 sela. Prije nekoliko godina u Čečavačkom Vučjaku, uz cestu, također su pronađene dvije lubanje. Jednu je, nakon dojave, odnijela požeška policija, a drugu je pregazio kamion i od nje ništa nije ostalo. U Šnjegaviću, jednom od sela s popisa 26 evakuiranih, 11. prosinca 2000. godine obavljeno je iskapanje masovne grobnice u kojoj su pronađena tijela 13 osoba. Posmrtni ostaci prebačeni su u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, gdje identifikacija još uvijek nije obavljena. Tako se ne zna tko se, od 15 ubijenih osoba koje su prijavili preživjeli mještani tog sela, nalazio u toj grobnici.
 
I prije nego što je grobnica u Šnjegaviću otkopana znalo se da su u "operaciji čišćenja" samo u tom selu poginuli Bosiljka Protić (84), Milan Protić (63), Draga Protić (60), Stanko Protić (69), Milan Radmilović (56), Anka Radmilović (53), Milka Radmilović (84), Stanko Radmilović (nepoznata godina rođenja), Anđa Stanković (70), Bosiljka Stanković (nepoznata godina rođenja), Ljubomir Protić (53), Ana Radmilović (70), Ilija Radmilović (40), Željko Ranosavljević (26) i Mileva Milošević-Subašić (53).
 
Kad je ekshumacija obavljena, tadašnji požeško-slavonski župan Anto Bagarić rekao je kako se radi o stradalima koji su bili pripadnici Banjalučkog korpusa JNA. Neobično je da je u sastavu Banjalučkog korpusa, samo u Šnjegaviću, zatečeno osam žena, od kojih dvije stare 84 godine.
 
U ožujku iste te 2000. godine, iz Državnog odvjetništva u Zagrebu u Županijsko državno odvjetništvo u Požegi proslijeđena je kaznena prijava protiv nepoznatih osoba, vezano uz ratne zločine počinjene u 26 sela obuhvaćenih evakuacijom.
 
Grobnica u Šnjegaviću
 
U toj kaznenoj prijavi koja je završila na stolu Rudolfa Mačeka, županijskog državnog odvjetnika iz Požege, navode se imena osoba stradalih u Šnjegaviću, ali i popis posve spaljenih sela. Rudolf Maček tada je poduzeo neke radnje: naložio je iskapanje masovne grobnice u Šnjegaviću i zatražio je od vojnih vlasti popis jedinica i zapovjednika koji su djelovali na tom području, te čekao nalaze obdukcije Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu, kako bi se vidjelo jesu li u masovnoj grobnici doista bile osobe za koje su mještani tvrdili da su ubijeni u operaciji čišćenja, ili je pak riječ o pripadnicima Banjalučkog korpusa, kako je izjavljivao župan Bagarić.
 
Prošlog ponedjeljka, županijski državni odvjetnik Maček rekao je za Feral da istraga o tom slučaju, bez obzira što je kaznena prijava podnesena prije više od šest godina, nije daleko odmakla. Doduše, kaže Maček, požeško Županijsko državno odvjetništvo nije sjedilo skrštenih ruku, no nešto osobito nije se moglo ni poduzeti, budući da u Zavodu za sudsku medicinu obdukcija posmrtnih ostataka 13 osoba iz Šnjegavića, prebačenih onamo potkraj 2000. godine, još nije obavljena.
 
U međuvremenu, neki mogući svjedoci onoga što se tog prosinca 1991. zbivalo po raštrkanim selima zapadne Slavonije, pomrli su, a nova kopanja mogućih grobnica nisu organizirana. Mještani sela Čečavački Vučjak, gdje su uz cestu prije nekoliko godina pronađene dvije lubanje, ukazuju na neobično ulegnuće uz cestu na izlasku iz sela, prema Jeminovcu.
 
Neobična nesreća
 
Oni koji su ondje proveli cijeli život i uspjeli pobjeći 10. prosinca 1991. kada se ondje dogodio pokolj, tvrde da takvog ulegnuća ondje nikada prije toga nije bilo i da je moguće kako se radi o masovnoj grobnici u kojoj je pokopano 16 ubijenih mještana tog sela. Prema njihovoj evidenciji u Čečavačkom Vučjaku 10. prosinca 1991., u operaciji čišćenja Hrvatske vojske, ubijeni su supružnici Milan (79) i Ljuba Carević (65), Jagoda Dulić (73), Radojka Dulić (47), Mile Dulić (39), Kata Dulić (73), Milena Ivanović (47), Anđa Starčević (63), Milka Starčević (73), Jagoda Starčević (82), Mica Šimić (61), Milka Šimić (78), Janko Živković (67) i Nikola Živković (41), Branko Ivanović (28) i Mara Trkulja (54). Njihova tijela nikada nisu pronađena, a mještani misle kako bi se mogla nalaziti uz cestu, u masovnoj grobnici na izlasku iz sela, prema Jeminovcu, u ulegnuću za koje pretpostavljaju da je nastalo slijeganjem rake.
 
Dvije žene koje su bile očevitkinje onoga što se događalo u Čečavačkom Vučjaku 10. prosinca 1991. kada je ubijeno 16 mještana i cijelo selo spaljeno, više nisu među živima. Simka Grbić umrla je u izbjeglištvu u Srbiji, a Milka Dulić stradala je prije nekoliko godina pod neobičnim okolnostima u Požegi. O masakru kojeg je vidjela i mrtvim tijelima koja su ležala ispred kuća u Čečavačkom Vučjaku, pričala je po Požegi, gdje je provodila izbjegličke dane, često svraćajući na tamošnju tržnicu i o tome razgovarajući s poznanicima. Prema saznanjima jednog mještana Čečavačkog Vučjaka, Milka Dulić poginula je u prometnoj nesreći, kada ju je automobilom na cesti pogazio jedan pripadnik HV-a.
 
Osim anonimne kaznene prijave za ratni zločin počinjen u selima zapadne Slavonije, koja se u Županijskom državnom odvjetništvu u Požegi kiseli već duže od pet godina, nikakve druge istrage ondje nisu vođene. Neke nevladine organizacije koje su se time bavile navode brojku od sedamdesetak ubijenih, te palež u kojoj je posve izgorjelo više stotina kuća.
 
Na području zapadne Slavonije, u 26 sela koja su bila obuhvaćena evakuacijom do rata je živjelo 2120 osoba. Osim tri sela u kojima je bilo i hrvatskog življa, sva su druga spaljena i danas u njima, u rijetkim kućama koje su obnovljene državnim novcem, živi tek poneka obitelj ili tek jedna osoba. U Jeminovcu tako živi samo jedna osoba, koju mještani okolnih sela u šali zovu "gradonačelnik", a u Čečavačkom Vučjaku, gdje je do rata bilo osamdesetak ljudi, danas ih je tek deset. Radi se uglavnom o starijim osobama, pa će ta sela, posve je vjerojatno, uskoro ostati pusta.
 

UKAZANJE STRATIŠTA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
Image 26967