FERAL NA TRINAESTOM MEĐUNARODNOM FESTIVALU MALIH SCENA U
RIJECI, KOJI JE KONAČNO DOSPIO NA MAPU KAZALIŠNE EVROPE
PATOLOGIJA MIKROSVIJETA
Bojan MUNJIN
11. svibnja, 2006.
Ruski redatelj Kama Ginkas i njegova predstava prema noveli A.P. Čehova "Rotšildova
violina", hvaljena na svim kontinentima, dočekani su kao božanstvo, ali po
mišljenju Feralova izvještača
diskretni šarm evropskog sjaja pripada predstavi "Mary Stewart – ubitačna
podjela uloga" kazališta Tart Produktion
iz Stuttgarta. Već dugo nisam gledao tako rafiniranu glumu zagasitog humora i
nenaglašenih gesti, ukomponiranu u savršenu scensku suradnju dviju visoko
profesionalnih glumica - Sigrun Kilger
i Johanne Niedermuller
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Trinaesti međunarodni festival malih scena u Rijeci (3.-10.
svibnja), prema svemu što smo vidjeli, bio je - mimo svake kurtoazije - sjajno
organizirana smotra već tradicionalno dobrog kazališta. Niti takvu izbalansiranost
pronalazimo na svakom festivalu međunarodnog renomea, niti takvu kvalitetu vidimo
na svakom hrvatskom kazališnom uglu, pa se nakon trinaest godina samostanskog
angažmana organizatora i mravlje upornosti direktora festivala Nenada
Šegvića može reći da je riječki festival konačno dospio na mapu kazališne
Evrope. Takav značaj obavezuje u godinama koje dolaze pa između ostalog krajnje
ozbiljno treba držati za riječ gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela
koji je na otvorenju obećao festivalu dvostruko više dotacija sljedeće godine.
Krug zatvorenosti
Dvanaest sjajnih predstava iz osam evropskih država pokazale
su da ovo nije tek jedan u nizu festivala s bljedunjavim konceptom po sistemu
red klasike, red modernizma da bi se zadovoljila forma, ispraznila blagajna i
zadovoljila taština. O iznimnom interesu govore slapovi publike iz večeri u
večer, okupacija Rijeke kulturnjacima iz drugih gradova i opasna nervoza u
redovima za karte koje su za pojedine predstave bile rasprodane još prije no
što je festival uopće počeo.
Selektor Hrvoje Ivanković, čovjek očito istančanog
ukusa i odličan poznavalac evropskih kazališnih prilika, izabrao je psihologiju
zatvorenih i izoliranih svjetova za glavni motiv ovogodišnjeg okupljanja
što se pokazalo lucidnom i dobro pogođenom temom, naročito nasuprot žvakanja
globalističkih problema koje već svima polako izlaze na uši. Riječ je, kaže Ivanković,
"o patologiji mikrosvijeta koji predstave na festivalu istražuju u
raznovrsnim varijantama, od onog najužeg koncentričnog kruga zatvorenosti u
svoj vlastiti, unutarnji svemir, preko fizičke izdvojenosti obiteljskih i društvenih
zajednica, do manipulacije ljudskom individualnošću".
Za početak treba reći da su u tako zgusnutom tematskom konceptu
laku konjicu predstavljali vizualno ekspresivni, kultivirani i možda nedovoljno
ambiciozni Handkeov "Kaspar" u izvođenju Slovenskog mladinskog
gledališča iz Ljubljane, solidna ITD-ova "Žaba" Dubravka
Mihanovića s izvrsnim glumcima, dobrom postratnom temom, ali i s pomalo
pomirljivim završetkom na temu PTSP-a, te na otvorenju festivala lucidno
odigrana "Vrata do" Zagrebačkog kazališta mladih u režiji Rene
Medvešeka na temu manipulacije medijima. Bio je tu i Zupančičev
"Hodnik" u izvođenju Drame SNG-a iz Ljubljane na temu Big Brothera
i ubitačno dobra "Helverova noć" Kamernog teatra 55 iz Sarajeva u
režiji Dine Mustafića,
koja nas je oborila dobrom glumom Mirjane Karanović i tragičnom pričom
iz vremena nacizma.
Kako smo o ovim izvedbama već ranije izvještavali, ostaje da
se koncentriramo na predstave koje su do trenutka pisanja ovog teksta (utorak
9. svibnja u ranim jutarnjim satima) - ovom festivalu podarile vrhunski značaj.
Simpatije mnogobrojne publike mijenjale su se iz večeri u večer, ruski redatelj
Kama Ginkas i njegova predstava prema noveli A.P. Čehova
"Rotšildova violina", hvaljena na svim kontinentima, dočekani su kao
božanstvo, ali po mišljenju vašeg izvještača diskretni šarm evropskog sjaja
pripada predstavi "Mary Stewart – ubitačna podjela uloga" kazališta Tart
Produktion iz Stuttgarta.
Želja za ubijanjem
Već dugo nisam gledao tako rafiniranu glumu zagasitog humora
i nenaglašenih gesti, ukomponiranu u savršenu suradnju dviju visoko
profesionalnih glumica na sceni. Suzdržane u svojim porukama, tople u kontaktu
s publikom, racionalne u iznošenju teških problema, glumice Sigrun Kilger
(Mary Stewart) i Johanna Niedermuller (Elizabeta I.) bile su podjednako
energične i podjednako nježne svjedokinje povijesti u kojoj želja za vlašću i
želja za ubijanjem neprestano hodaju ruku pod ruku do današnjih dana...
PATOLOGIJA MIKROSVIJETA
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|