NI RAČUNA NI KRČMARA
Vedran MARJANOVIĆ
11. svibnja, 2006.

"Od Ureda za javnu nabavu zatražio sam informaciju koliko je puta i iz kojeg razloga odobrena javna nabava bez javnog natječaja, no iz Ministarstva financija nisam dobio konkretan odgovor. Mogu samo nagađati zašto se ti podaci kriju", kaže HNS-ov saborski zastupnik Antun Kapraljević. Podatak po kojemu se u čak 3200 slučajeva godišnje traži dopuštenje za izravnu pogodbu ide u prilog dojma da državna administracija koristi izravnu pogodbu kod sklapanja poslova s dobavljačima jednako često, a možda i češće nego javni natječaj, makar zakon predviđa jedva desetak situacija u kojima je izravna pogodba moguća

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Da se postupci nabave robe i usluga proračunskim novcima u Hrvatskoj odvijaju u "sivoj zoni" bez ozbiljnog nadzora i ikakve statistike o tome što se zapravo i u kojoj mjeri pritom događa, svjedoči i neobična korespondencija koju je tim povodom sa Vladom imao saborski zastupnik HNS-a Antun Kapraljević. Sam Kapraljević ocijenio je za Feral tu korespondenciju "skandaloznom" jer mu je na izravna i konkretna pitanja o zaobilaženjima natječaja u javnim nabavama koje je uputio Uredu za javnu nabavu Vlade RH, dostavljena tek uopćena i površna pisanija ministra financija Ivana Šukera.

Famozna suglasnost
 
"Od Ureda za javnu nabavu zatražio sam informaciju koliko je puta i iz kojeg razloga odobrena javna nabava bez javnog natječaja. Iz Ministarstva financija nisam dobio odgovor na to pitanje, kao ni na ono kolika je vrijednost roba i usluga nabavljenih izvan redovitog postupka javne nabave, odnosno, bez javnog natječaja. Kao i vi, mogu samo nagađati zašto se ti podaci kriju", kazao nam je Kapraljević. Ministarstvo financija izvijestilo je Kapraljevića kako ne raspolaže podatkom koliko je puta i kome dopušteno u državnoj administraciji da sklapa poslove bez javnog natječaja.
 
"Prema dostupnim službenim podacima pisarnice Ministarstva financija i Vlade u prethodnim godinama zaprimljeno je prosječno oko 3200 zahtjeva za prethodnu suglasnost izravnom pogodbom", stoji u odgovoru Šukerova ministarstva saborskom zastupniku HNS-a, bez pratećeg objašnjenja, primjerice, koliko je spomenutih zahtjeva i odobreno. Ali se zato u istome dokumentu navodi kako su "razlozi davanja prethodne suglasnosti isključivo slučajevi navedeni u Zakonu o javnoj nabavi i uz uvjete predviđene navedenim Zakonom, a koje podnositelji zahtjeva navode u obrazloženju".
 
Kako je moguće da Ministarstvo financija za baš svaki slučaj zaobilaženja javnog natječaja može jamčiti da je spomenuta radnja bila opravdana, i u skladu sa zakonom, a nije u stanju iznijeti niti broj takvih slučajeva, ni vrijednosti poslova u njima?
 
Famozna "prethodna suglasnost" za izravnu pogodbu koju spominje Ministarstvo financija u djelokrugu je Ureda za javnu nabavu Vlade RH. Takav način odabira izvođača radova ili dobavljača roba i usluga koja se plaća novcem poreznih obveznika trebao bi se koristiti vrlo rijetko. Jer je smisao javne nabave da se kroz natječaj dođe do najbolje i najjeftinije ponude. Zakon predviđa desetak situacija u kojima je moguće ići na izravnu pogodbu; jedna od njih je, primjerice, kada nabava može biti izvršena samo od jednog ponuditelja sa zaštićenim pravom na robu, usluge i radove, druga kada postoji potreba za žurnom nabavom itd. Podatak Ministarstva financija da se u čak 3200 slučajeva godišnje traži dopuštenje za izravnu pogodbu, ide u prilog općeg dojma da državna administracija koristi izravnu pogodbu kao način sklapanja poslova sa dobavljačima jednako često, a možda i češće nego javni natječaj.
 
Beskorisne žalbe
 
Da takva ocjena nije pretjerana, svjedoči podatak Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave iz njezina nedavno podnesenog izvješća Hrvatskom saboru, po kojemu su tokom 2005. podnesene žalbe na 883 natječaja koja su u 2004. provele državne službe i javna poduzeća, te da je vrijednost poslova na koje se odnose dotične žalbe 7,23 milijarde kuna! To je gotovo deset posto cjelokupne proračunske potrošnje i svaka država morala bi se zabrinuti nad tim podatkom. Osobito stoga što od dotičnih žalbi nema u pravilu nikakve vajde, osim što proračun ubere milijune kuna taksi i troškova razmatranja žalbi. No, kao i kod prethodnih, ni kod ove Vlade ne postoji ni najmanji znak krzmanja da nešto sa javnom nabavom u Hrvatskoj nije u redu.
 
Antun Kapraljević kaže kako je od Vlade zatražio i informaciju je li Ured za javnu nabavu, u čijoj je nadležnosti i kontrola legalnosti u postupcima javne nabave svih državnih tijela i javnih poduzeća, ikada ikog prijavio za kršenje zakona. Odgovoreno mu je da "Ured za javnu nabavu provodi preventivni nadzor te je sudjelovao u postupcima Državnog odvjetništva i određenim aktivnostima Ministarstva unutarnjih poslova", ali i kako "konačni ishodi tih postupaka nisu poznati".
 
Tristotinjak pogodbi mjesečno
 
Javnosti je, međutim, poznat niz slučajeva teških kršenja Zakona o javnoj nabavi, poput "slučaja Bechtel", naručivanja idejnog rješenja Pelješkog mosta Jure Radića od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i veza ili Vladine izravne pogodbe sa zaštitarskom kompanijom Sokol Marić o osiguravanju objekata, ljudi i novčanih pošiljki Financijske agencije. U prvom slučaju radilo se o poslu vrijednom nekoliko milijardi, a u druga dva o natječajima vrijednim nekoliko desetaka milijuna kuna. Isto tako, Državna revizija, u bukvalno svakom izvješću o poslovanju državne i lokalne administracije opominje potonju da do kraja poštuje obavezu nabavljanja roba i usluga putem javnog natječaja.
 
Tako se šest godina po objavljivanju Zakona o javnoj nabavi, javna rasprava o okolnostima pod kojima se troše desetine proračunskih milijardi svodi tek na pojedinačne pokušaje da se dođe do relevantnih informacija poput Kapraljevićeve.
 
"Ministarstvo financija napisalo mi je da se transparentnost javne nabave osigurava kroz objavu izravne pogodbe u Oglasniku javne nabave prije sklapanje ugovora. Ispada da sam se o svemu što me zanima mogao informirati u Narodnim novinama", gorko će HNS-ov saborski zastupnik. Sudeći prema dotičnom oglasniku, mjesečno se sklopi tristotinjak ugovora o poslovima bez javnog natječaja. U takvim oglasima nezaobilazna je napomena da je Ured za javnu nabavu dao potrebnu suglasnost, a iz kraćeg opisa poslova i usluga koje su tako nabavljene nije jasno zašto se nije išlo na javni natječaj.

NI RAČUNA NI KRČMARA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.