FORSIRANJE SAVE

SAŽETAK PRETHODNIH NASTAVAKA:

Zaklesmo se našem drugu Titi:
Ante će ti Jugu zapaliti!
Žeži, Ante, naš hrvatski sine,
Vrdoljak ti drži šuferine...
 
25. SCENA
 
Zagreb. Rana jesen 1991.
 
Tajna lokacija na kojoj se vode pregovori o deblokadi vojarni srbokomunističke soldateske.
 
Ulazi srbočetnički general Andrija Rašeta s nožem u zubima. Sjeda i lupa šakom o stol.
 
Slavko Degoricija pridržava čaše i pepeljare koje plešu po stolu.
 
Ova scena simbolizira nesnalažljivost i neodlučnost tzv. golubova koji su se uvukli u sam vrh Hrvatske demokratske zajednice.
 
Mučnu scenu prekida pukovnik Hrvatske vojske Ante Gotovina.
 
ANTE GOTOVINA: U nas Hrvata se za stolom ne koristi samo nož... Nego i pinjur!
 
Pukovnik Ante Gotovina isuče viljušku i ubode srbočetničkog generala Andriju Rašetu.
 
Probušeni Andrija Rašeta leti po sobi, a Slavko Degoricija ga pokušava uhvatiti.
 
Srbočetnički general Andrija Rašeta izlijeće iz kadra i odlijeće u Srbiju, gdje mu je i mjesto.
 
26. SCENA
 
Sava kod Jasenovca.
 
Duh pokojnog jugokomunističkog diktatora Josipa Broza Tita pluta rijekom na sivomaslinastom luftmadracu. Pokušava veslati uzvodno, ali je Sava jača i nosi ga prema Beogradu, gdje mu je i mjesto.
 
DUH JOSIPA BROZA TITA: Puf! Pant! Puf! Pant!
 
SMUĐ IZ RIJEKE SAVE: Šta pušeš, druže Tito, koji kurac?
 
DUH JOSIPA BROZA TITA: Upravo sam informisan da je Socijalistička Republika Hrvatska dobila svoju vojsku. Zato najodlučnije zahtijevam da rijeka Sava počne teći uzvodno, kao što sam ja to rekao u jednom od svojih mudrih govora koji se nalazi u mojim sabranim djelima, dvadeset i peti tom!
 
Smuđ iz rijeke Save progrize luftmadrac koji počne dušiti poput srbočetničkoga generala Andrije Rašete u prethodnoj sceni.
 
SMUĐ: Goni se u Beograd, pa tamo zapovijedaj Svetome Savi, a ne našoj samostalnoj i suverenoj hrvatskoj rijeci!
 
Duh Josipa Broza Tita na probušenom luftmadracu izlijeće iz kadra, ali ne odlijeće u Beograd, nego ide do sto đavala koji su ga i poslali na ovaj svijet.
 
27. SCENA
 
Masleničko ždrilo. Siječanj 1993.
 
General Ante Gotovina predvodi oslobodilačku operaciju. Razbijene srbočetničke postrojbe bježe podvijena repa.
 
General Gotovina se prisjeća davnog dana kad je s pakoštanske rive skočio u more, noseći ukradenu Saveznu štafetu pred zabezeknutim licima milicajaca i jugokomunističkih vojnika. Nošen emocijama, skače s masleničke hridi u hladno, duboko i Jadransko more. U njegovim dubinama susreće smuđa iz rijeke Save i sredozemnu medvjedicu koja se u Jadran vratila nakon dugog izbivanja.
 
SREDOZEMNA MEDVJEDICA: Ante, čekala sam te kao Hrvatska slobodu!
 
SMUĐ: Doplivao sam iz Save čije su obale okupirali srbočetnici, ne pitaj kojim sve podzemnim tokovima, samo da tebe pozdravim, pobjedniče! Za tebe sam spreman otići i na gradele!
 
ANTE GOTOVINA: Ma kakve gradele?! Samo ti plivaj slobodnim hrvatskim Jadranom. Doći će dan, jedan bljeskoviti dan, kada ćeš opet plivati u slobodnoj hrvatskoj Savi!
 
28. SCENA
 
Pakao.
 
Josip Broz Tito cvrči na gradelama.
 
LUCIFER: Druže Tito, nisi nizašta! Pošalje te se po malo ribice za večeru, a ti doneseš probušeni luftmadrac...
 
BELZEBUB: Issa ti, Jozo, je li to luftmadrac sa "Galeba"?
 
Đavli pucaju od smijeha, a polupečeni Tito od muke.
 
(Nastavak u sljedećem broju)