KAMENI SVATOVI
Luko BRAILO
11. svibnja, 2006.

Hrvatske kamenoprerađivače brinu iznimno restriktivne odredbe famozne Uredbe Vlade RH o uređenju i zaštiti obalnog područja mora (ZOP). Njima se, primjerice, onemogućuje daljnje istraživanje i eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena na otocima, osim "za potrebe gradnje na otoku". "Pod nos nam se stavlja navodna suprotstavljenost s interesima zaštite prirode, pri čemu se zaboravlja da to što radimo predstavlja samo fizičko oblikovanje prirodne sirovine bez prisutnosti kemijskih i ostalih agensa", kaže Pero Mišković, predsjednik Strukovne grupe kamenoklesara i kamenoloma pri dubrovačkoj i splitskoj Županijskoj komori

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sunce, more i kamen su glavna obilježja glasovitog hrvatskog turističkog slogana "Mediteran kakav je nekad bio". No, nastavi li se aktualna državna politika prema proizvodnji i preradi arhitektonsko-građevnog kamena veliki su izgledi da tu proizvodnju i preradu naprosto uguše domaća zakonska regulativa i propisi koji na jadransku obalu od Istre do Dubrovnika dovode sve više talijanskih, španjolskih i drugih tvrtki iz europskih zemalja, a koje s uvoznim materijalima ozbiljno ugrožavaju izvornost našeg podneblja.

Dobrodošla konkurencija
 
"I neka ih, konkurencija je uvijek dobrodošla, ali se u ovoj djelatnosti događaju neke stvari koje je jednostavno teško shvatiti", kaže za Feral Pero Mišković, ugledni proizvođač i prerađivač kamena iz Dubrovačkog primorja te predsjednik Strukovne grupe kamenoklesara i kamenoloma pri dubrovačkoj i splitskoj Županijskoj komori. Poučen iskustvima iz nedavnih "barufa" između Vlade RH i kamenoloma u vlasništvu slavonskobrodskog tajkuna Vlade Zeca i metkovskog mu kolege Stipe Gabrića Jambe, naš sugovornik napominje kako ne govori o kamenolomima u kojima se proizvodi razni građevinski materijali, nego o arhitektonsko-građevnom kamenu.
 
"Svi koji uživaju ili koriste, odnosno posredno ubiru sredstva na račun kamenih zdanja diljem naše obale često zaboravljaju da tu tradiciju treba sačuvati i za buduća pokoljenja. Ali, ne samo verbalnim hvalama i izdavanjem monografskih i sličnih uradaka, već stvarnom pomoći malobrojnim poduzetnicima koji u postojećim hrvatskim tržišnim uvjetima pokušavaju održati svoje pogone", ističe Mišković konkretno objašnjavajući kakvi su ti uvjeti na domaćem tržištu.
 
"Upravo je nevjerojatno koliko nerazumijevanja prema nama koji se bavimo proizvodnjom i preradom kamena postoji u ministarstvima zaštite okoliša i kulture. U pravilu nam se pod nos stavlja navodna suprotstavljenost s interesima zaštite prirode, pri čemu se zaboravlja da to što radimo predstavlja samo fizičko oblikovanje prirodne sirovine bez prisutnosti kemijskih i ostalih agensa s minimumom štetnih zaostalih nusprodukata poput mokrog mulja ili prašine", priča Mišković, naglašavajući da njega i njegove kolege osobito brinu iznimno restriktivne odredbe famozne Uredbe Vlade RH o uređenju i zaštiti obalnog područja mora (ZOP). Njima se, primjerice, onemogućuje daljnje istraživanje i eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena na otocima, osim "za potrebe gradnje na otoku".
 
"Uzmimo primjer Brača čiji je kamen kvalitetan i izvan granica Hrvatske priznat i cijenjen, i od kojega su izgrađene brojne poznate građevine diljem svijeta i mnoštvo spomenika domaće kulturne baštine. Uz brački kamen su vezani prerada, ljudski potencijal, struka, dugogodišnja tradicija... a Klesarska škola u Pučišćima je jedina takva na našim prostorima. Primijeni li se odredba Vladine Uredbe o ograničavanju eksploatacije arhitektonskog kamena 'samo u svrhu građenja na otoku', u pitanje dolaze brojni zaposlenici i mnoštvo Bračana koji žive od tog kamena. Tu se stvari pod hitno trebaju mijenjati, jer već ima onih koji među uvoznicima", napominje naš sugovornik, "propagiraju ugrađivanje tzv. surogatnih materijala umjesto kamena. Ima čak i ideja da se u najavljenoj obnovi dio splitske Rive poploča takvim tehnološkim čudima koja s proklamiranom zaštitom životne sredine, kulturnog naslijeđa i autohtonosti nema dodirnih veza", reći će Mišković.
 
S kolegama iz dubrovačke i splitske Gospodarske komore pokušava probiti očito neprobojni bedem državne administracije koja proizvođače i prerađivače arhitektonskog kamena svrstava u grupu "nemetala" zajedno s gipsom, smolom, jantarom... "Odredbe koje reguliraju djelatnost proizvodnje i prerade kamena datiraju još iz 1989. godine, i one su dio sad već prastarog Zakona o rudarstvu. Nažalost, iz medija doznajemo da se u Saboru pripremaju izmjene tog zakona, slično je i s izradom Strategije razvoja rudarstva u Hrvatskoj, ali nas se kao neposredno zainteresirane o tome ništa na pita", ističe Mišković.
 
Brojni resursi
 
Odlučno odbacuje poprilično raširenu tvrdnju u javnosti kako u Hrvatskoj ima previše kamenoloma arhitektonsko-građevnog kamena i da se ti kamenolomi ne koriste racionalno. "To jednostavno nije točno. Hrvatska, a posebno otoci imaju još dosta resursa za takve pogone, no ti lokaliteti nisu ucrtani u županijske prostorne planove, jer odredbe famoznog ZOP-a zabranjuju čak i istraživanje takvih potencijalnih eksploatacijskih zona. Imamo situaciju da se u te prostorne planove ucrtavaju područja za moguću izgradnju vjetroelektrana, ali se brišu otočni lokaliteti iz čijih su kamenoloma izgrađeni najljepši hrvatski gradovi. Primjerice, u čuvenom kamenolomu u korčulanskom Vrniku, čiji kamen blista u Dubrovniku, po sadašnjim se propisima ne može obnoviti proizvodnja i prerada, iako se otamo kamen 'vadio' još u antičko doba. Tako usko gledanje ne vodi ničemu dobrome", uvjeren je Mišković.
 
Iznosi i nekoliko primjera iz susjedne Italije u kojoj je proizvodnja, a osobito prerada kamena, iznimno profitabilna djelatnost koja je upravo državnim mjerama dovedena do tako visoke razine. "U Carrari, vjerojatno najpoznatijem kraju u svijetu po proizvodnji i preradi kamena, za 30 eura od mjesnih vlasti možete dobiti geografsku kartu područja za moguću eksploataciju, informaciju o već izrađenim rudarsko-geološkim podlogama, kao i mnogo odgovora na pitanja koja vas kao poduzetnika zanimaju. Rok za dobivanje odgovora možete li ili ne pokrenuti proizvodnju i preradu je 30 dana. Praktički, u kratkom vremenu se možete upustiti u poduzetnički projekt pri čemu je, naravno, ubrzana i procedura dobivanja koncesije koja je u našim prilikama beskrajno komplicirana i spora, te osobito nepoticajna za male poduzetnike jer se preferiraju velike tvrtke", napominje Mišković.
 
Dodaje da u Veroni i okolnim krajevima uspješno djeluje oko 500 tvrtki za preradu kamena s godišnjim prometom od 50 do 300 milijuna eura. "Kvaka je u tome što se toliki promet okreće na kamenu iz uvoza što doseže do 90 posto ukupnog godišnjeg prometa tih tvrtki, na posebnoj je cijeni arhitektonsko-građevni kamen iz Dalmacije, osobito brački", reći će Mišković, još jednom odbacujući tezu o "šporkim kamenorezačkim i kamenoklesarskim pogonima".
 
"To govore oni koji ne poznaju tu proizvodnju i preradu i njezin tehnološki razvitak", ističe Feralov sugovornik, dodajući da je sve više automatiziranih i pogona kojima dominiraju tzv. ultrazvučni strojevi.
 
Napredna Istra
 
Kaže da se u tom pogledu u Hrvatskoj najviše odmaklo u Istri, gdje je sve više prisutna tzv. tunelska eksploatacija kamena što se, usklađujući domaće propise s europskim, može primijeniti u dobrom dijelu Hrvatske i na taj način pomiriti interese zaštite prirode, težnji k održivom razvitku i razvoju poduzetništva. "Ne budemo li pratili te trendove, jednostavno ćemo zaostati i nećemo biti konkurenti, što ni nama kao poduzetnicima nije u interesu. Sada je u Hrvatskoj u proizvodnji i preradi arhitektonsko-građevnog kamena zaposleno oko 20 tisuća ljudi, a moglo bi ih se još podosta zaposliti, ali uz uvjet da se neke notorne stvari urede onako kako se to u svijetu učinilo", kaže Feralov sugovornik.
 
Napominje kako mnogi zaboravljaju činjenicu da potražnja za kamenom neće prestati, te da su kamen i prerađevine od kamena vrijedan i priznati domaći izvozni proizvod. "Pođite samo do Italije i tamošnjih kamenarskih centara, pa ćete vidjeti koliko se otamo u našu zemlju uvozi prvoklasnog hrvatskog kamena. Mi znamo da naš ceh nije jak kao, primjerice, ribarski, ali smatramo da s malo više pažnje i sluha državne administracije možemo razvijati proizvodnju i preradu arhitektonsko-građevnog kamena, očuvati prirodu za nadolazeće generacije i na našem dijelu Jadrana zadržati autohtonost o kojoj se toliko priča", kaže Pero Mišković.
 
KAMEN "NA CRNO"
 
U Hrvatskoj se, prema podacima HGK, godišnje proizvede oko 75 tisuća metara kubnih arhitektonsko-građevnog kamena, a od toga se preradi dvije trećine. U odnosu na proizvodnju u svijetu domaća proizvodnja iznosi tek 0,44, a u komparaciji sa zemljama EU-a ta proizvodnja doseže 0,88 posto. Cjelogodišnja hrvatska proizvodnja iznosi "cijelih" 2,73 posto onoga što se u istoj djelatnosti proizvede u Italiji, dok vrijednost te proizvodnje iznosi oko 50 milijuna dolara.
 
Dobro upućeni u poslove s proizvodnjom i preradom arhitektonsko-građevnog kamena kažu da se godišnje još najmanje toliko novaca "okrene" na domaćem crnom tržištu kamena i njegovih prerađevina...

KAMENI SVATOVI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.