PASTIRI NA PRORAČUNU
Vladimir MATIJANIĆ
11. svibnja, 2006.

Isus je govorio o pastirima bilo da vrše svjetovnu ili vjersku službu u narodu. Njega su ti "pastiri" osudili na smrt. Naši vrli pastiri, iz proračuna su ipak najprije namirili sebe, to je činjenica, a "blekama" što ostane. Poželjno je uvijek poći od sebe, a to je najteže, kako meni tako i stožerniku, pa i svakom drugom čovjeku. Možemo reći da je uistinu samo Jedan Dobri Pastir, Isus. Mi smo često samo čobani, još više najamnici

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Kako ste doživjeli ovogodišnju proslavu blagdana svetog Duje u Splitu? Ponovno je puno ljudi pratilo misno slavlje na Rivi, raduje li Vas to kao svećenika? Nadbiskup Josip Bozanić ustvrdio je da je prisustvo vjernika svjedočanstvo o "trajnosti izbora i životnog opredjeljenja svetog Dujma".

- Nisam aktivno sudjelovao na fešti. Pratio sam događanja na Rivi preko TV-a, a propovijed kardinala Bozanića, stožernika, odslušao sam sa zanimanjem u potpunosti. Može se reći da je propovijed bila sukladna crkvenoj klasičnoj retorici s nekim intonacijama i osvrtima na konkretne prilike u Crkvi i u društvu. Posebno na nedjelju dobroga pastira. Može se razumjeti svečani ton propovijedi budući da se radi o fešti velikog formata i to na splitskoj Rivi, a sve što se na Rivi događa, postoje mišljenja, to samim time ulazi u povijest. Ne može bilo tko uzeti mikrofon i pojaviti se na Rivi. Malo je nategnuto tražiti identitet Splita u povezanosti sa svetim Dujom, jer, dobro se sjećamo, taj se blagdan slavio godinama u okviru same crkve. Sada smo sa svetim Dujom izašli na ulice i na Rivu, ali mišljenja sam da nam ni Duje ni kršćanstvo nisu bolja strana, a posebno ne za naš identitet. Što se cara Dioklecijana pak tiče, mislim da je zadužio Split i da se prepoznatljivost Splita upravo po palači mjeri u svijetu pa i kod nas. O sv. Duji do sljedeće fešte, kladio bih se, neće biti ni riječi, a identitet je ono što se živi kao sam život, svaki dan. Tumačiti prisustvo velikog broja vjernika na Rivi kao "trajnost izbora i životnog opredjeljenja svetog Dujma", prenategnuto je. Volio bih da je to istina, ali...
 
Propusti prema narodu
 
- Nadbiskup je progovorio protiv postojećih odnosa u društvu, točnije, prozvao je "pastire najamnike koji iskorištavaju stado provodeći samo svoje privatne interese". Kako tumačite njegove riječi?
 
- Proroci su govorili o pastirima stada Izraelova, bilo da su bili svjetovni ili vjerski pastiri. Teškim riječima su ih prozivali za propuste prema narodu. I Isus je govorio o pastirima bilo da vrše svjetovnu ili vjersku službu u narodu. Njega su ti "pastiri" osudili na smrt. Naši vrli pastiri, iz proračuna su ipak najprije namirili sebe, to je činjenica, a "blekama" što ostane. Poželjno je uvijek poći od sebe, a to je najteže, kako meni tako i stožerniku, pa i svakom drugom čovjeku. Možemo reći da je uistinu samo Jedan Dobri Pastir, Isus. Mi smo često samo čobani, još više najamnici.
 
- Nadalje, pozvao je na jedinstvo, te da se pri prosuđivanju osobe zanemare imovinsko stanje, vanjski izgled, nacionalna, vjerska i staleška pripadnost. Vjerujete li da će te poruke imati praktičnu primjenu kod hrvatskih vjernika?
 
- Prigodne poslanice i propovijedi, kao način rada Crkve, ne ulijevaju nikakvu nadu za promjenu stanja. Tako se danas u svijetu i u društvu ne radi. Potrebni su programi i razrađeni projekti, zaduženja, vremenski rok, analiza rada i rezultata, a za takav rad očito još nismo spremni. Mi sve slavimo, a ništa ne poštujemo, bilo da se radi o slavljima za Božić i Uskrs, za sv. Duju ili Veliku Gospu. Poslije slavlja uglavnom ostaje pustinja!
 
- Ove godine, misa je služena na Rivi na istom mjestu, čak i na istoj pozornici, na kojoj je kasnije pjevala Cesaria Evora. Je li to zaista primjeren ambijent?
 
- Ako je to razina i domet onih koji odlučuju, tu se onda nema što dodati ni oduzeti. To treba samo konstatirati! Isus je bježao od mnoštva. Čudne su se igre odigravale na Rivi, tako oprečne poruke. Možda patimo od broja, veličine, imati, a ne biti, pa kad smo i malo stado, trebamo biti zadovoljni ako smo učinili sve što smo mogli učiniti.
 
Moralni relativizam
 
- U nedavnom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji nadbiskup Bozanić kritizirao je površnost medija, njihov nedostatak svijesti o vlastitoj odgojnoj ulozi, te imperativ profita koji često potire novinarsku etiku i profesionalnost. Smatrate li da je stanje u medijima zaista tako alarmantno kakvim ga vidi nadbiskup? Kako ste doživjeli njegove riječi i kakvo je stanje u crkvenim medijima?
 
- Stanje u medijima sigurno može biti bolje. Mišljenja sam da nas nikamo neće dovesti moralni relativizam i potkapanje svih autoriteta. Izgubljeno je povjerenje između bitnih sastavnica našega društva, što je naglasio i kardinal, a bez minimuma povjerenja, nemoguće je bilo što pokrenuti na bolje. Formativna i pozitivna strana medija postavlja mnoga druga pitanja, kako o vrednotama i vrijednostima kojima treba dati prednost u interesu općeg dobra naroda i njegove budućnosti. Nikada ne treba ići protiv čovjekova dostojanstva i njegove slobode!
 
Naš najteži križ jest jedno od temeljnih prava čovjeka - pravo na različitost i slobodu, uz poštivanje svačijeg dostojanstva i osnovnih prava. Crkveni mediji teško se nose s tzv. društvenim medijima. Više je tome razloga! Izgleda mi da se radi o velikoj razlici: o diletantizmu, s jedne strane, i profesionalnosti, s druge strane. Crkva tek mora školovati svoje novinare. Često se doimlju kao nervozni početnici na teškom ispitivanju snaga. Uvijek im je netko za nešto kriv.
 
- Mediji su nedavno izvještavali o Vašem pismu poslanom na adrese crkvenih dužnosnika u kojemu se žalite zbog toga što Vam se onemogućava normalan rad. Jeste li tim povodom imali bilo kakav kontakt s nadbiskupom?
 
- Pravo govoreći volio bih da to pismo nisam poslao kolegama svećenicima, jer, izašlo je u širu javnost više kao senzacija, žutilo. Određeni su se našli skoro pa prozvani, a problemi se nisu rješavali. No, ne odustajem od toga da svoje stanje u Crkvi riješim unutar samih crkvenih struktura. Živim u nadi da bi za razgovor, od kojega također ne odustajem, trebalo naći vremena i pokazati dobru volju. Jasno, da Crkva ima i svoj upravni i svoj sudski postupak. Ni to ne isključujem! To sam zapravo već pokušao, ali...
 
- Krajem travnja, bejrutski isusovac Samir Khalil Samir objavio je da je papa Benedikt XVI. prošle godine razgovarao sa svojim bivšim studentima koji su postali biskupi i "vodeći stručnjaci", te da je zaključeno kako islam i kršćanstvo imaju različit odnos prema Objavi iz čega proizlazi i različit odnos prema društvu: islam, tvrdi se, nije spreman djelovati u sekulariziranu društvu. Očekujete li da bi Crkva u Benediktovu pontifikatu mogla zaoštravati odnos s islamskom zajednicom?
 
- Živimo u osjetljivu vremenu i mišljenja sam da se odnosi neće zaoštravati jer to ni jednoj ni drugoj religijskoj instituciji ne bi išlo na ruku. Potreban je dijalog među religijama ako hoćemo mir u svijetu. No, iz povijesnog iskustva znamo da se religije nisu pokazale spremne za značajnije integracijske poteze. Više ili manje, kad se radi o doktrinarnom stavu, one su više isključive nego kooperativne. Tu nas čekaju velika iskušenja. Trebalo bi se truditi da u monoteističkim religijama uporno tražimo ono što nas povezuje, a ne ono što nas razdvaja. Mišljenja sam da tržišnoj globalizaciji i bezdušnom kapitalizmu, gdje je profit svrha i cilj svega, treba suprotstaviti duhovnost, odnosno sustav vrednota i vrijednosti, jedan integralni humanizam.
 
"Kozmetičke" promjene
 
- Gdje kao svećenik vidite glavne razlike između sadašnjeg i prethodnog pape?
 
- Bitnih razlika na bitnim područjima vjere i morala, pa i crkvene discipline, neće biti. Papa Benedikt se trudi nastaviti putem kojim je papa Ivan Pavao II. vodio Crkvu. Promjene mogu biti samo tzv. "kozmetičke" prirode.
 
- Konačno, očekujete li u dogledno vrijeme promjenu crkvenoga stava u pitanjima u kojima se često tvrdi da Crkva ima rigidne stavove? Ponajprije mislim na pitanja abortusa, uporabe kondoma i odnosa prema istospolnim zajednicama?
 
- Crkveno učiteljstvo svoje stavove o tim problemima temelji na Objavi, svojoj tradiciji i nitko nema mandat da tu nešto bitnije mijenja. Svijet ide svojim životnim putem, Crkva ga pokušava pratiti, ali smo, bojim se, sve udaljeniji jedni od drugih. Potrebno nam je više skromnosti i razumijevanja pa kad i nismo uvijek na ispravnom putu. Tješi nas što tako često čujemo: "Čovjek je put crkve!" Nažalost, to često ostane na samim lijepim riječima, frazama, a život, očito, traži nešto više od lijepih riječi. Treba nam i u ovim vremenima kad se vodi bespoštedna bitka za idejnu prevlast u našem društvu, sačuvati nadu, mudrost i barem mrvicu kršćanskog humanizma. Potreban je otvoren, slobodan i iskren dijalog na svim područjima. U taj dijalog mora ući i Crkva, ona bi trebala biti protagonist kulture dijaloga.

PASTIRI NA PRORAČUNU
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.