Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. svibnja, 2006.

FERAL NA TRINAESTOM MEĐUNARODNOM FESTIVALU MALIH SCENA U RIJECI, KOJI JE KONAČNO DOSPIO NA MAPU KAZALIŠNE EVROPE

PATOLOGIJA MIKROSVIJETA
Bojan MUNJIN
11. svibnja, 2006.

Ruski redatelj Kama Ginkas i njegova predstava prema noveli A.P. Čehova "Rotšildova violina", hvaljena na svim kontinentima, dočekani su kao božanstvo, ali po mišljenju Feralova izvještača diskretni šarm evropskog sjaja pripada predstavi "Mary Stewart – ubitačna podjela uloga" kazališta Tart Produktion iz Stuttgarta. Već dugo nisam gledao tako rafiniranu glumu zagasitog humora i nenaglašenih gesti, ukomponiranu u savršenu scensku suradnju dviju visoko profesionalnih glumica - Sigrun Kilger i Johanne Niedermuller

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Trinaesti međunarodni festival malih scena u Rijeci (3.-10. svibnja), prema svemu što smo vidjeli, bio je - mimo svake kurtoazije - sjajno organizirana smotra već tradicionalno dobrog kazališta. Niti takvu izbalansiranost pronalazimo na svakom festivalu međunarodnog renomea, niti takvu kvalitetu vidimo na svakom hrvatskom kazališnom uglu, pa se nakon trinaest godina samostanskog angažmana organizatora i mravlje upornosti direktora festivala Nenada Šegvića može reći da je riječki festival konačno dospio na mapu kazališne Evrope. Takav značaj obavezuje u godinama koje dolaze pa između ostalog krajnje ozbiljno treba držati za riječ gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela koji je na otvorenju obećao festivalu dvostruko više dotacija sljedeće godine.

Krug zatvorenosti
 
Dvanaest sjajnih predstava iz osam evropskih država pokazale su da ovo nije tek jedan u nizu festivala s bljedunjavim konceptom po sistemu red klasike, red modernizma da bi se zadovoljila forma, ispraznila blagajna i zadovoljila taština. O iznimnom interesu govore slapovi publike iz večeri u večer, okupacija Rijeke kulturnjacima iz drugih gradova i opasna nervoza u redovima za karte koje su za pojedine predstave bile rasprodane još prije no što je festival uopće počeo.
 
Selektor Hrvoje Ivanković, čovjek očito istančanog ukusa i odličan poznavalac evropskih kazališnih prilika, izabrao je psihologiju zatvorenih i izoliranih svjetova za glavni motiv ovogodišnjeg okupljanja što se pokazalo lucidnom i dobro pogođenom temom, naročito nasuprot žvakanja globalističkih problema koje već svima polako izlaze na uši. Riječ je, kaže Ivanković, "o patologiji mikrosvijeta koji predstave na festivalu istražuju u raznovrsnim varijantama, od onog najužeg koncentričnog kruga zatvorenosti u svoj vlastiti, unutarnji svemir, preko fizičke izdvojenosti obiteljskih i društvenih zajednica, do manipulacije ljudskom individualnošću".
 
Za početak treba reći da su u tako zgusnutom tematskom konceptu laku konjicu predstavljali vizualno ekspresivni, kultivirani i možda nedovoljno ambiciozni Handkeov "Kaspar" u izvođenju Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane, solidna ITD-ova "Žaba" Dubravka Mihanovića s izvrsnim glumcima, dobrom postratnom temom, ali i s pomalo pomirljivim završetkom na temu PTSP-a, te na otvorenju festivala lucidno odigrana "Vrata do" Zagrebačkog kazališta mladih u režiji Rene Medvešeka na temu manipulacije medijima. Bio je tu i Zupančičev "Hodnik" u izvođenju Drame SNG-a iz Ljubljane na temu Big Brothera i ubitačno dobra "Helverova noć" Kamernog teatra 55 iz Sarajeva u režiji Dine Mustafića, koja nas je oborila dobrom glumom Mirjane Karanović i tragičnom pričom iz vremena nacizma.
 
Kako smo o ovim izvedbama već ranije izvještavali, ostaje da se koncentriramo na predstave koje su do trenutka pisanja ovog teksta (utorak 9. svibnja u ranim jutarnjim satima) - ovom festivalu podarile vrhunski značaj. Simpatije mnogobrojne publike mijenjale su se iz večeri u večer, ruski redatelj Kama Ginkas i njegova predstava prema noveli A.P. Čehova "Rotšildova violina", hvaljena na svim kontinentima, dočekani su kao božanstvo, ali po mišljenju vašeg izvještača diskretni šarm evropskog sjaja pripada predstavi "Mary Stewart – ubitačna podjela uloga" kazališta Tart Produktion iz Stuttgarta.
 
Želja za ubijanjem
 
Već dugo nisam gledao tako rafiniranu glumu zagasitog humora i nenaglašenih gesti, ukomponiranu u savršenu suradnju dviju visoko profesionalnih glumica na sceni. Suzdržane u svojim porukama, tople u kontaktu s publikom, racionalne u iznošenju teških problema, glumice Sigrun Kilger (Mary Stewart) i Johanna Niedermuller (Elizabeta I.) bile su podjednako energične i podjednako nježne svjedokinje povijesti u kojoj želja za vlašću i želja za ubijanjem neprestano hodaju ruku pod ruku do današnjih dana...
 

PATOLOGIJA MIKROSVIJETA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
Image 26967