Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. svibnja, 2006.

NA ŠTO SE SVODE RASPRAVE O POLITIČKOJ BUDUĆNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

TLAPNJE O UR-BOSNI
Ivan LOVRENOVIĆ
11. svibnja, 2006.

Iluzija i san o Ur-Bosni, očevidno, još uvijek je mnogo jača nego što možemo i pretpostaviti. A problem je jednostavan, i strašan: sve politike koje se zasnivaju na takvoj vrsti iluzija, temelje se na težnji za dominacijom, i nose u sebi živu klicu neizbježnih kolektivnih omraza i nesreća. Važno je, također, upozoriti da ne postoji jedan i jedinstven model "normalne evropske države", a ako se pod tom frazom misli na klasične nacionalne države Evrope, poput, recimo, Francuske, više je nego jasno da mi u njemu nemamo što tražiti

< > | cijeli članak | verzija za tisak

"Država Bosna i Hercegovina treba imati jednog predsjednika, jedan parlament, jednu policiju, jednu vojsku, jedan sistem obrazovanja kao što je to u svim evropskim zemljama."
 
(Mustafa Cerić, poglavar Islamske zajednice u BiH)
 
U podtekstu mnogih diskusija i polemika što su pratile nedavne neuspjele dogovore o ustavnim promjenama, kao i općenito u podtekstu debate o drukčijoj, poželjnijoj Bosni i Hercegovini, implicitno je prisutna teza o nekoj Bosni kakva je "bila prije", i za kakvom bi trebalo težiti i sada, kao za konačnim i najboljim rješenjem. Malne, kao da je riječ o nekoj idealnoj, prototipnoj Ur-Bosni, i samo bi se, eto, trebalo vratiti na nju, ili proizvesti njezinu vjernu povijesnu repliku, pa da svi budu sretni i zadovolj(e)ni.
 
Takvu implikaciju najčešće ćete čuti u diskursu dviju skupina. Prva su takozvani obični ljudi, koji ju izražavaju prirodno, spontano, a najčešće im se otme u iskaz: "Eh, kako smo lijepo živjeli nekad..." Druga skupina su političari i intelektualci, mahom oni za koje je karakteristično zalaganje za Bosnu i Hercegovinu kao "jedinstvenu", "građansku državu", "normalnu evropsku državu". U nacionalnom pogledu indikativno je da većina takvih dolazi iz tzv. većinskog naroda, bošnjačko-muslimanskog (izraz koji se, kao i pandan mu: manjinski narod, nesretno i politički zlokobno, ali neiskorjenjivo udomaćio u javnom diskursu poslije Daytona).
 
"Zlatna vremena"
 
No, važno je istaknuti da i među Bošnjacima-muslimanima ima onih koji nisu bezrezervno za ovakvu "građansku" Bosnu i Hercegovinu, kao što njezinih zastupnika ima među pripadnicima drugih nacionalnosti, što je osobito karakteristično za urbane sredine. Oni u takvom opredjeljenju vide "lijek" protiv nacionalizma i etničkih podjela, no paradoks njihova stava je u tomu što ne uviđaju da takva politika unifikacije i unitarizacije u etnički složenim državama poput Bosne i Hercegovine ne može da ne ide na ruku nacionalizmu i dominaciji tzv. većinskog naroda.
 
Kod vapaja za onim što je bilo prije valja, naravno, oštro razlikovati privatno-psihološku od političke razine. Kada se obični ljudi prisjećaju "kako se lijepo živjelo nekad", to je prirodna nostalgija za vlastitim bivšim životom s jedne strane, a s druge – vapaj i izraz nezadovoljstva zbog sadašnje socijalne deklasiranosti i egzistencijalne neizvjesnosti. K tomu, ovdje se radi i o poznatom kolektivno-psihološkom mehanizmu čežnje za nekadašnjim "zlatnim vremenima". Ona vlada ljudima i onda kada nije osnovana na realijama, onako kako se Andrićev fra Petar (u priči Šala u Samsarinom hanu) ruga starim fratrima koji kukaju kako je nekada sve bilo bolje: "Sve što je davno bilo, bolje je, a najbolje je ono što nikad nije bilo."
 
Kada se, međutim, s nacional-romantičarskom Ur-Bosnom kao podlogom i inspiracijom hoće praviti nekakav novi politički model, umjesno je podsjetiti na iluzornost i fantomatičnost toga pojma i takve politike, i to u oba aspekta kojima se u okviru toga diskursa obilato manipulira – državnosnom i demokratskom.
 
U pogledu državnosne tradicije i kontinuiteta, na što se Bosna i Hercegovina ima "vratiti" kao na uzor i rješenje? Ako apstrahiramo daleki srednji vijek i feudalno Bosansko Kraljevstvo, koje je uništeno prije pet i pol stoljeća u invaziji Osmanlija,  državnosti u pravom, nerelativiziranom smislu riječi nema sve do 1992., a tada nam se dogodilo kao u paradoksu sa stećka: Kada hotjeh biti, ne bih...
 
Status pašaluka (ejaleta, vilajeta) u sklopu Otomanskoga Carstva (do 1878.) i "corpusa separatum" u kolonijalnom sustavu Austro-Ugarske Monarhije (od 1878. do 1918.) – uza sva dovijanja entuzijastičnih državotvornih tumača, prilično je teško ozbiljno tretirati kao "hiljadugodišnji neprekinuti kontinuitet državnosti", kako to formulira nova nacional-patriotska dogma.

TLAPNJE O UR-BOSNI
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
Image 26967